Austrija bez useljavanja ne bi rasla: 28,2 posto stanovništva ima migrantsko podrijetlo

BEČ. Austrija je zemlja čiji demografski razvoj već desetljećima nije moguće promatrati bez migracije. To je jedna od najvažnijih poruka Statističkog godišnjaka „Migration & Integration 2026“, predstavljenog u petak, 11. rujna, u Bundeskanzleramtu u Beču. Integracijska ministrica Claudia Bauer i dr. Stephan Marik-Lebeck, voditelj područja demografije i zdravstva u Statistik Austria, predstavili su podatke koji pokazuju zemlju koja se snažno promijenila, ali i integraciju koja se vrlo različito odvija ovisno o podrijetlu, obrazovanju, spolu, poznavanju jezika i kontaktu između doseljenika i ostatka stanovništva.

Bez migracije Austrija bi gubila stanovništvo

Marik-Lebeck je predstavljanje otvorio dugoročnim pogledom na razvoj stanovništva. Od 1950. godine broj stanovnika Austrije povećao se za više od dva milijuna, ali način na koji se taj rast ostvaruje tijekom desetljeća se temeljito promijenio.

Dok su u ranijim razdobljima važnu ulogu igrali i prirodni demografski procesi, odnosno odnos broja rođenih i umrlih, migracija je posljednjih desetljeća postala ključni pokretač rasta stanovništva. Od približno 1990-ih Austrija raste prvenstveno zahvaljujući pozitivnom migracijskom saldu.

Prirodna bilanca stanovništva posljednjih je godina negativna – umire više ljudi nego što se rađa. Projekcije pokazuju da će takav odnos ostati prisutan i tijekom sljedećih godina.

To znači da bi bez daljnjeg useljavanja broj stanovnika Austrije padao. Prema projekcijama Statistik Austria, stanovništvo bi u sljedećim godinama trebalo još umjereno rasti, dok će upravo migracija ostati jedan od odlučujućih faktora demografskog razvoja.

„Migracija igra odlučujuću ulogu u demografskom razvoju Austrije.“

Od 18 na 28,2 posto u petnaest godina

Promjena austrijskog društva posebno se jasno vidi kroz udio stanovništva s migrantskim podrijetlom. Godine 2010. taj je udio iznosio približno 18 posto, dok je 2025. dosegnuo 28,2 posto.

Prema podacima Statistik Austria, riječ je o približno 2.553.600 ljudi koji žive u privatnim kućanstvima. Od toga 1.901.200 pripada prvoj generaciji – osobama koje su same rođene u inozemstvu i doselile u Austriju.

Drugoj generaciji, odnosno ljudima rođenima u Austriji čiji su roditelji rođeni u inozemstvu, pripada oko 652.400 osoba.

U samo petnaest godina broj ljudi s migrantskim podrijetlom povećao se za približno milijun, što pokazuje razmjere demografske transformacije Austrije.

Najveća skupina stranaca i dalje su Nijemci

Migracija u Austriju ne može se svesti samo na azil i izbjegličku migraciju. Velik dio doseljavanja povezan je s Europskom unijom, tržištem rada i slobodom kretanja unutar EU.

Najveću skupinu stranih državljana i dalje čine Nijemci. Među najvećim skupinama nalaze se i državljani Rumunjske, Turske, Srbije, Mađarske i Hrvatske.

Prema posljednjem Statističkom godišnjaku za koji postoje detaljni podaci po državljanstvu, početkom 2025. u Austriji je živjelo oko 239.500 njemačkih državljana, 155.700 rumunjskih, 124.800 turskih i oko 122.500 državljana Srbije. Mađarskih državljana bilo je oko 112.400, a hrvatskih oko 109.400.

Hrvatska je tako bila šesta najveća skupina stranih državljana u Austriji, što je posebno važno i za hrvatsku zajednicu u zemlji.

Sve više visokoobrazovanih doseljenika, ali razlike ostaju velike

Podaci ruše pojednostavljenu sliku prema kojoj migracija nužno znači nisku razinu obrazovanja. Udio visokoobrazovanih među stanovništvom s migrantskim podrijetlom posljednjih godina raste.

Posebno je to izraženo kod prve generacije doseljenika. Prema podacima predstavljenima na konferenciji, udio visokoobrazovanih u toj skupini povećao se s približno 18 posto 2010. na oko 29 posto 2025.

