Trio Gušt sada je toj priči dodao i sliku. Objavljen je službeni videospot za talijansku verziju pjesme „Tempi passati“, zamišljene u ritmu koji sami autori i promotivni materijali opisuju kao modernu tarantellu.

Rezultat nije klasična turistička razglednica Dalmacije niti pokušaj da se hrvatska pjesma jednostavno „prevede za strance“. Ideja je mnogo prirodnija: uzeti nešto što je duboko mediteransko i pustiti ga da prijeđe more.

A upravo se to, čini se, već događa.

Priča je počela na hrvatskom – a onda je krenula prema Italiji

Želimir Dundić objasnio je da je „Tempi passati“ najprije nastao na hrvatskom jeziku te da je pjesma prijavljena na Festival dalmatinske šansone u Šibeniku.

Glazbu i izvorni tekst napisao je Ante Toni Lasan, koji potpisuje i aranžman te produkciju. Nakon toga donesena je odluka da pjesma dobije i talijansku verziju, ali ne samo doslovni prijevod postojećeg teksta.

Za nju je Ivo Šćepanović napisao novi tekst.

Time je „Tempi passati“ dobio dvije povezane, ali ipak zasebne glazbene priče. Hrvatska verzija ostaje čvrsto vezana uz dalmatinski prostor, dok talijanska prirodno ulazi u ritam i jezik druge strane Jadrana.

To je važna razlika. Prevesti pjesmu znači pokušati prenijeti iste riječi. Napraviti novu jezičnu verziju znači pokušati prenijeti isti osjećaj.

„Tempi passati“ zapravo ne govori samo o prošlosti. Govori o onome što nam iz te prošlosti danas nedostaje – ljudima za istim stolom, razgovoru koji traje, pjesmi koja počinje bez posebnog razloga i večeri kojoj nitko ne gleda na sat.

U središtu pjesme nije Italija ni Hrvatska – nego izgubljeni način života

Naslov „Tempi passati“ doslovno nas vodi prema prošlim vremenima. No nostalgija pjesme nije vezana uz jedan konkretan grad, godinu ili događaj.

Ona govori o vremenu kada su se ljudi češće okupljali po kućama. Kada se stol nije postavljao samo zato da se pojede večera, nego zato da se oko njega ostane. Kada su pjesma, gitara, hrana, vino, smijeh i razgovor bili dio iste večeri.

Upravo zato talijanska verzija djeluje toliko prirodno.

Takva slika nije samo dalmatinska. Ona pripada velikom dijelu Mediterana. Od Splita i Šibenika preko otoka pa sve do talijanskog juga postoji slična kultura stola, obitelji, susjeda, glasnog razgovora i glazbe koja se ne mora najavljivati kao program.

I upravo na tom zajedničkom osjećaju Trio Gušt gradi most preko Jadrana.

Tarantella koja se ne pretvara da je muzejski eksponat

Posebnost pjesme nalazi se u ritmu tarantelle.

Tarantella je duboko povezana s glazbenom tradicijom južne Italije, ali Trio Gušt ne pokušava napraviti folklornu rekonstrukciju nečega iz prošlih stoljeća.

„Tempi passati“ koristi prepoznatljivu energiju tog ritma i smješta je u suvremenu produkciju. Zato se uz pjesmu pojavljuje izraz „tarantella moderna“.

To joj omogućuje da istodobno zvuči poznato i novo. Talijanskom slušatelju ritam nosi nešto što već prepoznaje, dok dalmatinski karakter izvedbe daje pjesmi drugačiji identitet.

Umjesto imitacije Italije dobiva se razgovor s Italijom.

Videospot sada daje lice toj priči

Novi videospot vizualno prati upravo ono o čemu pjesma govori.

Atmosfera nije zamišljena kao velika dramatična glazbena priča. U središtu ostaje osjećaj druženja, topline i energije – ono što je u samoj pjesmi vezano uz uspomene na vrijeme kada se više živjelo jedni s drugima, a manje jedni pokraj drugih.

Takva jednostavnost ovdje ima smisla. „Tempi passati“ ne treba veliku scenografiju da bi objasnio svoju temu. Dovoljni su ljudi, pokret, osmijeh, glazba i mediteranski prostor.

Spot zato funkcionira kao produžetak pjesme, a ne kao zaseban proizvod koji pokušava nadglasati glazbu.

Talijani su ih doista primijetili

U promotivnim materijalima uz objavu spota navedeno je da se o pjesmi već pisalo na talijanskim portalima. Sada za to postoji i konkretna potvrda.

