Prijeđi na sadržaj
BEČ · AUSTRIJA · HRVATSKA · LJUDI · PRIČE TV Wien / TV Beč Vaš prozor u Austriju. Vijesti, ljudi, priče.

TV WIEN

BiH · HRVATI · IZBORI 2026.

Komšić ponovno otvorio najdublju političku ranu u BiH: Hrvate usporedio sa Srbima i govorio o „filijali Zagreba“

Samo dva tjedna prije Općih izbora u Bosni i Hercegovini Željko Komšić ponovno je zaoštrio raspravu o hrvatskoj politici u BiH. Njegove tvrdnje o Zagrebu, UZP-u i odnosu prema ratnim zločinima nisu neutralne činjenice nego političke ocjene koje dolaze u trenutku kada se ponovno otvara pitanje tko i kako bira hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Komšić zaoštrio retoriku prema hrvatskoj politici u BiH

Četrnaest dana prije Općih izbora u Bosni i Hercegovini ponovno se otvara političko pitanje koje tu zemlju prati gotovo cijelo postdaytonsko razdoblje: tko politički predstavlja Hrvate u BiH i koliko na hrvatsku politiku u toj zemlji utječe Zagreb? Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske fronte, otišao je korak dalje. U novom istupu hrvatsku nacionalnu politiku usporedio je sa srpskom, govorio o političkim strukturama kao „filijali Zagreba“ te ponovno otvorio pitanja ratnih zločina i udruženog zločinačkog pothvata. Riječ je o njegovim političkim ocjenama, a ne o nespornom opisu hrvatskog stanovništva ili cjelokupne hrvatske politike u BiH.

4. listopada
u BiH se održavaju Opći izbori 2026.
3,41 milijuna
birača bilo je evidentirano pri raspisivanju izbora
Predsjedništvo BiH
ponovno je u središtu spora o političkom predstavljanju

Izjava koja dolazi u najosjetljivijem trenutku

Komšićeve riječi ne dolaze u političkom vakuumu. Bosna i Hercegovina nalazi se usred izborne kampanje, a 4. listopada bira se novo Predsjedništvo BiH, Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, Narodna skupština Republike Srpske, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske te skupštine kantona u Federaciji.

Zbog toga svaka izjava koja dira u odnos između triju konstitutivnih naroda dobiva dodatnu političku težinu.

Komšić je, komentirajući političke odnose u zemlji i stavove Milorada Dodika, ponovno povukao paralelu između srpske i hrvatske nacionalne politike u Bosni i Hercegovini.

Prema njegovoj interpretaciji, obrasci političkog djelovanja slični su: jedna politika oslanja se na Beograd, druga na Zagreb, dok obje – kako on tvrdi – prema državi Bosni i Hercegovini zadržavaju odnos koji dovodi u pitanje njezinu punu političku samostalnost.

Takva usporedba izaziva snažne reakcije upravo zato što ne razlikuje uvijek dovoljno jasno političke stranke i njihove čelnike od čitavih naroda koje tvrde da predstavljaju.

Problem nije samo u tome što je Komšić rekao. Problem je trenutak u kojem je to rekao: Bosna i Hercegovina ulazi u posljednja dva tjedna kampanje, a pitanje hrvatskog političkog predstavljanja ponovno je jedno od središnjih pitanja izbora.

„Filijala Zagreba“ – politička tvrdnja, ne utvrđena činjenica

Posebno snažno odjekuje Komšićeva tvrdnja o dijelu hrvatske politike u BiH kao svojevrsnoj „filijali Zagreba“.

Utjecaj Republike Hrvatske na političke procese među Hrvatima u BiH nije nova tema. Hrvatska je potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma, ustavno se skrbi o Hrvatima izvan Republike Hrvatske, a hrvatske vlasti desetljećima održavaju intenzivne političke, gospodarske i institucionalne veze s hrvatskim strankama i institucijama u BiH.

Međutim, iz toga samo po sebi ne proizlazi da hrvatske političke organizacije u BiH djeluju kao podružnice vlasti u Zagrebu. To je Komšićeva politička interpretacija odnosa koji je mnogo složeniji.

Hrvatski politički predstavnici u BiH, posebno stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora, godinama tvrde upravo suprotno: da njihov politički problem nije prevelik utjecaj Zagreba, nego nemogućnost da Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod samostalno utječu na izbor predstavnika koji zauzima hrvatsko mjesto u Predsjedništvu.

Komšić je sam središte tog spora

Upravo zato ova rasprava nije moguća bez Komšićeve vlastite političke biografije.

On je u više mandata biran za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Njegovi protivnici među hrvatskim strankama godinama tvrde da je do pobjede dolazio zahvaljujući velikom broju glasova bošnjačkih birača u Federaciji BiH i da zato nema politički legitimitet većine hrvatskog biračkog tijela.

Komšić i njegovi politički saveznici odbacuju takvo tumačenje. Pozivaju se na postojeći ustavni i izborni sustav prema kojem birači u Federaciji BiH biraju bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva.

Ustav Bosne i Hercegovine propisuje da Predsjedništvo čine jedan Bošnjak i jedan Hrvat, koji se biraju izravno s područja Federacije, te jedan Srbin, koji se bira iz Republike Srpske.

