11. rujna 2001. – 25 godina od dana nakon kojeg svijet više nije bio isti

U 8 sati i 46 minuta American Airlinesov let 11 udario je u Sjeverni toranj Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku. Avion je pogodio zgradu između 93. i 99. kata.

U prvim minutama još nitko nije mogao razumjeti razmjere onoga što se dogodilo. Televizijske kamere bile su usmjerene prema Manhattanu, novinari su izvještavali o mogućoj zrakoplovnoj nesreći, a ljudi na ulicama gledali su prema ogromnom stupu dima koji se dizao iz jednog od najpoznatijih nebodera na svijetu.

Samo 17 minuta poslije nestala je svaka mogućnost da je riječ o nesreći.

U 9 sati i 3 minute United Airlinesov let 175 pred televizijskim kamerama udario je u Južni toranj.

Milijuni ljudi diljem svijeta drugi su udar gledali uživo.

U tom trenutku postalo je jasno: Sjedinjene Američke Države bile su napadnute.

Četiri aviona, četiri otmice

Toga jutra 19 pripadnika terorističke organizacije Al-Qaida otelo je četiri putnička zrakoplova koji su poletjeli s američkih aerodroma.

Dva su usmjerena prema tornjevima Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku.

Treći, American Airlinesov let 77, udario je u Pentagon u Arlingtonu u saveznoj državi Virginiji, sjedište američkog Ministarstva obrane.

Četvrti avion nikada nije stigao do cilja.

Putnici i članovi posade United Airlinesova leta 93 preko telefonskih razgovora saznali su što se dogodilo u New Yorku i Washingtonu. Shvatili su da njihov avion nije dio obične otmice i odlučili pokušati preuzeti kontrolu nad letjelicom.

Avion se srušio na polje u blizini Shanksvillea u Pennsylvaniji.

Svih 40 putnika i članova posade poginulo je. Njihov otpor, prema zaključcima službene istrage, spriječio je otmičare da stignu do planiranog cilja u Washingtonu.

Točan cilj nikada nije sa sigurnošću utvrđen, ali među mogućim metama spominjali su se američki Kapitol i Bijela kuća.

102 minute koje su promijenile New York

Nakon udara aviona u tornjeve počela je jedna od najvećih operacija spašavanja u povijesti New Yorka.

Dok su tisuće ljudi pokušavale sići stubištima i izaći iz zgrada, vatrogasci, policajci i pripadnici hitnih službi kretali su se u suprotnom smjeru – prema gore.

Procjenjuje se da se u kompleksu World Trade Centera u trenutku napada nalazilo između 16.400 i 18.000 ljudi. Velika većina uspjela se evakuirati.

Ali za mnoge koji su se nalazili iznad zona udara više nije postojao izlaz.

U 9 sati i 59 minuta, samo 56 minuta nakon što ga je pogodio let 175, urušio se Južni toranj.

U 10 sati i 28 minuta srušio se i Sjeverni toranj.

Od trenutka prvog udara do njegova urušavanja prošle su 102 minute.

Na mjestu na kojem su se toga jutra uzdizala dva nebodera ostao je golemi oblak prašine, čelika, betona i ostataka zgrada.

Manhattan je izgledao kao grad nakon rata.

2.977 ljudi nije se vratilo kući

U terorističkim napadima 11. rujna ubijeno je 2.977 ljudi, ne računajući 19 otmičara.

U New Yorku život su izgubile 2.753 osobe. U Pentagonu su poginule 184 osobe, uključujući ljude u zgradi i putnike i članove posade leta 77. Na letu 93 poginulo je 40 putnika i članova posade.

Žrtve su dolazile iz 90 država svijeta.

Među poginulima bila su 343 pripadnika vatrogasne službe New Yorka te deseci policajaca i drugih pripadnika hitnih službi koji su ušli u tornjeve dok su drugi iz njih izlazili.

Za njihove obitelji 11. rujna nikada nije postao povijesni datum.

Ostao je dan kada se netko nije vratio kući.

Čudo među ruševinama

Nakon urušavanja tornjeva Ground Zero pretvoren je u ogromno područje potrage. Vatrogasci, policajci, građevinski radnici i volonteri tražili su bilo kakav znak života.

Samo 18 ljudi koji su ostali duboko zarobljeni u ruševinama uspjelo je izaći ili je naknadno spašeno.

