Govorio je da su mu zglobovi otekli od premlaćivanja: jezive riječi čovjeka povezanog s ubojstvom Jean-Michela Nicoliera

Gotovo 35 godina poslije te riječi više nisu samo jezivi dokument ratne propagande i brutalizacije jednog mladog čovjeka. Petkovićevo ime povezano je s jednim od najpoznatijih pojedinačnih zločina nakon pada Vukovara – ubojstvom francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera na Ovčari.

Nicolier je u Hrvatsku došao iz Francuske i kao dragovoljac stao u obranu Vukovara. Ranjen je tijekom borbi i završio u vukovarskoj bolnici. Nakon pada grada odveden je zajedno s drugim ranjenicima i zarobljenicima prema Ovčari. Ondje mu se gubi trag koji će hrvatska javnost pokušavati rekonstruirati desetljećima.

Rečenice iz 1991. koje je teško čitati i danas

U intervjuu objavljenom samo nekoliko dana nakon zločina na Ovčari Petković je sebe predstavljao kao običnog vojnika kojeg je rat promijenio. Govorio je da prije rata razmišljao o djevojkama i školovanju, a zatim opisivao koliko mu je ubijanje postalo svakodnevno. Bio je to govor čovjeka koji je nasilje već počeo predstavljati kao normalno stanje.

Još strašniji dio odnosio se na zarobljenike. Petković je novinaru pokazivao zavoje na rukama i tvrdio da nisu posljedica njegova ranjavanja. Prema njegovim vlastitim riječima, zglobovi su mu otekli od udaranja zarobljenih ljudi.

U istom razgovoru spominjao je i Francuza među hrvatskim braniteljima. Danas, kada se taj intervju čita zajedno sa svjedočenjima o posljednjim satima Jean-Michela Nicoliera, ta rečenica dobiva još mračniji kontekst.

Posljednji sati francuskog dragovoljca

O onome što se događalo na Ovčari postoje svjedočenja preživjelih i materijal iz različitih sudskih postupaka. Dragutin Berghofer Beli, jedan od preživjelih s Ovčare, opisivao je kako je Nicolier ondje teško pretučen. Prema njegovu svjedočenju, čovjek kojeg je identificirao nadimkom Kemo tukao je francuskog dragovoljca po glavi i vratu dok se ovaj pokušavao zaštititi.

Nakon tog premlaćivanja, prema svjedočenjima koja su tijekom godina iznošena pred pravosudnim tijelima, Nicolier je završio u rukama Spasoja Petkovića. Svjedoci su Petkovića povezivali s njegovim smaknućem, a u postupcima se pojavila i tvrdnja da je nakon ubojstva iz Nicolierova džepa uzeo 20 francuskih franaka.

Upravo je zbog težine tih navoda važno razlikovati ono što je utvrđeno od onoga za što postoji sumnja i svjedočenja. Petković za Nicolierovo ubojstvo u Hrvatskoj nije pravomoćno osuđen. Hrvatska policija protiv njega je 2018. podnijela kaznenu prijavu nakon višegodišnjeg kriminalističkog istraživanja, sumnjičeći ga za ratne zločine i ubojstva na Ovčari.

Hrvatska istraga zapela je na Srbiji

Problem nije nedostatak interesa hrvatskog pravosuđa. Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić ove je godine objasnio da je hrvatska istraga protiv Petkovića prekinuta jer ga hrvatska tijela ne mogu dovesti pred sud, dok se Srbija, prema njegovim riječima, oglušila na hrvatske zahtjeve i zamolnice.

Situaciju dodatno komplicira činjenica da je Petković u postupku za Ovčaru pred srbijanskim pravosuđem imao status svjedoka suradnika, odnosno svjedoka pokajnika. Upravo je taj pravni položaj godinama jedna od ključnih prepreka u pokušajima da odgovara za ono za što ga terete hrvatske istrage i pojedina svjedočenja.

Hrvatska je za njim raspisala odgovarajuće potrage, ali Srbija svoje državljane ne izručuje Hrvatskoj. Tako je nastala pravna i politička pat-pozicija u kojoj je slučaj godinama stajao, dok je Nicolierova obitelj nastavila tražiti odgovore.

Sada se uključila Francuska

Ono što se nije uspjelo završiti u Hrvatskoj sada dobiva novu dimenziju u Francuskoj. Francusko pravosuđe otvorilo je vlastitu istragu o ubojstvu svog državljanina. Tijekom postupka saslušano je više svjedoka, a francuska istražna sutkinja razgovarala je i sa samim Petkovićem.

Prema najnovijim informacijama odvjetnika obitelji Nicolier, francuska istraga sada je gotovo završena. Istražna sutkinja Odjela za ratne zločine pri sudu u Parizu priprema međunarodni nalog za uhićenje Spasoja Petkovića. Ako do njega dođe, slučaj koji je desetljećima stajao između Hrvatske i Srbije mogao bi dobiti sasvim novu pravnu dinamiku.

Jean-Michel se vratio u Hrvatsku

Priča je prošle godine dobila trenutak koji je Hrvatska čekala više od tri desetljeća. Nicolierovi posmrtni ostaci pronađeni su i identificirani, čime je njegovoj obitelji konačno omogućeno da ga dostojno isprati. Potraga za njegovim tijelom završila je, ali potraga za pravosudnim odgovorom nije.

U tome možda leži najteži dio cijele priče. Jean-Michel Nicolier imao je mogućnost ne doći u Hrvatsku. Imao je mogućnost pokušati otići iz Vukovara. Bio je Francuz koji je mogao ostati daleko od rata koji formalno nije bio njegov. Odabrao je ostati uz ljude s kojima je dijelio obranu grada.

Njegov posljednji televizijski razgovor, snimljen u vukovarskoj bolnici nekoliko sati prije nego što je odveden, ostao je jedan od najpotresnijih dokumenata pada grada. Nije govorio kao čovjek koji očekuje spomenike. Govorio je kao ranjeni mladić koji je vidio previše smrti i patnje, ali nije požalio što je ostao.

A upravo zato riječi iz intervjua Spasoja Petkovića iz 1991. danas zvuče možda još strašnije nego tada. Ne zato što nam trebaju da bismo ponovno proizvodili mržnju, nego zato što pokazuju koliko se brzo čovjek može naviknuti na nasilje i koliko dugo društvo poslije mora čekati da takvo nasilje dobije svoje ime, odgovornost i sudski epilog.

Gotovo tri i pol desetljeća nakon Ovčare vrijeme nije izbrisalo taj dug. Samo ga je učinilo starijim.