Komšić ponovno otvorio najdublju političku ranu u BiH: Hrvate usporedio sa Srbima i govorio o „filijali Zagreba“
Samo dva tjedna prije Općih izbora u Bosni i Hercegovini Željko Komšić ponovno je zaoštrio raspravu o hrvatskoj politici u BiH. Njegove tvrdnje o Zagrebu, UZP-u i odnosu prema ratnim zločinima nisu neutralne činjenice nego političke ocjene koje dolaze u trenutku kada se ponovno otvara pitanje tko i kako bira hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Četrnaest dana prije Općih izbora u Bosni i Hercegovini ponovno se otvara političko pitanje koje tu zemlju prati gotovo cijelo postdaytonsko razdoblje: tko politički predstavlja Hrvate u BiH i koliko na hrvatsku politiku u toj zemlji utječe Zagreb? Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske fronte, otišao je korak dalje. U novom istupu hrvatsku nacionalnu politiku usporedio je sa srpskom, govorio o političkim strukturama kao „filijali Zagreba“ te ponovno otvorio pitanja ratnih zločina i udruženog zločinačkog pothvata. Riječ je o njegovim političkim ocjenama, a ne o nespornom opisu hrvatskog stanovništva ili cjelokupne hrvatske politike u BiH.
u BiH se održavaju Opći izbori 2026.
birača bilo je evidentirano pri raspisivanju izbora
ponovno je u središtu spora o političkom predstavljanju
Izjava koja dolazi u najosjetljivijem trenutku
Komšićeve riječi ne dolaze u političkom vakuumu. Bosna i Hercegovina nalazi se usred izborne kampanje, a 4. listopada bira se novo Predsjedništvo BiH, Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, Narodna skupština Republike Srpske, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske te skupštine kantona u Federaciji.
Zbog toga svaka izjava koja dira u odnos između triju konstitutivnih naroda dobiva dodatnu političku težinu.
Komšić je, komentirajući političke odnose u zemlji i stavove Milorada Dodika, ponovno povukao paralelu između srpske i hrvatske nacionalne politike u Bosni i Hercegovini.
Prema njegovoj interpretaciji, obrasci političkog djelovanja slični su: jedna politika oslanja se na Beograd, druga na Zagreb, dok obje – kako on tvrdi – prema državi Bosni i Hercegovini zadržavaju odnos koji dovodi u pitanje njezinu punu političku samostalnost.
Takva usporedba izaziva snažne reakcije upravo zato što ne razlikuje uvijek dovoljno jasno političke stranke i njihove čelnike od čitavih naroda koje tvrde da predstavljaju.
Problem nije samo u tome što je Komšić rekao. Problem je trenutak u kojem je to rekao: Bosna i Hercegovina ulazi u posljednja dva tjedna kampanje, a pitanje hrvatskog političkog predstavljanja ponovno je jedno od središnjih pitanja izbora.
„Filijala Zagreba“ – politička tvrdnja, ne utvrđena činjenica
Posebno snažno odjekuje Komšićeva tvrdnja o dijelu hrvatske politike u BiH kao svojevrsnoj „filijali Zagreba“.
Utjecaj Republike Hrvatske na političke procese među Hrvatima u BiH nije nova tema. Hrvatska je potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma, ustavno se skrbi o Hrvatima izvan Republike Hrvatske, a hrvatske vlasti desetljećima održavaju intenzivne političke, gospodarske i institucionalne veze s hrvatskim strankama i institucijama u BiH.
Međutim, iz toga samo po sebi ne proizlazi da hrvatske političke organizacije u BiH djeluju kao podružnice vlasti u Zagrebu. To je Komšićeva politička interpretacija odnosa koji je mnogo složeniji.
Hrvatski politički predstavnici u BiH, posebno stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora, godinama tvrde upravo suprotno: da njihov politički problem nije prevelik utjecaj Zagreba, nego nemogućnost da Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod samostalno utječu na izbor predstavnika koji zauzima hrvatsko mjesto u Predsjedništvu.
Komšić je sam središte tog spora
Upravo zato ova rasprava nije moguća bez Komšićeve vlastite političke biografije.