Talijanski Cavalierenews objavio je opširan tekst o Trio Guštu i „Tempi passati“, predstavljajući pjesmu talijanskoj publici upravo kroz njezinu povezanost s tarantellom, obiteljskim okupljanjima i mediteranskom nostalgijom.

Talijanski tekst posebno naglašava motiv zajedničkih stolova, hrane, vina, smijeha i gitare te pjesmu predstavlja kao zanimljiv prijelaz južnotalijanskog glazbenog nasljeđa na hrvatsku obalu.

To je za Trio Gušt možda važnije od samog pojavljivanja imena u stranom mediju.

Talijanska publika nije dobila priču o „hrvatskom bendu koji pjeva na talijanskom“, nego priču u kojoj je prepoznala vlastiti kulturni kod.

Pjesma je put prema inozemstvu pronašla i prije spota

„Tempi passati“ nije počeo prelaziti granice tek s novim videom.

Još tijekom ljeta objavljeno je da je talijanska verzija došla do radijskog prostora izvan Hrvatske, a pjesma je uvrštena i u 172. izdanje playliste „Rocco’s Weekend Lounge“ američkog online radija Rocco’s Musica!Musica.

Dundić je nakon toga ispričao da je pjesma prije šibenskog festivala već završila na radijima u Italiji, ali i u Sjedinjenim Državama – upravo preko talijanskih glazbenih veza.

To je zanimljiv put za pjesmu koja sadržajno govori o povratku nečemu starom: u svijet je krenula potpuno suvremenim putem, preko digitalnih platformi, online radija, portala i društvenih mreža.

Od splitske Rive do dvije verzije iste uspomene

Priča ima još jedan zanimljiv obrat.

U kolovozu je Trio Gušt na splitskoj Rivi snimao spot za „Tempi passati“, dok se paralelno pripremala hrvatska verzija za Festival dalmatinske šansone u Šibeniku.

Hrvatska verzija premijerno je izvedena na Večeri novih skladbi festivala, dok je talijanska nastavila svoj put prema publici izvan Hrvatske.

Tako jedna pjesma više nema samo jednu publiku.

Jedan jezik vraća je kući, u Dalmaciju. Drugi je vodi preko mora.

Trio Gušt nikada nije bio bend kojem je trebalo puno objašnjavanja

U glazbenom identitetu Trija Gušt desetljećima postoji nešto neposredno. Njihova glazba nije građena na distanci između izvođača i publike. Ona traži stol, društvo, refren koji se može uhvatiti i onu vrstu atmosfere u kojoj se granica između pozornice i publike vrlo brzo izgubi.

Zbog toga im „Tempi passati“ zapravo dobro pristaje.

Pjesma o zajedničkim večerima i vremenima kada se više družilo ne djeluje kao naknadno izmišljena tema za novu sezonu. Ona prirodno pripada bendu koji je velik dio svog identiteta izgradio upravo na fešti, mediteranskom temperamentu i kontaktu s publikom.

A možda je upravo sada pravo vrijeme za pjesmu o prošlim vremenima

Najzanimljivije kod „Tempi passati“ nije to što zvuči starinski. Zapravo ne zvuči.

Zanimljivo je što u suvremenom ritmu govori o nečemu što mnogi danas osjećaju kao izgubljeno.

Nikada nismo imali više mogućnosti komunicirati, a sve češće govorimo o tome da se manje viđamo. Nikada nije bilo lakše poslati fotografiju stola, večere ili putovanja, a ipak postoji nostalgija za vremenom kada je važnije bilo tko sjedi za stolom nego kako taj stol izgleda na ekranu.

Tu „Tempi passati“ prestaje biti samo vedra mediteranska pjesma.

Ispod tarantelle ostaje mala, jednostavna misao: možda nam ne nedostaje prošlost sama po sebi. Možda nam nedostaje način na koji smo nekada bili zajedno.

More koje razdvaja dvije obale ponovno ih je spojilo

Za Trio Gušt talijanska verzija nije dokaz nekakvog velikog međunarodnog proboja koji tek treba dokazivati brojkama. Puno je zanimljivije ono što se već dogodilo.

Pjesma nastala u Splitu dobila je drugi jezik, pronašla put do talijanskog medija, radijskog prostora izvan Hrvatske i publike kojoj njezina osnovna emocija nije strana.

A novi videospot sada toj priči daje i vizualni nastavak.

Od hrvatske verzije za Šibenik do talijanske tarantelle, od splitske Rive do druge strane Jadrana, „Tempi passati“ napravio je upravo ono o čemu dobra mediteranska glazba oduvijek govori.

Prešao je granicu, a da pritom nije morao napustiti ono odakle je krenuo.