Istodobno postoji i druga strana statistike. Među stanovništvom bez migrantskog podrijetla znatno je manji udio ljudi koji imaju završenu samo obveznu školu nego među stanovništvom s migrantskim podrijetlom.

Marik-Lebeck je pritom upozorio da austrijski obrazovni sustav, s razvijenim sustavom naukovanja i srednjeg stručnog obrazovanja, nije potpuno usporediv s obrazovnim sustavima svih zemalja podrijetla. Zbog toga formalne kategorije same po sebi ne mogu uvijek objasniti stvarne kvalifikacije pojedinca.

Najveći jaz vidi se kod zaposlenosti žena

Jedan od najuočljivijih integracijskih problema pojavljuje se kada se zaposlenost promatra prema spolu i zemlji podrijetla.

Ministrica Bauer posebno je izdvojila stanovnike podrijetlom iz Afganistana, Sirije i Iraka. Prema brojkama koje je navela na konferenciji, među muškarcima iz tih zemalja zaposleno je oko 65 posto, dok je kod žena stopa zaposlenosti tek oko 29 posto.

Upravo taj jaz ministrica vidi kao jedan od ključnih integracijskih izazova. Naglasila je da posao nije samo pitanje financijske samostalnosti, nego i mjesto na kojem ljudi dolaze u kontakt, koriste njemački jezik i postaju aktivniji dio društva.

„Rad ne stvara samo samostalnost, nego i susrete i osjećaj pripadnosti.“

Kontakt mijenja pogled na zajednički život

Posebno zanimljiv dio godišnjaka donosi Migrationserhebung – istraživanje koje uz statističke i administrativne podatke prati i osobne stavove i iskustva ljudi.

Rezultati predstavljeni u Bundeskanzleramtu pokazuju vrlo različitu percepciju zajedničkog života kod ljudi rođenih u Austriji i doseljenika.

Među ispitanicima rođenima u Austriji 26 posto smatra da zajednički život Austrijanaca i doseljenika funkcionira dobro, dok ga 37 posto ocjenjuje kao loš ili vrlo loš.

Međutim, jedna je razlika posebno zanimljiva: što ljudi imaju više neposrednog kontakta s migrantima, to je njihova procjena zajedničkog života pozitivnija.

Među ljudima koji svakodnevno imaju kontakt s doseljenicima 41 posto zajednički život ocjenjuje pozitivno. Kod onih koji takav kontakt imaju rijetko ili gotovo nikada taj udio pada na 21 posto.

Kod samih doseljenika slika je znatno pozitivnija. Oko 58 posto smatra da zajednički život u Austriji funkcionira dobro ili vrlo dobro, dok ga samo oko 12 posto ocjenjuje negativno.

To je jedan od najupečatljivijih nalaza prezentacije: problem integracije negativnije procjenjuju ljudi koji imaju manje stvarnog kontakta s doseljenicima nego oni kojima je taj kontakt dio svakodnevnog života.

Što podaci govore o ljudima iz BiH i Srbije?

Za publiku TV Wien posebno su zanimljivi i podaci o ljudima podrijetlom iz Bosne i Hercegovine i Srbije, dviju zajednica koje desetljećima čine važan dio austrijskog društva.

U službenoj Migrationserhebung 2025 čak 79,8 posto ispitanika rođenih u Bosni i Hercegovini odgovorilo je da se osjeća pripadnim Austriji. Još 14,5 posto bilo je između pozitivnog i negativnog odgovora, dok se 5,7 posto nije složilo s tvrdnjom da se osjeća pripadnim Austriji.

Kod osoba rođenih u Srbiji 69,2 posto izjavilo je da se osjeća pripadnim Austriji. Neutralan odgovor dalo je 23,9 posto, dok je negativno odgovorilo 6,9 posto ispitanika.

Istodobno, 51,5 posto ispitanika iz Bosne i Hercegovine izjavilo je da se osjeća pripadnim i zemlji podrijetla. Kod ispitanika rođenih u Srbiji taj udio iznosi 44,9 posto.

Ti podaci pokazuju nešto što se u političkim raspravama često zanemaruje: osjećaj pripadnosti Austriji i povezanost sa zemljom podrijetla nisu nužno suprotstavljeni. Velik broj ljudi očito istodobno razvija austrijski identitet i zadržava kulturnu ili emocionalnu povezanost sa zemljom iz koje potječu oni ili njihove obitelji.

Gotovo osam od deset ispitanika rođenih u BiH i gotovo sedam od deset rođenih u Srbiji kaže da se osjeća pripadnim Austriji.

