Prijeđi na sadržaj
BEČ · AUSTRIJA · HRVATSKA · LJUDI · PRIČE TV Wien / TV Beč Vaš prozor u Austriju. Vijesti, ljudi, priče.
TV WIEN

INsajder · SRBIJA · HRVATSKA · EUROPSKA UNIJA

INsajder: Srbija između Bruxellesa, Zagreba i Pariza – koliko još Vučić može balansirati?

Sprovod Ratka Mladića uz državne i vojne počasti otvorio je mnogo veću raspravu od one o jednom događaju u Beogradu. Hrvatski eurozastupnici traže da europske vrijednosti postanu stvarni uvjet članstva, Komisija najavljuje da će događaji ući u novo izvješće o Srbiji, dok Aleksandar Vučić istodobno u Parizu učvršćuje odnose s Emmanuelom Macronom. Iza svega ostaje pitanje koje Bruxelles godinama odgađa: može li Srbija nastaviti europski put bez jasnog odgovora na vlastitu prošlost i bez jasnijeg geopolitičkog izbora?

INsajder : Srbija između Bruxellesa, Zagreba i Pariza

Na prvi pogled riječ je o nekoliko odvojenih događaja. Sprovod Ratka Mladića u Beogradu. Rasprava u Europskom parlamentu u Strasbourgu. Hrvatski zastupnici koji gotovo preko cijelog političkog spektra traže čvršći odnos prema Srbiji. Marta Kos koja otkazuje odlazak u Beograd. Ursula von der Leyen koja javno osuđuje veličanje ratnih zločinaca. Aleksandar Vučić koji odlazi u Pariz i s Emmanuelom Macronom govori o strateškom partnerstvu Srbije i Francuske. Ali kada se te slike stave jedna uz drugu, dobiva se mnogo veća priča. To više nije samo priča o prošlosti. To je priča o tome kakvu Srbiju Europska unija želi primiti, što je Bruxelles spreman tolerirati radi geopolitičke stabilnosti i koliko dugo Beograd može istodobno graditi odnose s Europskom unijom, Francuskom, Rusijom i Kinom, a pritom izbjegavati konačne političke odluke.

15. 9.
Europski parlament raspravljao o Srbiji i Mladiću
27
država mora usuglasiti ključne odluke o pristupanju
LISTOPAD
Komisija objavljuje novo izvješće o Srbiji

Ratko Mladić umro je služeći doživotnu zatvorsku kaznu zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i drugih ratnih zločina. Njegov posljednji ispraćaj u Beogradu, uz državne i vojne počasti i prisutnost predstavnika vlasti, nije u Bruxellesu promatran samo kao srpsko unutarnje pitanje.

Europska služba za vanjsko djelovanje već je 7. rujna podsjetila da su ratovi na prostoru bivše Jugoslavije među najmračnijim razdobljima novije europske povijesti te naglasila da veličanje ratnih zločinaca, negiranje genocida i povijesni revizionizam nisu spojivi s temeljnim europskim vrijednostima.

Nekoliko dana poslije tema je stigla izravno u Europski parlament. Plenarna rasprava 15. rujna službeno je nosila naziv posvećen sprovodu Ratka Mladića i veličanju ratnih zločina u Srbiji.

Time je događaj iz Beograda prestao biti samo simboličko pitanje odnosa prema prošlosti. Postao je dio političke rasprave o budućnosti Srbije u Europskoj uniji.

Problem Srbije više nije samo pitanje koliko je poglavlja otvorila ili zatvorila. Pitanje je može li država istodobno tražiti mjesto u Europskoj uniji i tolerirati političke rituale koji su u izravnom sukobu s vrijednostima na kojima ta Unija tvrdi da počiva.

Hrvatski zastupnici različiti – ali poruka prema Beogradu sve tvrđa

Posebno je zanimljivo što kritike nisu dolazile samo iz jedne hrvatske političke skupine.

Hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu razlikuju se u procjeni toga koliko daleko Europska unija treba ići prema Beogradu, ali u raspravi je postalo jasno da pitanje odnosa Srbije prema ratnim zločinima više nije tema koju hrvatski predstavnici žele ostaviti na margini procesa proširenja.

Davor Ivo Stier upozorio je na odgovornost srpskih vlasti zbog državnog okvira koji je pratio Mladićev ispraćaj. Tonino Picula, izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju, kritizirao je politiku Bruxellesa prema vlastima u Beogradu i otvorio pitanje treba li se pristupni proces nastaviti bez ozbiljnijih političkih posljedica.

