Kanada se okreće Europi: Carney želi odnos s EU-om kakav dosad nije postojao

Prema informacijama objavljenima u američkom Wall Street Journalu, a koje je prenio Reuters, Carney je od svojih ljudi zatražio da razmotre kako bi Kanada mogla ostvariti dublji institucionalni odnos s Europskom unijom bez pokretanja klasičnog postupka punopravnog članstva. Riječ je o mogućnosti koja se tek treba politički i pravno definirati, no činjenica da o njoj razgovaraju i kanadski i europski dužnosnici pokazuje koliko su se odnosi preko Atlantika promijenili.

Ne govori se o klasičnom članstvu

Najvažnije je, međutim, napraviti razliku između punopravnog članstva u Europskoj uniji i onoga o čemu sada razmišlja Carneyjeva vlada. Kanada nije europska država i ne postoji gotova kategorija „pridružene članice“ u koju bi Ottawa jednostavno mogla ući. Ako bi do takvog aranžmana zaista došlo, on bi morao biti politički osmišljen gotovo od početka.

Takav odnos mogao bi se temeljiti na znatno lakšem protoku robe i usluga, snažnijem povezivanju strateških industrija, zajedničkim infrastrukturnim projektima te možda i jednostavnijem kretanju određenih skupina radnika između Kanade i država Europske unije. Posebno se spominju sektori energije, umjetne inteligencije, kritičnih sirovina, obrambene industrije i digitalne infrastrukture.

U političkom smislu upravo je to najzanimljiviji dio ove priče. Kanada je desetljećima najveći dio svoje gospodarske i sigurnosne arhitekture gradila uz Sjedinjene Američke Države. Geografija, trgovina, industrija i obrana učinili su američko tržište gotovo prirodnim nastavkom kanadskog gospodarstva. Međutim, trgovinski sukobi s Washingtonom posljednjih mjeseci ozbiljno su uzdrmali tu pretpostavku.

Trumpov trgovinski pritisak mijenja kanadsku računicu

Odnosi Kanade i Sjedinjenih Država snažno su pogođeni novim valom carina, protumjera i političkih prijetnji. Washington je tijekom rujna dodatno pojačao trgovinski pritisak na kanadske proizvode, dok je Ottawa odgovorila vlastitim mjerama. Takva situacija dovela je do pitanja koje se u Kanadi dugo izbjegavalo: može li gospodarstvo zemlje dugoročno ostati toliko ovisno o jednom partneru?

Carneyjev odgovor posljednjih mjeseci sve je jasniji. Kanada želi diversificirati trgovinske, sigurnosne i tehnološke odnose te smanjiti ovisnost o Sjedinjenim Državama. Kanadska vlada službeno govori o izgradnji snažnijih međunarodnih partnerstava, novim trgovinskim sporazumima i većoj gospodarskoj otpornosti. U toj strategiji Europa postaje jedan od najvažnijih oslonaca.

Sam Carney je krajem kolovoza govorio o potrebi izgradnje znatno dubljeg gospodarskog i sigurnosnog partnerstva s Europskom unijom. Kanada pritom već ima snažnu osnovu na kojoj može graditi. Sporazum CETA uklonio je velik dio trgovinskih prepreka između dviju strana, a tijekom posljednje godine odnosi su dodatno prošireni na obranu, energiju, kritične minerale i tehnologiju.

Kanada je već ušla u europsku obrambenu arhitekturu

Najbolji pokazatelj koliko se granica između „europskog“ i „neeuropskog“ partnerstva već pomaknula jest europski obrambeni instrument SAFE. Kanada je postala prva neeuropska zemlja uključena u taj mehanizam, čime su kanadske tvrtke dobile nove mogućnosti povezivanja s europskom obrambenom industrijom.

To nije samo simboličan potez. Europa pokušava povećati vlastite obrambene kapacitete, a Kanada ima snažnu industrijsku bazu u sektorima zrakoplovstva, kibernetičke sigurnosti, komunikacijskih sustava, energetike i naprednih tehnologija. U trenutku kada obje strane žele smanjiti ovisnost o nestabilnim globalnim lancima opskrbe, međusobna suradnja postaje sve logičnija.

Prema informacijama koje se pojavljuju u razgovorima s obje strane Atlantika, potencijalni novi odnos mogao bi uključivati i zajedničke velike infrastrukturne projekte. Govori se o podmorskim komunikacijskim kabelima, energetskim vezama, satelitskim sustavima i snažnijoj integraciji strateških opskrbnih lanaca.

