Prijeđi na sadržaj
BEČ · AUSTRIJA · HRVATSKA · LJUDI · PRIČE TV Wien / TV Beč Vaš prozor u Austriju. Vijesti, ljudi, priče.

TV WIEN

PUTUJMO ZAJEDNO · SLOVENIJA

Slovenija u srcu Beča: večer u kojoj su se susreli Triglav, Bohinj i okusi Goriških Brda

Pod svodovima bečkog Weltmuseuma Slovenija se nije predstavila kao katalog destinacija. Bila je to priča o zemlji između Alpa i Mediterana, ispričana kroz ljude, prirodu, gastronomiju i vino – od Triglava i Bohinja do Goriških Brda.

Slovenija u srcu Beča: Triglav, Bohinj i okusi Brda

„Dobrodošli. Dobrodošli v Sloveniji.“ Na nekoliko trenutaka gotovo da nije bilo važno što se nalazimo usred Beča. Na velikim ekranima tekla je voda kroz slovenski krajolik, nekoliko metara dalje svijetlilo je zeleno I FEEL SLOVENIA, a pod visokim svodovima Weltmuseuma miješali su se slovenski i njemački, glazba, zvuk čaša i razgovori uzvanika.

MJESTOWeltmuseum Wien
VEČERpriroda · gastronomija · vino
TV WIENmeđu pozvanim medijima

Slovenija te večeri nije došla u Beč pokazati nekoliko lijepih fotografija.

Došla je ispričati tko je.

Na poziv Slovenske turističke organizacije našli smo se među uzvanicima u prostoru kojem gotovo da nije potrebna dodatna scenografija. Monumentalna arhitektura Weltmuseuma, mramorni stupovi, visoki lukovi i toplo večernje svjetlo dali su cijeloj večeri gotovo filmsku kulisu. U njezinu središtu nije stajao samo turistički slogan, nego pokušaj da se jedna mala zemlja pokaže kroz ono što je čini velikom u doživljajima.

Slovenija ni samo destinacija. Slovenija je občutek.

Slovenija nije samo destinacija. Slovenija je osjećaj.

Ta rečenica najbolje opisuje ono što je uslijedilo. Na ekranima su se izmjenjivali voda, šume, planine i vinogradi, ali slike nisu ostale same. Iza njih su dolazili ljudi, okusi i priče. Jedan trenutak gledali smo Julijske Alpe, drugi Bohinj, zatim se cijela priča selila prema gastronomiji, a nekoliko trenutaka poslije prema vinogradima zapadne Slovenije.

Granica između turističke prezentacije i malog putovanja počela se polako gubiti.

Jedan kadar koji je ispričao mnogo više od turističkog slogana

Posebno je ostao trenutak u kojem se pred publikom pojavio govornik u tradicionalnoj odjeći. Iza njega, preko velikog ekrana, voda je prolazila kroz slovenski krajolik. Sa strane prepoznatljiva zelena boja i poruka I FEEL SLOVENIA. Ispred njega – Beč.

Staro i novo našli su se u istom kadru.

Tradicija nije djelovala kao folklorni ukras izvađen za potrebe jedne večeri, a priroda nije bila tek lijepa pozadina za fotografiranje. Zajedno su pokazivali ono što Slovenija posljednjih godina vrlo jasno pokušava sačuvati: vezu između prostora, ljudi i načina života.

U tome je možda i jedna od njezinih najvećih prednosti. Slovenija je dovoljno mala da se tijekom jednog putovanja mogu povezati potpuno različiti svjetovi, ali dovoljno raznolika da se krajolik nakon nekoliko desetaka kilometara može promijeniti gotovo do neprepoznatljivosti.

Od visokih alpskih vrhova do vinograda. Od hladne planinske vode do krajeva u kojima se već osjeća Mediteran. Od stoljetnih običaja do suvremene gastronomije koja danas privlači goste upravo zbog svoje povezanosti s lokalnim prostorom.

Žana Marijan i Slovenija koja razgovara s Bečom

Pred publikom je bila i Žana Marijan, koja vodi predstavništvo Slovenske turističke organizacije u Austriji. Njezino pojavljivanje na pozornici imalo je puno više smisla od običnog protokolarnog predstavljanja domaćina. Austrija i Slovenija nisu udaljena turistička tržišta. One su susjedi.