Stephen Nikola Bartulica otišao je korak dalje i u raspravu ponovno uveo pitanje ratne odštete i priznanja odgovornosti za ratove devedesetih kao potencijalnih uvjeta na putu prema članstvu.

Željana Zovko naglasila je pak da prema Srbiji ne smije biti popuštanja te da europske vrijednosti ne mogu biti zamijenjene gospodarskim interesima, kritičnim mineralima ili političkim kompromisima.

To ne znači da hrvatski eurozastupnici imaju jedinstven politički program prema Srbiji. Nemaju. Razlikuju se u tome koje bi konkretne mjere EU trebao poduzeti, koliko brzo i pod kojim uvjetima.

Ali zajednički nazivnik postaje vidljiv: pristupanje Srbije više se ne želi tretirati samo kao tehnički proces otvaranja klastera i usklađivanja zakonodavstva.

Marta Kos povukla potez koji Bruxelles dugo nije povlačio

Europska povjerenica za proširenje Marta Kos nakon Mladićeva ispraćaja otkazala je planirani posjet Beogradu.

To nije sankcija Srbiji niti formalno zaustavljanje pregovora. Ali u diplomatskom jeziku takve odluke imaju težinu.

Kos je pred Europskim parlamentom rekla da veličanje ratnih zločinaca, negiranje genocida i revizionizam nisu spojivi s europskim vrijednostima. Istodobno je napravila važnu razliku između vlasti i cijelog srpskog društva, naglašavajući da u Srbiji postoje brojni građani koji odbacuju glorifikaciju osuđenih ratnih zločinaca i žele europsku budućnost svoje zemlje.

Upravo je ta razlika važna. Kritika politike vlasti u Beogradu nije isto što i osuda Srbije ili srpskog društva u cjelini.

Kos je najavila da će događaji biti uzeti u obzir u godišnjem izvješću Europske komisije o Srbiji koje se očekuje krajem listopada.

Tu završava simbolika i počinje procedura. Izvješće Komisije dokument je na temelju kojeg države članice procjenjuju napredak kandidata u vladavini prava, demokraciji, temeljnim pravima, vanjskoj politici i drugim područjima pristupnog procesa.

Bruxelles može godinama govoriti da su europske vrijednosti neupitne. Pravi test počinje tek kada obrana tih vrijednosti ima političku cijenu.

Ursula von der Leyen dodatno podigla političku razinu

Dan nakon parlamentarne rasprave predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u govoru o stanju Europske unije također se osvrnula na događaje u Beogradu.

Poručila je da ju je ono što je vidjela na Mladićevu ispraćaju užasnulo te da veličanju ratnih zločinaca nema mjesta u Europskoj uniji.

Time pitanje više nije ostalo samo na razini povjerenice za proširenje ili pojedinih zastupnika. Stav je izgovorila predsjednica Europske komisije.

Ali između političke osude i formalnog zaustavljanja pristupnog procesa postoji velika institucionalna udaljenost.

Komisija može ocjenjivati stanje, preporučivati i upozoravati. Ključne odluke o napretku kandidata donose države članice, a u mnogim fazama proširenja potrebna je jednoglasnost.

Upravo tu Hrvatska dobiva težinu koja je mnogo veća od njezine veličine.

Zagreb ima nešto što nije imao prije ulaska u EU

Hrvatska je danas članica Europske unije. Srbija je kandidatkinja.

Ta jednostavna institucionalna činjenica potpuno mijenja odnos snaga u odnosu na vrijeme kada su obje države stajale izvan Unije.

U pristupnom procesu svaka država kandidatkinja mora zadovoljiti političke, pravne i gospodarske kriterije, uskladiti zakonodavstvo i na kraju dobiti pristanak država članica.

To znači da pitanja nestalih osoba, ratnog nasljeđa, bilateralnih sporova, manjinskih prava i regionalne suradnje za Zagreb nisu samo teme političkih izjava. Hrvatska ih može otvarati unutar europskog procesa.

To ne znači da Hrvatska sama određuje sudbinu Srbije niti da svaki bilateralni zahtjev automatski postaje europski uvjet. Ali znači da Beograd ne može računati da će završni dio pristupanja proći bez hrvatskog pristanka.

Zovko je upravo na to upozorila podsjećajući da konačno pristupanje prolazi ratifikaciju i da ratno nasljeđe između Hrvatske i Srbije nije nestalo samim protokom vremena.