Upravo prostor između ustavne formulacije, postojećeg Izbornog zakona i političkog zahtjeva za „legitimnim predstavljanjem“ već godinama proizvodi jedan od najtežih institucionalnih sporova u zemlji.

Brojke iz 2022. pokazuju zašto spor nije nestao

Na prethodnim Općim izborima 2022. Komšić je osvojio 227.540 glasova, odnosno 55,8 posto glasova u izboru za hrvatskog člana Predsjedništva.

Borjana Krišto, kandidatkinja HDZ-a BiH, osvojila je 180.255 glasova ili 44,2 posto.

Rezultat je formalno bio jasan. Politički spor, međutim, nije završen.

Hrvatska strana nastavila je inzistirati na izmjenama izbornog sustava koje bi, prema njezinu tumačenju, onemogućile da brojniji narod odlučujuće utječe na izbor predstavnika malobrojnijeg konstitutivnog naroda.

Protivnici takvih izmjena upozoravaju da bi dodatno etničko strukturiranje izbornog sustava moglo produbiti podjele i udaljiti BiH od građanskog modela države.

Između te dvije koncepcije kompromis godinama nije pronađen.

Komšić je istodobno političar koji govori o hrvatskom nacionalizmu i osoba oko čijeg se izbora već godinama vodi najveća rasprava o tome tko ima pravo politički predstavljati Hrvate u Bosni i Hercegovini.

UZP i ratni zločini ponovno u izbornoj kampanji

Drugi posebno osjetljiv dio Komšićeva istupa odnosi se na ratnu prošlost.

Pitanje udruženog zločinačkog pothvata i presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i dalje snažno opterećuje odnose između hrvatske i bošnjačke politike.

U predmetu Prlić i drugi pravomoćno su potvrđene osuđujuće presude šestorici nekadašnjih političkih i vojnih dužnosnika Herceg-Bosne za zločine počinjene tijekom rata.

Međutim, međunarodne kaznene presude utvrđuju individualnu kaznenu odgovornost optuženih osoba i konkretne činjenice predmeta. One ne predstavljaju presudu cijelom hrvatskom narodu.

Upravo je zato politička upotreba ratnih presuda toliko osjetljiva. Kada se pravne činjenice pretvore u opću karakterizaciju današnje nacionalne politike ili čitave zajednice, granica između rasprave o odgovornosti i političke generalizacije postaje vrlo tanka.

Ni hrvatska politika nije jedna politika

Još jedan problem s velikim političkim etiketama jest to što stvaraju dojam da svi Hrvati u BiH imaju identičan politički stav.

Nemaju.

Na izborima sudjeluje više stranaka i kandidata koji se obraćaju hrvatskom biračkom tijelu, a razlike među njima postoje oko gospodarske politike, odnosa prema HDZ-u BiH, izbornog sustava, europskog puta zemlje, odnosa prema Zagrebu i načina unutarnjeg preustroja BiH.

Jednako tako ni bošnjačka ni srpska politika nisu jedinstveni blokovi.

Svođenje cijelih zajednica na jednu stranku, jednog predsjednika ili jednu političku ideju možda je učinkovito u kampanji, ali ne opisuje precizno političku stvarnost Bosne i Hercegovine.

Dva tjedna koja će dodatno zaoštriti retoriku

Do izbora 4. listopada ostala su samo dva tjedna.

Središnje izborno povjerenstvo raspisalo je izbore još u svibnju, a tada je u Središnjem biračkom popisu bilo evidentirano 3.414.364 birača. Kampanja je službeno počela 4. rujna.

Kako se približava izborni dan, očekivano raste politička temperatura, ali to istodobno povećava odgovornost političkih aktera za riječi koje koriste.

U zemlji čiji je politički sustav izgrađen na osjetljivoj ravnoteži između konstitutivnih naroda, generalizacije vrlo brzo prestaju biti samo predizborna retorika.

One postaju dio puno dubljeg pitanja o tome kakvu Bosnu i Hercegovinu pojedine političke opcije uopće žele.

Pravo pitanje nije tko govori glasnije

Komšićeva izjava zato je važna, ali ne samo zbog njezina oštrog tona.

Ona ponovno otkriva tri paralelne vizije države koje se već godinama teško susreću: snažniju građansku Bosnu i Hercegovinu, model u kojem se inzistira na punoj političkoj jednakopravnosti konstitutivnih naroda te politike koje traže još veću autonomiju entiteta.

Izbori 4. listopada neće sami riješiti taj sukob.

Ali pokazat će koliko su se politički odnosi promijenili nakon četiri godine novih kriza, europskih integracija, međunarodnih intervencija i neuspjelih pokušaja dogovora o izbornim pravilima.

A za Hrvate u Bosni i Hercegovini ponovno će se otvoriti pitanje koje traje puno dulje od jedne kampanje: kako osigurati političko predstavljanje, a istodobno sačuvati funkcionalnost zajedničke države.

Upravo zbog toga današnji Komšićev istup nije kraj priče.

On je uvod u posljednja dva tjedna jedne od politički najosjetljivijih izbornih kampanja u regiji.

Zoran / TV Wien


Discover more from TV Wien / TV Beč

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

This website uses cookies. By continuing to use this site, you accept our use of cookies.