A Beč je za takvu priču posebno zanimljiv.

Odavde se prema Sloveniji ne kreće na ekspediciju. Za nekoliko sati gradska vreva može ostati iza vas, a pred vama mogu biti planine, jezera, termalna voda, Ljubljana, vinogradi ili potpuno drukčiji ritam malih mjesta.

Možda je upravo ta blizina razlog zbog kojeg ponekad zaboravljamo koliko toga postoji gotovo pred vratima. Daleke destinacije imaju prednost egzotike. O njima sanjamo, kupujemo avionske karte i mjesecima planiramo putovanje. Susjedne zemlje često ostavljamo za ono poznato „jednom ćemo“.

A onda se usred Beča na velikom ekranu pojavi Bohinj.

I ono „jednom“ odjednom izgleda puno bliže.

Triglav iznad svega – a ispod njega svijet koji ne treba puno riječi

Ako postoji jedna slika koja nadvisuje slovensku priču, onda je to Triglav. Najviši vrh Slovenije nije samo planina koju treba osvojiti. Njegova silueta dio je nacionalnog identiteta, nalazi se na državnom grbu i postala je jedan od najprepoznatljivijih simbola zemlje.

Ali pravi doživljaj počinje oko njega.

Julijske Alpe nisu samo niz dramatičnih vrhova. Tu su doline, šume, sela, rijeke i jezera, a u središtu svega Triglavski nacionalni park – prostor u kojem turizam mora pronaći ravnotežu s prirodom koja je ovdje bila puno prije prvog hotela, žičare ili turističke brošure.

Julijske Alpe i Bohinj predstavljeni tijekom slovenske večeri u Beču
Julijske Alpe i Bohinj – svijet u kojem voda, planine i tišina još uvijek određuju ritam. Foto: Zoran / TV Wien

A onda Bohinj.

Postoje mjesta koja vas pokušavaju osvojiti spektaklom. Bohinj radi upravo suprotno. Njegova snaga je u miru. Voda pod planinama. Jutarnja magla. Odraz vrhova na površini jezera. Tišina koju prekine vjetar ili zvuk vode.

Bohinjsko jezero ne mora dokazivati da je lijepo.

Možda je upravo zato toliko posebno.

Na stolovima u Weltmuseumu nalazile su se brošure Julijskih Alpa, Triglavskog nacionalnog parka, Bohinja, Bleda, Kranjske Gore i doline Soče. Na papiru su to zasebne destinacije. Na karti su gotovo susjedi. Kada ih povežete, dobivate putovanje koje se ne sastoji samo od znamenitosti nego od potpuno različitih raspoloženja.

Med Triglavom in Jadranom je Slovenija majhna na zemljevidu, a velika v doživetjih.

Između Triglava i Jadrana Slovenija je mala na karti, ali velika u doživljajima.

To je možda najbolji opis zemlje kroz koju se u nekoliko sati može prijeći iz alpskog jutra prema vinogradima, Krasu i krajevima u kojima se već osjeća topliji dah Mediterana.

A onda je Bohinj s ekrana stigao na tanjur

Upravo ovdje večer je napravila jedan od svojih najboljih prijelaza.

Planine su još bile u mislima, Bohinj na ekranima, a onda se priča počela pretvarati u okus.

Jedno od imena koje se posebno izdvojilo bio je Davor Arnautović iz Gourmet restorana Vila Muhr u Bohinju, predstavljen kao Chef der Zukunft 2026 – Chef budućnosti 2026.

Davor Arnautović, Chef budućnosti 2026, na predstavljanju Slovenije u Beču
Davor Arnautović iz Gourmet restorana Vila Muhr u Bohinju – Chef budućnosti 2026. Foto: Zoran / TV Wien

Uz njegovo ime stajala je poruka A Taste Worth the Journey – okus vrijedan putovanja.

I upravo se tu zatvorio prvi veliki krug večeri. Bohinj više nije bio samo jezero koje smo nekoliko minuta ranije gledali na fotografijama. Postao je mjesto iz kojeg dolazi suvremena gastronomija, ljudi i ideja da lokalni proizvod ne mora ostati zarobljen u prošlosti kako bi zadržao identitet.

Arnautović pripada generaciji chefova koja lokalnu namirnicu ne skriva iza tehnike. Ona ostaje početna točka. Tradicija nije nešto što treba kopirati, nego nešto iz čega se može krenuti dalje.