A dok Strasbourg govori o Mladiću, Vučić odlazi Macronu

U tom trenutku Aleksandar Vučić nalazi se u sasvim drugoj političkoj slici.

Srpski predsjednik sastao se u Parizu s Emmanuelom Macronom. Nakon razgovora govorio je o dodatnom učvršćivanju strateškog partnerstva Srbije i Francuske te nastavku suradnje u nizu područja.

Sam sastanak nije nikakav dokaz da Francuska ignorira europske kriterije niti da Macron Srbiji može otvoriti vrata Unije mimo ostalih članica. Francuska nema takvu mogućnost.

Ali Vučićev odnos s Parizom ima političku vrijednost.

Francuska je jedna od najvećih članica Europske unije, stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, nuklearna sila i država koja posljednjih godina snažno razvija gospodarske i sigurnosne veze sa Srbijom.

Beograd je od Francuske kupio borbene zrakoplove Rafale, francuske kompanije uključene su u velike infrastrukturne projekte, a bilateralni odnos dobio je stratešku dimenziju.

Za Vučića je takav odnos važan jer pokazuje da, unatoč kritikama koje dolaze iz Europskog parlamenta i pojedinih država članica, Srbija i dalje ima otvorena vrata prema nekim od najvažnijih europskih prijestolnica.

To je razlog zbog kojeg izraz da je Vučić „pobjegao pod francuske skute“ dobro funkcionira kao politička provokacija, ali ne kao precizan opis događaja.

Preciznije je reći da Beograd pokušava koristiti bilateralne odnose s velikim europskim državama kako bi povećao vlastiti manevarski prostor unutar sve težeg procesa približavanja Europskoj uniji.

Macron ne može poništiti Hrvatsku

Tu dolazimo do jedne od najvažnijih činjenica cijele priče.

Dobar odnos Aleksandra Vučića i Emmanuela Macrona može Srbiji pomoći politički, gospodarski i diplomatski. Ne može joj sam po sebi osigurati članstvo u Europskoj uniji.

Proširenje nije bilateralni dogovor Pariza i Beograda.

Svaka važna etapa pristupnog procesa ovisi o europskim institucijama i državama članicama. To se vidjelo i u srpnju 2026., kada među državama članicama nije postignuta jednoglasnost za otvaranje sljedećeg klastera u pregovorima sa Srbijom.

Osam država tada se protivilo otvaranju novog kruga pregovora. Već sama ta činjenica pokazuje koliko se prostor za nekadašnju politiku automatskog napredovanja kandidata suzio.

Francuska Srbiji može biti važan partner. Ali ni Francuska ne može zaobići ostalih 26 članica.

Najveći Vučićev politički alat godinama je upravo balansiranje

Srbija je tijekom Vučićeve vlasti razvila model vanjske politike koji joj je dugo omogućavao vrlo širok manevarski prostor.

Formalno želi članstvo u Europskoj uniji. Istodobno održava tradicionalno bliske odnose s Rusijom, snažno razvija gospodarske odnose s Kinom, surađuje sa Sjedinjenim Državama i njeguje bilateralne odnose s državama poput Francuske.

U mirnijem međunarodnom okruženju takva politika mogla je biti predstavljena kao pragmatična diplomacija male države.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu i sve snažnije geopolitičke podjele svijeta prostor za takvu strategiju postaje uži.

Europska unija od kandidata ne traži samo usklađivanje propisa o hrani, tržišnom natjecanju ili prometu. Kako se država približava članstvu, očekuje se sve veće usklađivanje s europskom zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom.

Upravo zato pitanje Srbije više nije samo „želi li Beograd u EU“. Važnije pitanje postaje što je Beograd spreman promijeniti da bi u EU doista ušao.

Srbija godinama pokušava biti dovoljno blizu Bruxellesu da ne izgubi europsku perspektivu, dovoljno blizu Moskvi da sačuva tradicionalne veze, dovoljno blizu Pekingu da privuče kapital i dovoljno blizu Parizu da ima snažnog partnera unutar EU-a. Što je svijet podijeljeniji, to je taj prostor uži.

Hrvatsko-srpski odnosi ponovno dolaze na mjesto s kojeg nikada nisu potpuno otišli

U Zagrebu se rasprava o Srbiji ne može odvojiti od Domovinskog rata.