A gdje su Hrvati?

Hrvatska se u Migrationserhebung 2025 ne nalazi među državama koje su zasebno analizirane u pitanju o osjećaju pripadnosti Austriji. U toj su anketi posebno obuhvaćeni doseljenici iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Turske, Afganistana, Ruske Federacije, Somalije, Sirije, Rumunjske i Ukrajine.

Zbog toga ne bi bilo statistički korektno podatke za BiH i Srbiju izravno uspoređivati s Hrvatima ili Hrvatskoj pripisivati postotak koji nije izmjeren istom metodom.

Demografski podaci ipak jasno pokazuju veličinu hrvatske zajednice. Na dan 1. siječnja 2025. u Austriji je živjelo oko 109.400 hrvatskih državljana, čime su Hrvati bili šesta najveća skupina stranih državljana u zemlji.

Hrvatska je od 2013. članica Europske unije, a hrvatska migracija u Austriju ima i znatno dužu povijest. Zbog toga se položaj hrvatske zajednice ne može promatrati isključivo kroz aktualne modele izbjegličke ili azilne migracije.

Trećina doseljenika barem se povremeno osjeća diskriminirano

Istraživanje je obuhvatilo i pitanje diskriminacije. Prema podacima predstavljenima na konferenciji, oko 12 posto doseljenika navodi da se zbog svoga podrijetla često ili stalno osjeća diskriminirano ili zakinuto, dok dodatnih 25 posto kaže da to doživljava povremeno.

To znači da se približno trećina ispitanih doseljenika barem povremeno osjeća diskriminirano.

Među pojedinim zemljama podrijetla postoje velike razlike, što ponovno pokazuje koliko je pogrešno migrante promatrati kao jednu homogenu skupinu.

Njemački jezik kao zajednički jezik

Velik dio istraživanja posvećen je korištenju njemačkog jezika. U obiteljskom okruženju očekivano se koriste i jezici zemalja podrijetla, dok u prijateljskom krugu njemački dobiva znatno veću ulogu.

Prema rezultatima predstavljenima u Bundeskanzleramtu, 29 posto ispitanih doseljenika u prijateljskom krugu govori isključivo njemački, dok dodatnih 51 posto koristi njemački zajedno s drugim jezikom.

To pokazuje da je njemački za veliki dio migrantskog stanovništva postao svojevrsna lingua franca – zajednički jezik ljudi vrlo različitog podrijetla.

Većina doseljenika osjeća pripadnost Austriji

Jedan od važnih rezultata istraživanja jest i relativno visok osjećaj pripadnosti Austriji među doseljenicima.

Podaci pokazuju da velik dio doseljenog stanovništva Austriju ne doživljava samo kao mjesto rada ili boravka, nego i kao zemlju kojoj pripada.

Rezultati za BiH i Srbiju to posebno dobro ilustriraju, ali istodobno postoje velike razlike među pojedinim skupinama i generacijama. Integracija zato nije jedinstven proces koji kod svih ljudi napreduje jednakom brzinom.

Bauer: integracija mora postati obvezujuća

Nakon statističkog dijela prezentacije ministrica Claudia Bauer iznijela je političke zaključke koje izvodi iz predstavljenih podataka.

Posebno se usredotočila na ljude koji su u Austriju stigli bez poznavanja njemačkog jezika, kao i na dio ljudi koji su došli kroz azilni sustav ili naknadno spajanje obitelji.

Ministrica je upozorila i na problem alfabetizacije među dijelom osoba sa statusom azila ili supsidijarne zaštite. Prema brojkama koje je iznijela, četiri od deset osoba u tim skupinama imaju potrebu za određenim oblikom alfabetizacije, a kod dijela ljudi ona je potrebna čak i na materinskom jeziku.

Kao primjere je navela Siriju, Afganistan i Somaliju, uz velike razlike među pojedinim skupinama.

Za Bauer takvi podaci pokazuju zašto integracija ne može ostati isključivo dobrovoljna.

„Predugo smo vjerovali da se integracija događa dobrovoljno.“

Ministrica je ponovno istaknula podatak o gotovo 13.000 neopravdanih prekida tečajeva tijekom prošle godine. Riječ je o programima financiranima javnim novcem.

Bauer je naglasila da se u tim slučajevima ne radi o ljudima koji su tečaj napustili zato što su pronašli posao i zbog zaposlenja ga više nisu mogli pohađati.