Među najnevjerojatnijim pričama bila je ona iz stubišta B Sjevernog tornja. Dio konstrukcije izdržao je urušavanje i zaštitio skupinu ljudi koji su se još pokušavali spustiti prema izlazu.

Četrnaest ljudi preživjelo je zajedno unutar tog dijela stubišta.

Posljednji preživjeli pronađen je približno 26 sati nakon urušavanja.

Usred katastrofe u kojoj su tisuće izgubile život, pronalazak živog čovjeka ispod tona čelika i betona za spasioce je značio da potraga mora trajati dalje.

Slijepi čovjek i pas Roselle – 78 katova prema životu

Među tisućama osobnih priča toga jutra jedna je tijekom godina postala simbolom povjerenja i nevjerojatne prisebnosti.

Michael Hingson, slijep od rođenja, radio je na 78. katu Sjevernog tornja.

S njim je bila Roselle, njegova žuta labradorica i pas vodič.

Kada je zrakoplov pogodio toranj iznad njih, Hingson je zajedno s kolegom Davidom Frankom i Roselle krenuo prema izlazu.

Pred njima je bilo 78 katova stubišta.

Dok su oko njih ljudi pokušavali razumjeti što se događa, Roselle je ostala mirna. Hingson je držao rukohvat, a pas ga je vodio kroz prepreke i kaos evakuacije.

Uspjeli su izaći iz zgrade.

Nedugo nakon toga Južni toranj se urušio.

Roselle je Hingsona povela prema ulazu u podzemnu željeznicu gdje su pronašli zaklon.

Kasnije se urušio i Sjeverni toranj iz kojeg su upravo izašli.

Hingson i Roselle preživjeli su.

Priča o čovjeku koji nije mogao vidjeti kaos oko sebe i psu kojemu je potpuno vjerovao postala je jedna od najpoznatijih priča o preživljavanju 11. rujna.

Manhattan se evakuirao – morem

Dok se katastrofa odvijala na kopnu, na vodi je počela operacija o kojoj se danas govori znatno manje.

Američka Obalna straža pozvala je sve raspoložive brodove u području njujorške luke da pomognu u evakuaciji ljudi s donjeg Manhattana.

Odazvali su se trajekti, tegljači, turistički brodovi i privatna plovila.

Procjenjuje se da je morskim putem iz područja evakuirano između 300.000 i 500.000 ljudi.

Bila je to najveća evakuacija vodenim putem u povijesti New Yorka.

Kapetani i posade mnogih brodova nisu čekali detaljne zapovijedi. Jednostavno su krenuli prema Manhattanu i počeli ukrcavati ljude.

Američko nebo gotovo je utihnulo

Nakon napada donesena je odluka bez presedana.

Civilni zračni promet iznad Sjedinjenih Država praktički je zaustavljen. Zrakoplovi koji su već bili u zraku morali su što prije sletjeti, a novi letovi nisu polijetali.

U satima nakon napada američko nebo, jedno od najprometnijih na svijetu, gotovo je ostalo prazno.

Za milijune putnika bio je to prvi neposredni znak da ono što se dogodilo u New Yorku i Washingtonu neće ostati ograničeno na mjesta napada.

11. rujna promijenio je način na koji putujemo

Za generacije koje su rođene nakon 2001. današnje sigurnosne kontrole na aerodromima izgledaju potpuno normalno.

Prije 11. rujna svijet zračnog prometa izgledao je drugačije.

Nakon napada sigurnosni sustavi na aerodromima dramatično su pooštreni. Kontrole putnika i prtljage postale su temeljitije, pristup sigurnosnim zonama ograničeniji, a vrata pilotskih kabina dodatno su ojačana.

Promijenjen je način rada sigurnosnih i obavještajnih službi, a razmjena informacija o mogućim terorističkim prijetnjama postala je jedan od ključnih elemenata nacionalne i međunarodne sigurnosti.

Posljedice tih promjena osjetila je i Europa.

Putovanje avionom više nikada nije bilo isto.

Počeo je „rat protiv terorizma“

Političke posljedice bile su još veće.

Sjedinjene Države pokrenule su takozvani rat protiv terorizma. U listopadu 2001. počela je vojna intervencija u Afganistanu, gdje je talibanski režim pružao utočište Al-Qaidi i njezinu vođi Osami bin Ladenu.

