Vučić odlazi – da bi ostao

U normalnom političkom jeziku ostavka znači da netko odlazi.

U Srbiji 2026. mogla bi značiti da netko samo mijenja ured.

Aleksandar Vučić rekao je da će se nakon povratka iz New Yorka povući s mjesta predsjednika Republike. Dao je čak i datum: 25. ili 26. rujna.

Ali nekoliko dana prije te izjave Glavni odbor Srpske napredne stranke već ga je proglasio nositeljem liste „Ujedinjena Srbija“ i kandidatom za premijera.

Predsjednik, dakle, odlazi.

Kandidat za premijera ostaje.

Promijenit će se funkcija. Hoće li se promijeniti vlast?

To je jedino pitanje koje u cijeloj priči vrijedi postaviti bez političkog folklora.

Aleksandar Vučić posljednjih dvanaest godina Srbijom upravlja kao predsjednik Vlade ili predsjednik Republike. Funkcije su se mijenjale. Njegovo mjesto u središtu političkog sustava nije.

Sada se pred Srbijom pojavljuje mogućnost još jednog takvog prijelaza.

Predsjednička palača može dobiti novog stanovnika. Vlada može dobiti starog.

Naravno, postoji jedna sitnica koja se u političkim planovima ponekad zaboravi.

Izbori.

Vučić može biti kandidat. SNS ga može proglasiti budućim premijerom. Stranački odbori mogu jednoglasno dizati ruke.

Ali mandat još uvijek moraju dati birači.

A upravo su birači razlog zašto se izbori održavaju ranije

Srbija nije trebala imati parlamentarne izbore u listopadu 2026. Redovni izbori trebali su biti održani tek krajem 2027.

U međuvremenu se dogodio Novi Sad.

Šesnaest ljudi izgubilo je život nakon pada nadstrešnice željezničkog kolodvora u studenome 2024. godine. Tragedija je prerasla u nešto mnogo veće od pitanja odgovornosti za jednu građevinu.

Studenti su izašli na ulice. Za njima su krenuli drugi građani. Mjeseci su postali godina, a godina gotovo dvije.

Pitanja su postajala sve neugodnija: tko je odgovoran, kako funkcioniraju institucije, koliko su poslovi države transparentni i postoji li u Srbiji granica političke odgovornosti.

Vlast je optužbe za korupciju, autoritarnost, gušenje medijskih sloboda i povezanost s kriminalom odbacivala.

Ali prosvjedi nisu nestali.

Zato izbori 25. listopada nisu obični prijevremeni izbori. Oni su prvo ozbiljno nacionalno brojanje nakon gotovo dvije godine političkog potresa.

Vučić sada bira teren na kojem će se boriti

Njegov potez ima političku logiku.

Umjesto da kao predsjednik Republike sa strane promatra parlamentarnu kampanju, Vučić najavljuje da će predsjedničku funkciju napustiti i osobno stati na čelo izborne bitke.

To nosi rizik.

Ali nosi i veliku prednost za SNS: na glasačkom listiću i u kampanji ponovno dobiva čovjeka oko kojeg je posljednjih godina izgrađen najveći dio političkog identiteta stranke.

Vučić zato svojim protivnicima praktično govori: tražili ste izbore – evo izbora. Tražili ste mene – evo i mene.

Problem za njega je što će ovaj put odgovor birača imati nešto drukčiju težinu.

Ostavka koja nije kraj nego početak kampanje

U političkim demokracijama ostavka predsjednika države obično je događaj koji označava završetak jednog razdoblja.

U ovom slučaju mogla bi označiti početak sljedećega.

Zato ne treba padati ni u jednu od dvije zamke.

Prva je tvrditi da Vučić politički odlazi. Ne odlazi.

Druga je unaprijed tvrditi da će postati premijer. To još ne znamo.

Između te dvije tvrdnje nalazi se 25. listopada.

I nekoliko milijuna birača.

Srbija zapravo bira mnogo više od parlamenta

Ako Vučićeva lista pobijedi dovoljno uvjerljivo da formira vlast i on postane premijer, politički sustav Srbije doživjet će promjenu funkcija, ali će na njegovu vrhu ponovno ostati isto ime.

Ako ne uspije, njegova odluka da prethodno napusti predsjedničku funkciju pretvorit će izbore u najveći politički rizik koji je preuzeo posljednjih godina.

I upravo zato ovaj put priča nije samo o još jednim izborima.

Priča je o čovjeku koji je dvanaest godina bio konstanta srpske politike i koji sada vlastitu političku budućnost stavlja na izborni stol.

Možda odlazi s mjesta predsjednika.

Ali odlazi kako bi pokušao ostati ondje gdje je svih tih godina zapravo i bio – u središtu vlasti.

Zato će 25. listopada biti važnije gledati rezultate nego fotelju iz koje se Vučić 25. ili 26. rujna namjerava ustati.

Jer u politici nije najvažnije s koje stolice čovjek ustaje.

Nego na koju pokušava sjesti sljedeću.