Vučić tvrdi da je Srbija „broj jedan u Europi“ po rastu: što zapravo pokazuju brojke?

Vučić je na panelu o konkurentnosti i međunarodnoj trgovini dobio pitanje zašto bi strani investitori danas trebali ulagati upravo u Srbiju.

Odgovorio je da je investicija manje nego ranije, ne samo u Srbiji nego i u velikom dijelu Europe, ali je kao glavni argument istaknuo gospodarski rast od približno 3,5 posto.

Takva stopa rasta Srbiju doista stavlja među gospodarstva s boljom dinamikom u europskom okruženju. Ipak, rangiranje „broj jedan“ ovisi o tome koje države, koje razdoblje i koju metodologiju usporedbe uključujemo, pa tu formulaciju nije opravdano predstavljati kao univerzalno potvrđenu činjenicu.

Vučić upozorava i na ono što Srbiji ne ide u prilog

Zanimljivo je da srbijanski predsjednik, unatoč optimističnom prikazu rasta, nije pokušao prikriti probleme s kojima se gospodarstvo suočava. Rekao je da nije zadovoljan količinom novih ulaganja i upozorio na činjenicu da je u današnjim geopolitičkim okolnostima dugoročno planiranje znatno teže.

Posebno je spomenuo ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku, rast cijena energenata te sve češću upotrebu carina, subvencija i trgovinskih barijera.

To je važan dio šire slike. Mala otvorena gospodarstva poput srbijanskog snažno ovise o kretanjima u Europskoj uniji, koja je daleko najveći gospodarski partner Srbije.

Brži rast ne znači automatski i viši standard

Stopa gospodarskog rasta sama po sebi ne govori koliko građani zarađuju, koliko brzo rastu cijene, kolika je produktivnost ni koliko je gospodarstvo konkurentno.

Zemlja s nižom početnom razinom BDP-a često može rasti brže od znatno bogatijih gospodarstava. Zato rast od 3,5 posto jest pozitivna brojka, ali nije dokaz da je Srbija po ukupnoj gospodarskoj snazi ili standardu ispred vodećih europskih zemalja.

Vučićeva poruka bila je prvenstveno namijenjena investitorima. Njegov politički zadatak je Srbiju prikazati kao stabilno i brzo rastuće tržište. Za ekonomsku procjenu potrebno je, međutim, gledati širu sliku — rast, investicije, plaće, inflaciju, javne financije i dugoročnu produktivnost zajedno.