Prijeđi na sadržaj
BEČ · AUSTRIJA · HRVATSKA · LJUDI · PRIČE TV Wien / TV Beč Vaš prozor u Austriju. Vijesti, ljudi, priče.

Jezik / Sprache

KULTURA · GLAZBA · HRVATSKA

Kad Neretva ljubi more, nostalgija poziva na ples: Parmachy predstavljaju „A tebe nema“

Nakon debitantskih „Fotografija“, obiteljski trio Parmachy vraća se pjesmom koja govori o odsutnosti, ljubavi i zavičaju, ali odbija biti još jedna tužna balada. „A tebe nema“ nostalgiju pretvara u ritam, a ušće Neretve u mjesto na kojem se glazbena i osobna priča ponovno susreću.

Parmachy predstavljaju „A tebe nema“: Nostalgija za ples

Postoje ljudi koji nam nedostaju. Postoje mjesta kojima se vraćamo čak i kada smo stotinama kilometara daleko. A postoje i uspomene koje nas ne rastuže svaki put kada ih se sjetimo – neke nas natjeraju da se nasmiješimo, pojačamo glazbu i možda čak zaplešemo. Upravo između tih osjećaja smjestila se nova pjesma obiteljskog trija Parmachy. Zove se „A tebe nema“, ali unatoč naslovu ne želi biti pjesma o praznini. Više je priča o svemu što ostane u nama kada nekoga ili nešto voljeno više nemamo pokraj sebe.

Nakon prvog singla „Fotografije“, kojim su publici predstavili svoj glazbeni identitet i vlastitu priču, Parmachy sada rade korak dalje.

Drugi singl je dinamičniji. Emocija je ostala, ali dobila je ritam koji se ne povlači pred nostalgijom.

Upravo taj kontrast nosi cijelu pjesmu.

Tekst govori o ljubavi, čežnji i onome što nedostaje, dok glazba odbija potonuti u tugu. Umjesto klasične balade o odsutnosti, nastala je pjesma uz koju se može plesati.

Parmachy
obiteljski trio koji se publici predstavio singlom „Fotografije“.
„A tebe nema“
drugi je singl kojim nastavljaju svoju glazbenu priču.
Ivan Zečić
potpisuje glazbu, tekst, aranžman i produkciju.
Max Hozić
potpisuje režiju i vizualni identitet videospota.

Pjesma o nekome koga nema – koja ne želi biti tužna

Već naslov „A tebe nema“ lako bi mogao odvesti prema očekivanoj ljubavnoj baladi.

Parmachy su izabrali drugi put.

Čežnja postoji. Nedostajanje postoji. Postoji i ono poznato pitanje što napraviti sa svim lijepim trenucima kada osoba s kojom smo ih dijelili više nije pokraj nas.

Ali pjesma ne pokušava od tog osjećaja napraviti tragediju.

Umjesto toga prihvaća nešto što život prije ili poslije pokaže gotovo svakome: nečija odsutnost ne briše ono što smo s tom osobom proživjeli.

Uspomene mogu boljeti, ali mogu biti i razlog za osmijeh.

I ponekad se uz nostalgiju stvarno može zaplesati.

Nije svaka pjesma o onome koga nema pjesma o gubitku. Neke su zapravo pjesme o svemu lijepom što je ostalo.

A onda se ljubavna priča pretvara u priču o zavičaju

Upravo tu „A tebe nema“ postaje zanimljivija od obične ljubavne pjesme.

Nostalgija o kojoj Parmachy govore nije ograničena samo na jednu osobu.

Može nedostajati čovjek. Ali može nedostajati i kuća. Ulica. Miris ljeta. Rijeka. More. Djetinjstvo. Vrijeme u kojem je sve izgledalo jednostavnije.

Može nedostajati mjesto iz kojeg smo otišli, čak i kada znamo zašto smo otišli.

Zato se u pjesmi prirodno spajaju čežnja za voljenom osobom i čežnja za zavičajem.

Neke ljude i neka mjesta možemo fizički napustiti. To ne znači da su oni napustili nas.

Ušće Neretve nije izabrano slučajno

Kada je trebalo pronaći mjesto za videospot, Parmachy nisu tražili samo lijep kadar.

Vratili su se tamo gdje njihova priča ima korijen.

Videospot je snimljen na ušću Neretve, prostoru koji za njih ima posebno osobno značenje. To je njihov rodni kraj, mjesto odrastanja i prostor uz koji ih vežu neke od najljepših uspomena.

I zato ušće u ovom spotu nije scenografija.

Ono je jedan od likova priče.

Rijeka koja dolazi iz unutrašnjosti i na kraju susreće more gotovo je savršena slika za pjesmu o odlascima i povratcima.

Voda ide dalje, ali mjesto susreta ostaje.

„Ušće, gdje Neretva ljubi more“

Sami Parmachy upravo su tim riječima opisali mjesto na kojem je nastao videospot.

„Ušće, gdje Neretva ljubi more, bilo je naše omiljeno mjesto i dio najljepših uspomena. U nama i danas budi posebnu nostalgiju za vremenom kada je sve bilo nekako lako i jednostavnije.“

U toj rečenici zapravo je sadržan velik dio ideje novog singla.

Nostalgija nije pokušaj da se vrijeme vrati unatrag. Nitko se ne može vratiti u vlastito djetinjstvo niti ponovno proživjeti isti trenutak.