On je u više mandata biran za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Njegovi protivnici među hrvatskim strankama godinama tvrde da je do pobjede dolazio zahvaljujući velikom broju glasova bošnjačkih birača u Federaciji BiH i da zato nema politički legitimitet većine hrvatskog biračkog tijela.
Komšić i njegovi politički saveznici odbacuju takvo tumačenje. Pozivaju se na postojeći ustavni i izborni sustav prema kojem birači u Federaciji BiH biraju bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva.
Ustav Bosne i Hercegovine propisuje da Predsjedništvo čine jedan Bošnjak i jedan Hrvat, koji se biraju izravno s područja Federacije, te jedan Srbin, koji se bira iz Republike Srpske.
Upravo prostor između ustavne formulacije, postojećeg Izbornog zakona i političkog zahtjeva za „legitimnim predstavljanjem“ već godinama proizvodi jedan od najtežih institucionalnih sporova u zemlji.
Brojke iz 2022. pokazuju zašto spor nije nestao
Na prethodnim Općim izborima 2022. Komšić je osvojio 227.540 glasova, odnosno 55,8 posto glasova u izboru za hrvatskog člana Predsjedništva.
Borjana Krišto, kandidatkinja HDZ-a BiH, osvojila je 180.255 glasova ili 44,2 posto.
Rezultat je formalno bio jasan. Politički spor, međutim, nije završen.
Hrvatska strana nastavila je inzistirati na izmjenama izbornog sustava koje bi, prema njezinu tumačenju, onemogućile da brojniji narod odlučujuće utječe na izbor predstavnika malobrojnijeg konstitutivnog naroda.
Protivnici takvih izmjena upozoravaju da bi dodatno etničko strukturiranje izbornog sustava moglo produbiti podjele i udaljiti BiH od građanskog modela države.
Između te dvije koncepcije kompromis godinama nije pronađen.
Komšić je istodobno političar koji govori o hrvatskom nacionalizmu i osoba oko čijeg se izbora već godinama vodi najveća rasprava o tome tko ima pravo politički predstavljati Hrvate u Bosni i Hercegovini.
UZP i ratni zločini ponovno u izbornoj kampanji
Drugi posebno osjetljiv dio Komšićeva istupa odnosi se na ratnu prošlost.
Pitanje udruženog zločinačkog pothvata i presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i dalje snažno opterećuje odnose između hrvatske i bošnjačke politike.
U predmetu Prlić i drugi pravomoćno su potvrđene osuđujuće presude šestorici nekadašnjih političkih i vojnih dužnosnika Herceg-Bosne za zločine počinjene tijekom rata.
Međutim, međunarodne kaznene presude utvrđuju individualnu kaznenu odgovornost optuženih osoba i konkretne činjenice predmeta. One ne predstavljaju presudu cijelom hrvatskom narodu.
Upravo je zato politička upotreba ratnih presuda toliko osjetljiva. Kada se pravne činjenice pretvore u opću karakterizaciju današnje nacionalne politike ili čitave zajednice, granica između rasprave o odgovornosti i političke generalizacije postaje vrlo tanka.
Ni hrvatska politika nije jedna politika
Još jedan problem s velikim političkim etiketama jest to što stvaraju dojam da svi Hrvati u BiH imaju identičan politički stav.
Nemaju.
Na izborima sudjeluje više stranaka i kandidata koji se obraćaju hrvatskom biračkom tijelu, a razlike među njima postoje oko gospodarske politike, odnosa prema HDZ-u BiH, izbornog sustava, europskog puta zemlje, odnosa prema Zagrebu i načina unutarnjeg preustroja BiH.
Jednako tako ni bošnjačka ni srpska politika nisu jedinstveni blokovi.
Svođenje cijelih zajednica na jednu stranku, jednog predsjednika ili jednu političku ideju možda je učinkovito u kampanji, ali ne opisuje precizno političku stvarnost Bosne i Hercegovine.
Dva tjedna koja će dodatno zaoštriti retoriku
Do izbora 4. listopada ostala su samo dva tjedna.
Središnje izborno povjerenstvo raspisalo je izbore još u svibnju, a tada je u Središnjem biračkom popisu bilo evidentirano 3.414.364 birača. Kampanja je službeno počela 4. rujna.
Kako se približava izborni dan, očekivano raste politička temperatura, ali to istodobno povećava odgovornost političkih aktera za riječi koje koriste.