Nestale osobe, dokumentacija, sudbina žrtava, ratna odšteta, univerzalna jurisdikcija i odnos prema ratnim zločinima godinama se pojavljuju u bilateralnim odnosima.

Problem je što protok vremena nije automatski proizveo političko pomirenje.

Pomirenje ne znači da dvije države moraju imati identično tumačenje svakog događaja. Ali europski model nakon Drugog svjetskog rata počivao je na prihvaćanju utvrđenih činjenica, individualizaciji krivnje i odbacivanju veličanja osuđenih počinitelja ratnih zločina.

Zato Mladićev sprovod ima političku težinu veću od samog ceremonijala.

Ratko Mladić nije osoba čija je odgovornost ostala samo predmet političkih interpretacija Zagreba, Sarajeva ili Beograda. Njegova kaznena odgovornost utvrđena je pravomoćnim presudama međunarodnog pravosuđa.

Upravo zato državne počasti otvaraju pitanje odnosa države prema tim presudama.

Ali postoji i druga Srbija

Jedna od najvažnijih rečenica Marte Kos u Strasbourgu lako se može izgubiti u političkoj buci.

Povjerenica je naglasila da slike sa sprovoda ne predstavljaju cijelo srpsko društvo.

To je važna razlika i za hrvatsku i za europsku javnost.

U Srbiji postoje građani, organizacije civilnog društva, novinari, aktivisti, povjesničari i političke skupine koje godinama kritiziraju nacionalizam, negiranje ratnih zločina i političku instrumentalizaciju prošlosti.

Europska politika koja bi cijelu Srbiju poistovjetila s jednom vlašću ili jednim političkim ritualom napravila bi upravo ono što tvrdi da želi izbjeći.

Zbog toga Bruxelles pokušava održati dvije poruke istodobno: europska perspektiva Srbije ostaje otvorena, ali kriteriji ne bi smjeli biti predmet trgovine.

Listopad bi mogao dati prvi konkretan odgovor

Sljedeća važna stanica nije Pariz, Zagreb ni Beograd. Bit će Bruxelles.

Europska komisija krajem listopada objavljuje godišnje izvješće o Srbiji. Marta Kos već je najavila da će se nedavni događaji odraziti na njegov sadržaj.

Samo izvješće neće automatski zaustaviti pregovore niti Srbiju približiti članstvu. Ali pokazat će koliko je ozbiljno Komisija shvatila ono što se dogodilo u Beogradu.

Nakon toga ponovno dolaze države članice.

I upravo će ondje biti vidljivo postoji li stvarna promjena europske politike prema Vučićevoj Srbiji ili će nakon nekoliko tjedana snažnih izjava ponovno prevladati stari argument: stabilnost Zapadnog Balkana važnija je od sukoba s Beogradom.

Pravo pitanje nije bira li Srbija između Hrvatske i Francuske

To bi bilo prejednostavno.

Hrvatska i Francuska imaju različite povijesne odnose sa Srbijom, različite gospodarske interese i različite sigurnosne prioritete. Obje su, međutim, članice iste Europske unije.

Vučić može imati izvrstan odnos s Macronom. Hrvatski zastupnici mogu tražiti strože uvjete. Komisija može pisati kritična izvješća. Marta Kos može otkazati put u Beograd.

Na kraju se sve svodi na isto pitanje: ispunjava li Srbija uvjete zajednice kojoj želi pripadati?

Ako je odgovor na to pitanje pozitivan, bilateralna prijateljstva mogu pomoći. Ako nije, nijedna fotografija iz Elizejske palače ne može zamijeniti jednoglasnost država članica.

Europa pred Srbiju ne postavlja pitanje voli li više Zagreb, Pariz, Moskvu ili Peking. Pitanje je jednostavnije i teže: želi li doista postati dio političke zajednice čija pravila i vrijednosti prihvaća i onda kada joj nisu politički ugodni?

Upravo zato događaji posljednjih dana nisu samo još jedna epizoda beskrajnih hrvatsko-srpskih političkih prepucavanja.

Oni su test i za Srbiju i za Europsku uniju.

Srbija mora pokazati koliko ozbiljno želi europsko članstvo. Europska unija mora pokazati koliko ozbiljno shvaća vlastite kriterije.

A Hrvatska će, sviđalo se to nekome u Beogradu ili ne, sjediti za stolom kada jednom dođe vrijeme za konačnu odluku.

INsajder ….  / TV Wien


Discover more from TV Wien / TV Beč

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

This website uses cookies. By continuing to use this site, you accept our use of cookies.