Godine koje su slijedile donijele su ratove, nove sigurnosne zakone, jačanje nadzora i duboke političke podjele koje se osjećaju i danas.

Osama bin Laden ubijen je 2011. godine u američkoj vojnoj operaciji u Pakistanu.

Rat u Afganistanu trajao je gotovo dvadeset godina.

Napad koji je izveden u samo nekoliko sati tako je proizveo posljedice koje su oblikovale međunarodnu politiku čitavu jednu generaciju.

Ground Zero nije prestao uzimati živote 11. rujna

Četvrt stoljeća poslije postaje sve jasnije da broj žrtava 11. rujna nije završio s 2.977 ljudi poginulih toga dana.

Ogroman oblak prašine koji je nakon urušavanja tornjeva prekrio donji Manhattan sadržavao je brojne opasne tvari. Vatrogasci, policajci, spasioci, radnici, stanovnici i učenici mjesecima su bili izloženi zagađenju.

Godinama kasnije kod velikog broja ljudi pojavile su se respiratorne bolesti i različiti oblici raka.

Prema podacima američkog saveznog zdravstvenog programa koje su ovih dana prenijeli mediji, više od 9.400 ljudi umrlo je od bolesti povezanih s izloženošću posljedicama napada.

Uoči 25. obljetnice New York je najavio i postupno objavljivanje približno 173.000 dokumenata povezanih s informacijama koje su tadašnje gradske vlasti imale o kvaliteti i toksičnosti zraka nakon urušavanja tornjeva.

Time se priča o 11. rujna, ni nakon četvrt stoljeća, ne može smatrati završenom.

Mjesto ruševina danas je mjesto sjećanja

Na mjestu nekadašnjih tornjeva danas se nalazi National September 11 Memorial & Museum.

Na lokacijama na kojima su stajali Sjeverni i Južni toranj nalaze se dva velika memorijalna bazena.

Na njihovim rubovima ispisana su imena žrtava.

Ondje nema potrebe za velikim riječima.

Gotovo tri tisuće imena dovoljno govori o onome što se dogodilo.

Dvadeset pet godina poslije možda su se promijenili New York, Amerika i svijet. Ali 2.977 ljudi koji su toga jutra krenuli na posao, putovanje ili kući svojim obiteljima ostaju razlog zbog kojeg 11. rujna nije samo datum u povijesnim knjigama.

25 godina poslije

Generacija djece rođene nakon napada danas je odrasla.

Za njih su Twin Towers fotografije iz vremena koje nisu osobno doživjeli. Za milijune drugih ljudi dovoljno je spomenuti 11. rujna i odmah se mogu sjetiti gdje su bili kada su prvi put vidjeli snimku aviona, dima i tornjeva.

To je jedna od posebnosti velikih povijesnih tragedija. One postanu osobni kalendar.

Ljudi ne pamte samo što se dogodilo. Pamte gdje su sjedili, s kim su razgovarali i trenutak u kojem su shvatili da gledaju nešto što će promijeniti svijet.

Danas, 25 godina poslije, 11. rujna nije samo priča o terorizmu, geopolitici, ratovima ili sigurnosti.

To je prije svega priča o 2.977 ljudi.

O vatrogascima koji su se penjali stubama dok su svi drugi silazili. O putnicima leta 93 koji su znali što ih čeka i ipak krenuli prema kokpitu. O nepoznatim ljudima koji su jedni drugima pomagali kroz dim. O kapetanima koji su svojim brodovima krenuli prema Manhattanu kada su svi drugi pokušavali otići iz njega.

I o obiteljima kojima je jedan običan utorak zauvijek podijelio život na vrijeme prije i poslije 11. rujna.

Oko napada su tijekom proteklih 25 godina nastale i brojne teorije zavjere. Opsežne istrage američkih institucija, uključujući FBI i NIST, nisu pronašle dokaze koji bi potvrdili tvrdnje o kontroliranom rušenju tornjeva ili sudjelovanju američke vlade u napadima; utvrđeno je da su napade izveli pripadnici Al-Qaide.

11. rujna 2001. svijet se promijenio u nekoliko sati. Četvrt stoljeća poslije, sjećanje na ljude koji se toga jutra nisu vratili kući ostaje važnije od svega što je došlo nakon njih.