U zemlji čiji je politički sustav izgrađen na osjetljivoj ravnoteži između konstitutivnih naroda, generalizacije vrlo brzo prestaju biti samo predizborna retorika.
One postaju dio puno dubljeg pitanja o tome kakvu Bosnu i Hercegovinu pojedine političke opcije uopće žele.
Pravo pitanje nije tko govori glasnije
Komšićeva izjava zato je važna, ali ne samo zbog njezina oštrog tona.
Ona ponovno otkriva tri paralelne vizije države koje se već godinama teško susreću: snažniju građansku Bosnu i Hercegovinu, model u kojem se inzistira na punoj političkoj jednakopravnosti konstitutivnih naroda te politike koje traže još veću autonomiju entiteta.
Izbori 4. listopada neće sami riješiti taj sukob.
Ali pokazat će koliko su se politički odnosi promijenili nakon četiri godine novih kriza, europskih integracija, međunarodnih intervencija i neuspjelih pokušaja dogovora o izbornim pravilima.
A za Hrvate u Bosni i Hercegovini ponovno će se otvoriti pitanje koje traje puno dulje od jedne kampanje: kako osigurati političko predstavljanje, a istodobno sačuvati funkcionalnost zajedničke države.
Upravo zbog toga današnji Komšićev istup nije kraj priče.
On je uvod u posljednja dva tjedna jedne od politički najosjetljivijih izbornih kampanja u regiji.
Zoran / TV Wien
Komšić öffnet erneut eine der tiefsten politischen Konfliktlinien in Bosnien und Herzegowina: Vergleich mit Serben und Kritik an Zagreb
Zwei Wochen vor den Parlaments- und Präsidentschaftswahlen verschärft Željko Komšić die Debatte über die kroatische Politik in Bosnien und Herzegowina. Seine Aussagen über Zagreb, Kriegsverbrechen und die politische Rolle kroatischer Parteien sind politische Bewertungen – und fallen in eine Phase, in der erneut über die Vertretung der Kroaten im Staatspräsidium gestritten wird.

Vierzehn Tage vor den Wahlen in Bosnien und Herzegowina kehrt eine der schwierigsten politischen Fragen des Landes mit voller Kraft zurück: Wer vertritt die Kroaten politisch – und welchen Einfluss hat Zagreb auf die kroatische Politik in Bosnien und Herzegowina? Željko Komšić, Mitglied des Staatspräsidiums und Vorsitzender der Demokratska fronta, verschärfte diese Debatte nun deutlich. Er zog Parallelen zwischen kroatischer und serbischer Nationalpolitik, sprach sinngemäß von politischen Strukturen als „Filiale Zagrebs“ und griff erneut die Themen Kriegsverbrechen und „joint criminal enterprise“ auf. Dabei handelt es sich um Komšićs politische Bewertung und nicht um eine unstrittige Beschreibung der kroatischen Bevölkerung oder der gesamten kroatischen Politik des Landes.
finden die Allgemeinen Wahlen 2026 statt
Wähler waren bei der Ausschreibung im zentralen Register erfasst
steht erneut im Zentrum des Streits um politische Repräsentation
Eine Aussage zum politisch sensibelsten Zeitpunkt
Komšićs Äußerungen fallen mitten in den Wahlkampf. Am 4. Oktober werden nicht nur die Mitglieder des dreiköpfigen Staatspräsidiums gewählt, sondern auch das Abgeordnetenhaus des gesamtstaatlichen Parlaments, das Parlament der Föderation, die Nationalversammlung der Republika Srpska, deren Präsident und Vizepräsidenten sowie die Kantonsparlamente der Föderation.
Aussagen über das Verhältnis der drei konstitutiven Völker besitzen deshalb besondere politische Sprengkraft.
Komšić zog bei seiner Bewertung der politischen Lage und der Positionen Milorad Dodiks erneut eine Parallele zwischen serbischer und kroatischer Nationalpolitik.
Nach seiner Interpretation ähneln sich deren politische Muster: Die eine Seite orientiere sich an Belgrad, die andere an Zagreb. Beide würden, so seine politische These, gegenüber dem Gesamtstaat Bosnien und Herzegowina eine problematische Haltung einnehmen.