Europa također ima razlog reći da

Iako Kanada očito traži alternativu prevelikoj gospodarskoj ovisnosti o SAD-u, ni Europska unija u ovoj priči nije samo pasivni promatrač. Bruxelles pokušava ojačati vlastitu stratešku autonomiju, osigurati pristup kritičnim sirovinama, energiji i pouzdanim partnerima te istodobno smanjiti gospodarsku izloženost i Sjedinjenim Državama i Kini.

Kanada se u takvoj slici nameće kao gotovo idealan partner. Riječ je o stabilnoj demokraciji, članici NATO-a, zemlji s velikim energetskim resursima, razvijenom tehnološkom industrijom i ogromnim rezervama strateških minerala. Uz to, Kanada već ima snažne kulturne, političke i povijesne veze s brojnim europskim državama.

Upravo zato bi potencijalni dogovor između Kanade i EU-a mogao imati daleko veće značenje od još jednog trgovinskog sporazuma. On bi mogao postati model za novu vrstu partnerstva između Europske unije i država koje nisu članice, ali su joj politički, sigurnosno i gospodarski izrazito bliske.

Transatlantski odnosi više nisu ono što su bili

Desetljećima je koncept „Zapada“ imao prilično jasnu strukturu. Sjedinjene Države bile su političko, gospodarsko i vojno središte, Europa glavni saveznik, a Kanada najbliži američki susjed i partner. Danas su ti odnosi znatno složeniji.

Europa povećava obrambene kapacitete, Kanada traži nova tržišta, a Washington pod Trumpovom administracijom sve češće trgovinske odnose koristi kao instrument političkog pritiska. Države koje su se desetljećima oslanjale na američko tržište stoga pokušavaju izgraditi dodatne sigurnosne i gospodarske opcije.

Carney pritom ne govori o prekidu odnosa sa Sjedinjenim Državama. Takav scenarij bio bi gospodarski gotovo nemoguć. No Kanada želi imati više prostora za vlastite odluke, a to znači da tradicionalna sjevernoamerička osovina više nije jedini pravac kanadske vanjske politike.

Europa u toj strategiji zauzima sve važnije mjesto. Kanada i EU već su tijekom posljednjih godinu dana potpisali i pokrenuli niz novih sporazuma i inicijativa, dok se Carney sve češće sastaje s europskim čelnicima. Posebno intenzivni kontakti postoje s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, a nastavak razgovora očekuje se i tijekom predstojećih susreta.

Od političke ideje do stvarnog sporazuma dug je put

Unatoč velikoj političkoj simbolici, pred ovom idejom još je mnogo prepreka. Europska unija poznata je po složenim pravnim procedurama, a svaki novi oblik institucionalnog odnosa morao bi imati vrlo jasna pravila. Osim toga, ni postojeći trgovinski sporazum CETA još nije u potpunosti ratificiran u svim državama članicama.

Zato nitko ozbiljan danas ne može tvrditi da će Kanada postati „pridružena članica EU-a“. Trenutačno postoji politička ideja, postoje razgovori i postoji očita želja obje strane da pronađu novu razinu suradnje. Hoće li taj odnos zaista dobiti formalni naziv „associate member“ ili će se na kraju pretvoriti u potpuno drugačiji sporazum, tek će se vidjeti.

Ali već sama činjenica da se takav koncept nalazi na stolu govori mnogo o vremenu u kojem živimo. Geografske granice više nisu jedini kriterij strateških savezništava, a države pokušavaju pronaći nove modele suradnje u svijetu u kojem tradicionalna partnerstva više nisu toliko stabilna kao nekada.

Ako ti razgovori uspiju, rezultat bi mogao biti presedan. Ne samo za Kanadu, nego i za samu Europsku uniju. Mogao bi nastati potpuno novi krug partnerstva između punopravnog članstva i klasičnih trgovinskih sporazuma – prostor u kojem bi se države vezivale uz EU kroz gospodarstvo, sigurnost, tehnologiju i stratešku infrastrukturu, a da pritom formalno ne postanu članice.

Zbog toga je današnja vijest mnogo važnija od same formulacije „pridruženo članstvo“. Ona pokazuje da se jedna od najstabilnijih političkih arhitektura posljednjih desetljeća mijenja pred našim očima. Kanada traži više Europe, Europa traži pouzdane globalne partnere, a između njih se otvara prostor za odnos kakav dosad nije postojao.