Ali mjesto ponekad sačuva ono što vrijeme odnese.

Dovoljan je povratak, poznati pogled ili nekoliko prvih taktova pjesme i nešto što smo smatrali davno završenim ponovno postane gotovo opipljivo.

Od „Fotografija“ do mjesta na kojem su nastale uspomene

Postoji lijepa poveznica između prva dva singla Parmachyja.

„Fotografije“ su bile predstavljanje benda i njihove priče.

Fotografija je, uostalom, jedan od najjednostavnijih načina na koji pokušavamo sačuvati trenutak koji više ne postoji.

Sada u „A tebe nema“ odlaze korak dalje.

Više ne pokazuju samo uspomenu. Vraćaju se prostoru u kojem su uspomene nastajale.

Time drugi singl prirodno nastavlja prvi, ali istodobno otkriva više o ljudima iza glazbe.

Glazba Ivana Zečića nosi emociju bez patetike

Glazbu, tekst, aranžman i produkciju pjesme potpisuje Ivan Zečić iz Hit Factoryja.

Ključ pjesme nalazi se upravo u ravnoteži između teksta i aranžmana.

Da je ista priča dobila sporiji i dramatičniji glazbeni okvir, „A tebe nema“ lako bi mogla postati klasična pjesma o gubitku.

Dinamičniji ritam mijenja način na koji slušatelj prima tekst.

Emocija nije nestala, ali više nije jedina stvar koju pjesma nudi.

Postoji pokret. Postoji energija. I postoji ona mala doza optimizma koja govori da život nastavlja dalje čak i kada nešto ili netko nedostaje.

Max Hozić kamerom je tražio isti osjećaj

Za režiju i vizualni identitet videospota zaslužan je Max Hozić, kolega i prijatelj trija.

VIDEO: Parmachy – „A tebe nema“ | službeni videospot

Njegov zadatak nije bio samo pokazati ljepotu neretvanskog kraja.

Trebao je povezati prostor s emocijom pjesme.

Ušće Neretve samo po sebi pruža snažne slike, ali u kontekstu ove pjesme pejzaž dobiva drugo značenje. Ono što bi u nekom drugom videu moglo biti samo atraktivna lokacija ovdje postaje povratak kući.

A razlika između turističke razglednice i osobne priče upravo je u tome.

Možemo otići iz zavičaja, ali zavičaj teško odlazi iz nas

Tu pjesma može posebno snažno komunicirati i s ljudima koji žive izvan Hrvatske.

Za nekoga tko je otišao iz rodnog kraja nostalgija često nema jedan oblik.

Nekada nedostaje obitelj. Nekada prijatelji. Nekada more, rijeka ili određena cesta kojom smo prošli tisuću puta. Ponekad nedostaje čak i nešto što nam je dok smo tamo živjeli izgledalo potpuno obično.

Tek kada se udaljimo, svakodnevne stvari počnu dobivati emocionalnu težinu.

Zato „A tebe nema“ može biti ljubavna pjesma, a da istodobno govori i o puno širem osjećaju pripadanja.

Neke ljude i neka mjesta možemo napustiti, ali ih nikada potpuno ne ostavljamo iza sebe.

Nostalgija ne mora zaustaviti život

Parmachy u svojoj poruci uz pjesmu naglašavaju upravo tu ideju.

Svima nam u nekom trenutku nedostaje voljena osoba. Ali život ide dalje.

To ne znači zaboraviti. Ne znači ni praviti se da nam nije stalo.

Znači dopustiti lijepim uspomenama da budu nešto više od razloga za tugu.

Ponekad je najbolji način da sačuvamo ono što je bilo upravo to da zbog toga što smo imali budemo zahvalni, umjesto da cijelo vrijeme žalimo zato što je prošlo.

U tom smislu plesni karakter pjesme nije slučajnost. On je dio poruke.

Drugi singl sada pokazuje puno jasnije tko su Parmachy

Jedan singl može privući pozornost. Drugi već počinje pokazivati smjer.

„Fotografije“ su Parmachy predstavile publici. „A tebe nema“ njihovoj priči daje konkretniji prostor, ritam i karakter.

Obiteljski trio ne pokušava emociju graditi samo velikim riječima. Puno toga ostavljaju malim stvarima – uspomeni, mjestu, fotografiji, rijeci koja dolazi do mora.

I možda upravo zbog toga nova pjesma funkcionira.

Jer gotovo svatko ima nekoga ili nešto što bi mogao staviti iza njezina naslova.

A tebe nema.

Čovjeka. Grada. Kuće. Ljeta. Djetinjstva. Nekadašnjeg života.

Ali to što nečega više nema pokraj nas ne znači da je nestalo iz nas.

Kada Neretva ljubi more

Na kraju se priča ponovno vraća ušću.

Mjesto na kojem se rijeka završava i more počinje istodobno je kraj jednog puta i početak drugoga.

Teško je pronaći prikladniju sliku za pjesmu o nostalgiji koja ne želi ostati zarobljena u prošlosti.

Parmachy se vraćaju svojim uspomenama, ali ne ostaju u njima.

Uzeli su ih sa sobom, pretvorili u pjesmu i dodali ritam.

I zato „A tebe nema“ na kraju nije pjesma o tome koga ili čega više nema.

Više je pjesma o tome koliko toga ostane.

Zoran / TV Wien


Discover more from TV Wien / TV Beč

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

This website uses cookies. By continuing to use this site, you accept our use of cookies.