Gerade diese Verallgemeinerung sorgt für heftige Reaktionen, weil politische Parteien, Parteiführungen und ganze Bevölkerungsgruppen dabei leicht miteinander gleichgesetzt werden.
Entscheidend ist nicht nur, was Komšić gesagt hat, sondern wann: Bosnien und Herzegowina geht in die letzten zwei Wochen des Wahlkampfs, während die Frage der kroatischen politischen Vertretung erneut zu den zentralen Konfliktthemen gehört.
„Filiale Zagrebs“ – eine politische These
Besonders scharf ist Komšićs Darstellung von Teilen der kroatischen Politik in Bosnien und Herzegowina als politisch von Zagreb abhängig.
Der Einfluss Kroatiens auf die Politik der bosnisch-herzegowinischen Kroaten ist seit Jahrzehnten Gegenstand von Debatten. Kroatien ist Unterzeichner des Dayton-Friedensabkommens und unterhält enge politische, wirtschaftliche und institutionelle Beziehungen zu kroatischen Organisationen und Institutionen in Bosnien und Herzegowina.
Daraus folgt jedoch nicht automatisch, dass kroatische Parteien in Bosnien und Herzegowina als politische Außenstellen der Regierung in Zagreb agieren. Dies ist eine politische Interpretation Komšićs.
Kroatische Parteien, insbesondere jene rund um den Hrvatski narodni sabor, vertreten seit Jahren eine gegenteilige Sichtweise.
Sie argumentieren, das zentrale Problem liege darin, dass Kroaten als zahlenmäßig kleinstes konstitutives Volk keinen ausreichenden Einfluss darauf hätten, wer den für einen Kroaten vorgesehenen Sitz im Staatspräsidium einnimmt.
Komšić selbst steht im Zentrum dieses Konflikts
Die Debatte ist kaum von Komšićs eigener politischen Karriere zu trennen.
Er wurde mehrfach zum kroatischen Mitglied des Staatspräsidiums gewählt. Seine politischen Gegner aus kroatischen Parteien behaupten seit Jahren, seine Wahlerfolge seien maßgeblich durch Stimmen bosniakischer Wähler in der Föderation ermöglicht worden und er besitze deshalb nicht die politische Legitimation der Mehrheit der kroatischen Wählerschaft.
Komšić und seine politischen Verbündeten weisen diese Argumentation zurück. Sie verweisen auf die geltende Verfassungs- und Wahlordnung.
Die Verfassung sieht ein dreiköpfiges Präsidium vor: einen Bosniaken und einen Kroaten, die direkt aus dem Gebiet der Föderation gewählt werden, sowie einen Serben aus der Republika Srpska.
Zwischen dieser verfassungsrechtlichen Konstruktion und der politischen Forderung nach „legitimer Vertretung“ liegt seit Jahren einer der schwierigsten institutionellen Konflikte des Landes.
Das Ergebnis von 2022 erklärt den anhaltenden Streit
Bei den Wahlen 2022 erhielt Komšić 227.540 Stimmen beziehungsweise 55,8 Prozent der Stimmen für den kroatischen Sitz im Staatspräsidium.
Borjana Krišto von der HDZ BiH kam auf 180.255 Stimmen beziehungsweise 44,2 Prozent.
Das formale Wahlergebnis war eindeutig. Die politische Auseinandersetzung war damit jedoch keineswegs beendet.
Kroatische Parteien forderten weiterhin Änderungen des Wahlrechts, die verhindern sollen, dass die zahlenmäßig größere Bevölkerungsgruppe entscheidenden Einfluss auf die Wahl des Vertreters des kleineren konstitutiven Volkes nehmen kann.
Gegner solcher Änderungen warnen wiederum davor, dass eine stärkere ethnische Strukturierung des Wahlrechts bestehende Teilungen weiter vertiefen könnte.
Ein politischer Kompromiss zwischen diesen Positionen wurde bislang nicht gefunden.
Komšić kritisiert kroatische Nationalpolitik – und ist zugleich selbst die zentrale Figur in einer jahrelangen Debatte darüber, wer die Kroaten in Bosnien und Herzegowina politisch vertreten soll.
Kriegsverbrechen und UZP erneut Teil des Wahlkampfs
Besonders sensibel ist der Teil seiner Aussagen, der sich auf die Kriegsvergangenheit bezieht.
