Trg se ispraznio. A sada? Lika će tek vidjeti je li prosvjed nešto promijenio

Subotnji skup bio je dovoljno velik da ga nitko u hrvatskoj politici ne može uvjerljivo proglasiti marginalnim događajem. HRT govori o tisućama ljudi i punom središnjem zagrebačkom trgu, dok je Reuters izvijestio o desecima tisuća prosvjednika i jednom od najvećih hrvatskih prosvjeda posljednjih godina. Organizatori su pritom učinili nešto važnije od pukog pokazivanja brojnosti: Vladi su ostavili zahtjeve koje je moguće zapisati u kalendar i kasnije provjeriti.

Traže cjelovit program sanacije s obvezujućim rokovima u roku od 20 dana. Traže uklanjanje oko 33.000 tona zakopanog otpada u roku od tri mjeseca. Traže zabranu privremenog uvoza otpada i odgovornost institucija koje godinama nisu zaustavile ono zbog čega je Lika danas postala nacionalna tema. Drugim riječima, nakon subote više neće biti dovoljno reći da se „radi na rješavanju problema“. Sada postoje datumi, količine i obećanja.

Vlada sada ima datum koji ćemo moći zaokružiti crvenom bojom

Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković nakon prosvjeda poručila je da Vlada razumije i poštuje zahtjeve građana te najavila predstavljanje cjelovitog plana sanacije za Gospić do 20. rujna. Rekla je i da će onečišćene lokacije biti očišćene te da će se pokušati naplatiti troškovi od onih koji su nezakonitim radnjama nanijeli štetu okolišu. To je već konkretnije od općenite političke rečenice da institucije rade svoj posao.

Ali između predstavljanja plana i posljednjeg kamiona koji odvozi posljednju tonu otpada postoji poprilična udaljenost. Hrvatska je kroz godine vidjela mnogo planova, radnih skupina, akcijskih programa, natječaja, analiza i obećanja koja su izgledala vrlo uredno dok su bila ispisana na papiru. Građani Like zato imaju sasvim legitimno pravo tražiti nešto jednostavnije: da ono što je dovezeno i zakopano bude pronađeno, sigurno uklonjeno i da im netko konačno kaže kakve su posljedice ostale u zemlji i vodi.

Političari će sada početi brojati nešto drugo – bodove

Nakon svakog velikog građanskog prosvjeda počinje druga utakmica. Vlast pokušava dokazati da je problem ionako već rješavala, oporba pokušava pokazati da je pritisak građana dokaz neuspjeha vlasti, a organizatori pokušavaju spriječiti da im političke stranke preuzmu priču. U Zagrebu su se pojavili oporbeni političari, ali organizatori im nisu dali pozornicu. To je važan detalj jer pokazuje da inicijativa želi ostati građanska i zadržati pravo kritizirati svakoga tko ne ispuni ono što je obećao.

Sljedećih nekoliko tjedana pokazat će koliko će to biti teško. Ako sanacija krene, Vlada će s pravom pokušati pokazati da je država reagirala. Oporba će tvrditi da bez prosvjeda reakcije ne bi bilo. Ako se rokovi počnu pomicati, isti će političari ponovno stati pred kamere i objašnjavati tko je kriv. A ljudi iz Gospića i okolice i dalje će živjeti pokraj problema zbog kojeg je cijela priča nastala.

Možda zato najvažnije pitanje nije tko će iz ove afere izvući nekoliko postotaka više ili manje u sljedećoj anketi. Važnije je hoće li građani uspjeti zadržati temu dovoljno dugo da političari više nemaju luksuz čekati da javnost pronađe novu aferu.

Kamioni su godinama dolazili. To pitanje nije nestalo s prosvjedom

TV Wien već je u prethodnom INsajderu otvorio pitanje koje ni veliki zagrebački prosvjed nije zatvorio: kako je moguće da su kamioni s otpadom godinama dolazili, a da sustav nije uspio zaustaviti problem prije nego što su količine postale ogromne? Nije potrebno tvrditi da je neki ministar osobno znao za svaki kamion da bi se postavilo pitanje institucionalne odgovornosti. Ministar ne mora voziti kamion da bi morao odgovoriti kako su kamioni prolazili.

USKOK-ova istraga treba utvrditi kaznenu odgovornost ljudi i tvrtki koje se sumnjiči za nezakonito postupanje. To je posao pravosuđa. Ali politička i institucionalna odgovornost šira je od kaznenog postupka. Ona uključuje pitanje inspekcija, dozvola, upozorenja građana, lokalnih i državnih institucija te brzine kojom su reagirale kada su informacije počele dolaziti.

Ako se cijela priča završi tako da nekoliko ljudi završi pred sudom, a nitko ne objasni zašto je sustav toliko dugo bio slijep, Hrvatska će možda očistiti jednu lokaciju, ali neće ukloniti razlog zbog kojeg je ona uopće nastala.

20. rujna neće biti kraj. Bit će prvi ispit

Zato je dobro što sada postoji datum. Ministrica kaže da će do 20. rujna biti predstavljen cjelovit plan. Kada taj datum dođe, više neće biti potrebno raspravljati o dojmovima sa zagrebačkog Trga. Moći ćemo otvoriti dokument i vidjeti što država namjerava napraviti, koliko će to trajati, koliko će koštati, tko će raditi sanaciju i što će se događati s lokacijama nakon uklanjanja otpada.

Bit će moguće provjeriti i jesu li zahtjevi građana prihvaćeni ili samo saslušani. To nije isto. Ministrica zasad nije prihvatila zahtjev da svih 33.000 tona bude uklonjeno u tri mjeseca, nego kaže da će konkretni rokovi biti dio plana. Upravo tu počinje sljedeća faza sukoba između onoga što građani traže i onoga što država smatra izvedivim.

Hoće li ovo ostati samo fotografija punog Trga?

To ćemo tek vidjeti. Hrvatska ima dugu tradiciju velikih događaja koji nekoliko dana izgledaju kao politički potres, a onda ih pojede sljedeći naslov. Lika će uspjeti samo ako nakon punog Trga ostane dovoljno upornosti da se prati svaki rok, svaki natječaj, svaki kamion i svaka analiza vode i tla.

A političke bodove neka na kraju zbrajaju stranke. Građani imaju jednostavniju tablicu. Koliko je otpada bilo jučer, koliko ga je danas i koliko će ga biti za tri mjeseca.

Trg se ispraznio. Kamere su otišle. Sada ćemo konačno vidjeti je li prosvjed bio događaj – ili početak.

–    A mozda i nekome izađe sunce ……