„Nitko ne hoda sam“: Iz Preloga krenulo 100 kilometara za one koji ne mogu
Danijela Lončarić i brojni sudionici krenuli su na humanitarni izazov „Hodajmo za one koji ne mogu – 100 km u 24 sata“, pretvarajući kilometre u konkretnu pomoć mladima kojima su sport, kretanje i svakodnevica često povezani s preprekama koje drugi ni ne primjećuju.

U Parku Mladosti u Prelogu započelo je treće izdanje humanitarnog projekta „Korak po korak – Hodajmo za one koji ne mogu“, čiji je središnji izazov prijeći 100 kilometara u manje od 24 sata. No već na samom početku bilo je jasno da broj 100 nije najvažniji broj ovoga vikenda.
Važniji je svaki pojedinačni korak. I svaki čovjek koji je odlučio napraviti barem jedan od njih.
Pokretačica projekta Danijela Lončarić okupljenima je zahvalila što su za akciju izdvojili svoje vrijeme, novac, srce i – kako je sama rekla – svoje noge.
Ta rečenica možda najbolje opisuje ono što se danas događa u Prelogu. Lončarić je podsjetila da sama ideja, koliko god bila dobra, nema smisla bez ljudi koji će je prihvatiti i krenuti zajedno.
„Mogla bih ja sve pokretati sto puta, ali ako nitko ne dođe, ako nitko ne stane iza mene i ne hoda sa mnom, uzalud sam sve to radila“, poručila je.
humanitarni hod kroz Međimurje
vrijeme predviđeno za cijeli izazov
mladih korisnika kojima je namijenjena ovogodišnja pomoć
dovoljan je da postanete dio ove priče
Kad jedan euro može učiniti čuda
Projekt ne govori samo o fizičkom naporu. Njegova je svrha pokazati koliko se velik rezultat može postići kada se mnogo malih doprinosa spoji u jedno.
Danijela Lončarić zato je okupljenima poslala poruku koja se ne odnosi samo na one koji su danas obuli tenisice i krenuli na stazu.
Ovogodišnja pomoć namijenjena je Viti, Lori, Lani, Davidu i Lovri iz Udruge slijepih Međimurske županije te međimurskoj parasportašici Karli Hergotić, svjetskoj rekorderki u bacanju kugle.
Cilj je omogućiti bolje uvjete za sport, tjelesnu aktivnost i svakodnevni život te osigurati dio potrebne opreme i pomagala.
„Svaki eurocent ima svoj trag“
Lončarić je posebno naglasila još jednu stvar koja je kod humanitarnih projekata iznimno važna – transparentnost.
Dodala je kako svaka donacija i svaka kotizacija završavaju kod korisnika za koje se u određenoj akciji prikuplja pomoć.
Na proljeće se hodalo za Udrugu DOSTI Južne Istre, prošle godine za korisnike Udruge amputiraca Grada Zagreba, a ove je godine humanitarna ruta stigla u Međimurje.
Dinamo i Zaklada Nema predaje dio humanitarne priče
Važnu ulogu u ovogodišnjem projektu imaju i Dinamova zaklada Nema predaje te GNK Dinamo, koji su se uključili kao partneri humanitarne akcije.
Dinamova zaklada Nema predaje otvorila je poseban humanitarni račun preko kojeg se prikupljaju kotizacije i donacije, a cilj akcije je prikupiti 45.000 eura za petero mladih sportaša iz Udruge slijepih Međimurske županije te parasportašicu Karlu Hergotić.

Predstavnik Dinamove zaklade u razgovoru za TV Wien naglasio je važnost zajedništva, uključivanja sporta i konkretne pomoći mladima kojima ovakvi projekti omogućuju bolje uvjete za trening, rehabilitaciju i svakodnevni život.
Prelog i Međimurje otvorili vrata
Okupljene su pozdravili i predstavnici lokalne zajednice i turističkog sektora, među njima predsjednik Gradskog vijeća Grada Preloga Dražen Novak te direktor Turističke zajednice Međimurske županije Rudi Grula.

Novak je zahvalio organizatorima, donatorima i svima koji su se uključili u akciju te hodačima poželio „bistru glavu, čvrst korak“ i siguran dolazak do cilja.
Rudi Grula naglasio je da ovakav događaj za Međimurje ima šire značenje. Govoreći o regenerativnom turizmu i inkluziji, istaknuo je kako cilj ne može biti samo ukloniti nekoliko fizičkih prepreka ili osigurati pristupačan toalet.
Osobe s invaliditetom, poručeno je, imaju pravo na jednako kvalitetan turistički doživljaj – od same atrakcije do cjelokupnog iskustva destinacije.
Ali priča počinje još prije turizma: kvalitetom života ljudi koji u toj destinaciji žive.
„Ljudi, nismo sami. Nismo otok.“
U razgovoru za TV Wien Danijela Lončarić možda je najpreciznije objasnila zašto ponovno kreće na put od 100 kilometara.
Posebno je istaknula da odnos između onih koji pomažu i onih kojima je pomoć namijenjena nije jednosmjeran.

Mladi ljudi za koje se danas hoda trebaju podršku zajednice, ali zajednica, kaže Lončarić, jednako tako treba njih.
I upravo tu 100 kilometara prestaje biti sportski rezultat.
Neki će prijeći cijelu rutu. Neki će napraviti deset kilometara. Netko možda samo dva koraka. Ali organizatori su danas u Prelogu jasno rekli da se svaki od njih računa.
Jer cilj ove priče nije dokazati koliko daleko čovjek može hodati.
Cilj je pokazati koliko daleko možemo stići kada ne hodamo sami.
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.

You must be logged in to post a comment.