Upravo zato traži jasnije obveze i posljedice za osobe koje bez opravdanog razloga odbijaju sudjelovati u dogovorenim integracijskim mjerama.

Njezina je poruka da osoba koja želi dugoročnu budućnost u Austriji mora postati aktivnim dijelom društva – naučiti zajednički jezik, moći se brinuti za sebe i svoju obitelj te poštovati zakone i temeljna pravila društva.

Poseban fokus na žene

Jedan od najopsežnijih odgovora ministrice na pitanja novinara odnosio se na žene iz pojedinih migrantskih zajednica.

Bauer smatra da dio žena nije dovoljno uključen u tečajeve jezika, obrazovanje, tržište rada i savjetodavne usluge. Govorila je i o ženama koje ostaju gotovo potpuno vezane uz obitelj i vlastitu zajednicu te imaju malo kontakta s austrijskim institucijama i ostatkom društva.

Obvezno uključivanje u integracijske programe, prema njezinu tumačenju, ne bi trebalo imati samo funkciju učenja njemačkog jezika. Takvi programi ženama mogu otvoriti prvi neposredan kontakt s institucijama, savjetovalištima, drugim ženama, mogućnostima obrazovanja i informacijama o pravima koja imaju u Austriji.

„Ako dopremo do žena, dopiremo i do sljedeće generacije.“

Ministrica je posebno naglasila utjecaj roditelja na djecu. Ako djeca odrastaju u obitelji u kojoj roditelji ne govore njemački i gotovo nemaju kontakte izvan vlastite zajednice, postoji opasnost da se isti obrazac prenosi na sljedeću generaciju.

S druge strane, obrazovanje, poznavanje jezika i uključivanje majki u društvo i tržište rada može imati pozitivan učinak upravo na obrazovanje i budućnost njihove djece.

Integrationspflichtgesetz planiran za 1. siječnja 2027.

Bauer je na kraju potvrdila i konkretan politički rok za jednu od najvažnijih reformi u području integracije.

Integrationspflichtgesetz trebao bi biti dio šire reforme austrijske socijalne pomoći – Sozialhilfe neu. Ministrica je rekla da je svoj nacrt integracijskog zakona predala prije približno pola godine te da su tijekom posljednjih mjeseci vođeni brojni pregovori unutar vladajuće koalicije.

Cilj je da nova Sozialhilfe i Integrationspflichtgesetz stupe na snagu 1. siječnja 2027.

Ako se želi zadržati taj rok, prijedlog bi prema riječima ministrice morao biti upućen u parlamentarnu proceduru već tijekom listopada.

Bauer tvrdi da su se pregovaračke strane tijekom posljednjih mjeseci približile i da sada postoji dobra osnova za dovršetak konačnog prijedloga.

„Ne smijemo izgubiti vrijeme.“

Austrija migraciju treba, ali integracija ne završava dolaskom

Statističko godišnje izvješće ne daje jednostavan odgovor na pitanje je li integracija u Austriji uspješna ili neuspješna. Upravo suprotno – ono pokazuje koliko su iskustva različita.

Austrija demografski ovisi o migraciji. Među doseljenicima raste broj visokoobrazovanih ljudi, milijuni stanovnika s migrantskim podrijetlom rade, odgajaju djecu, govore njemački i Austriju doživljavaju kao svoju zemlju.

Visok osjećaj pripadnosti među ljudima rođenima u BiH i Srbiji pokazuje koliko je velik dio nekadašnjih migrantskih zajednica tijekom desetljeća postao sastavni dio austrijskog društva. Hrvatska zajednica istodobno je brojčano među najvećim stranim zajednicama u zemlji.

No podaci istodobno pokazuju skupine u kojima su nedovoljno poznavanje jezika, slaba formalna obrazovanost, vrlo niska zaposlenost žena i izoliranost od ostatka društva i dalje ozbiljni problemi.

Možda zato jedna od najvažnijih brojki današnje prezentacije nije ona koja govori koliko migranata živi u Austriji, nego ona koja pokazuje što se događa kada ljudi doista žive jedni s drugima: osobe koje svakodnevno imaju kontakt s migrantima zajednički život ocjenjuju znatno pozitivnije od onih koji takav kontakt gotovo nemaju.

Integracija se zato ne događa samo u zakonima, statistikama i državnim programima. Događa se na radnom mjestu, u školi, među susjedima, u prijateljskom krugu i svakodnevnom životu.

Zoran / TV Wien