Die Urteile des Internationalen Strafgerichtshofs für das ehemalige Jugoslawien und die Frage eines „joint criminal enterprise“ belasten das Verhältnis zwischen kroatischer und bosniakischer Politik bis heute.
Im Verfahren Prlić und andere wurden rechtskräftige Verurteilungen gegen sechs ehemalige politische und militärische Funktionäre der Herceg-Bosna bestätigt.
Internationale Strafurteile stellen jedoch die individuelle strafrechtliche Verantwortung der Angeklagten und konkrete Sachverhalte eines Verfahrens fest. Sie sind kein Urteil über ein gesamtes Volk.
Genau deshalb ist die politische Verwendung solcher Urteile besonders sensibel. Werden juristische Feststellungen zur pauschalen Beschreibung einer heutigen politischen Gemeinschaft, verschwimmt die Grenze zwischen der notwendigen Aufarbeitung von Verbrechen und politischer Generalisierung.
Auch die kroatische Politik ist kein einheitlicher Block
Ein weiteres Problem pauschaler politischer Etiketten besteht darin, dass sie den Eindruck vermitteln, alle Kroaten in Bosnien und Herzegowina würden dieselben politischen Positionen vertreten.
Das ist nicht der Fall.
Mehrere Parteien und Kandidaten konkurrieren um Stimmen kroatischer Wähler. Zwischen ihnen bestehen Unterschiede bei Wirtschaftsfragen, beim Verhältnis zur HDZ BiH, beim Wahlrecht, beim europäischen Integrationsprozess und bei Vorstellungen über die künftige innere Ordnung des Staates.
Ebenso wenig bilden bosniakische oder serbische Parteien jeweils einen einzigen politischen Block.
Ganze Gemeinschaften auf eine Partei oder einen Politiker zu reduzieren, mag im Wahlkampf wirkungsvoll sein. Die politische Realität Bosnien und Herzegowinas bildet es jedoch nur unzureichend ab.
Noch zwei Wochen bis zur Wahl
Bis zum 4. Oktober bleiben nur noch zwei Wochen.
Die Zentrale Wahlkommission schrieb die Wahlen im Mai aus. Zu diesem Zeitpunkt waren 3.414.364 Wähler im zentralen Wählerverzeichnis registriert. Der offizielle Wahlkampf begann am 4. September.
Je näher der Wahltag rückt, desto schärfer wird erwartungsgemäß die politische Rhetorik.
In einem Staat, dessen politische Architektur auf einem besonders empfindlichen Gleichgewicht zwischen den konstitutiven Völkern beruht, besitzen Verallgemeinerungen jedoch eine Wirkung, die weit über einen normalen Wahlkampf hinausgeht.
Hinter ihnen steht die grundsätzlichere Frage, welches Bosnien und Herzegowina die unterschiedlichen politischen Kräfte überhaupt anstreben.
Der Konflikt reicht weit über Komšić hinaus
Deshalb ist Komšićs jüngste Aussage nicht nur wegen ihres scharfen Tons relevant.
Sie macht erneut sichtbar, dass im Land unterschiedliche Vorstellungen von Staatlichkeit miteinander konkurrieren: ein stärker staatsbürgerlich orientiertes Modell, die Forderung nach voller politischer Gleichberechtigung der konstitutiven Völker und Positionen, die eine größere Autonomie der bestehenden Entitäten anstreben.
Die Wahl am 4. Oktober wird diesen grundlegenden Konflikt nicht automatisch lösen.
Sie wird jedoch zeigen, wie sich die politischen Kräfteverhältnisse nach vier weiteren Jahren voller Krisen, internationaler Interventionen, europäischer Integrationsbemühungen und erfolgloser Verhandlungen über das Wahlrecht verändert haben.
Für die Kroaten in Bosnien und Herzegowina bleibt damit eine Frage offen, die wesentlich älter ist als dieser Wahlkampf: Wie lässt sich politische Repräsentation gewährleisten und gleichzeitig die Funktionsfähigkeit des gemeinsamen Staates sichern?
Komšićs jüngster Auftritt ist deshalb nicht das Ende dieser Debatte.
Er ist vielmehr der Auftakt zu den letzten zwei Wochen eines politisch äußerst sensiblen Wahlkampfs.
Zoran / TV Wien
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