Gastronomska kreacija predstavljena tijekom slovenske večeri u Weltmuseumu u Beču
Jedan od gastronomskih trenutaka večeri posvećene Sloveniji u bečkom Weltmuseumu. Foto: Zoran / TV Wien

Nije potrebno svakoj kreaciji izmišljati deset pridjeva. Ponekad tanjur dovoljno govori sam za sebe. Preciznost, prezentacija i ideja bili su jasan nastavak onoga što smo nekoliko minuta ranije slušali o zemlji, prirodi i lokalnom identitetu.

Gastronomija ovdje nije došla nakon turističkog dijela programa.

Ona je bila turistička priča.

Vrganji, tartuf i tradicija koja je dobila suvremeni jezik

Drugi dio te gastronomske priče pokazao je koliko široko Slovenija danas interpretira vlastitu kuhinju. Jezeršek Hospitality Group predstavio je među ostalim ječmeno jelo s vrganjima, kremom od cvjetače, mladim špinatom i uljem bijelog tartufa.

Drugo jelo spojilo je punjena pileća prsa, kruh i rakove na korjenastom povrću.

Na prvi pogled dva potpuno različita tanjura. Ali iza oba ista ideja: uzeti proizvod i okus koji imaju svoje mjesto u lokalnoj kuhinji i dati im suvremeni oblik bez potrebe da se njihovo podrijetlo sakrije.

Slovenski gastronomski okusi predstavljeni u Weltmuseumu u Beču
Slovenska gastronomija nije bila dodatak programu nego jedan od načina na koji je zemlja ispričala svoju priču. Foto: Zoran / TV Wien

Vrganji, tartuf, povrće, meso i suvremene tehnike više nisu suprotstavljeni tradiciji. Upravo suprotno – pokazuju kako se tradicija može razvijati ako ostane povezana s krajem iz kojeg dolazi.

I baš tada postalo je jasno zašto se tijekom večeri toliko inzistiralo na krajoliku. Jer kada znate odakle dolazi hrana, tanjur više nije samo tanjur. Postaje dio putovanja.

Goriška Brda – kada se Alpe počnu približavati Mediteranu

A onda se Slovenija ponovno promijenila.

Od Bohinja i visokih planina priča se pomaknula prema zapadu. Vrhovi postaju mekši, pojavljuju se brežuljci, vinogradi i voćnjaci, a krajolik počinje dobivati sasvim drukčiju boju.

Goriška Brda jedan su od onih prostora gdje politička granica govori manje od geografije. Italija je blizu, Jadran nije daleko, a iza vinograda ostaje alpsko zaleđe. Upravo iz tog susreta nastaje krajolik koji istodobno pripada i srednjoj Europi i Mediteranu.

Na večeri su se predstavila i vina Goriških Brda. Među njima pjenušava vina kuće Medot, uz Simona Simčiča, te Movia, uz Lana Kristančiča.

To više nije bila samo degustacija.

Bio je to nastavak zemljopisa u čaši.

Movia Veliko 2023 iz Goriških Brda na predstavljanju Slovenije u Beču
Movia Veliko 2023 – Goriška Brda u čaši, usred Beča. Foto: Zoran / TV Wien

Movia Veliko 2023 na stolu u Weltmuseumu možda je najbolje pokazala koliko je cijela večer bila pažljivo povezana. Nekoliko desetaka minuta ranije gledali smo vodu ispod alpskih vrhova. Sada smo bili među vinima iz kraja u kojem se klima, tlo i ljudi mijenjaju zajedno s krajolikom.

Vino je u tom smislu jedan od najiskrenijih turističkih vodiča. Ne možete vinograd jednostavno preseliti na drugo mjesto i očekivati isti rezultat. Tlo, položaj, sunce, kiša, vjetar i čovjek ostavljaju trag u boci.

Zato čaša vina iz Brda govori o kraju čak i kada se nalazite stotinama kilometara od vinograda.

Od Triglava do Brda – ista zemlja, potpuno različiti svjetovi

Kako je večer odmicala, postajalo je jasno da najveća vrijednost prezentacije nije bila u broju prikazanih destinacija. Bila je u njihovoj povezanosti.

Triglav bez ljudi koji žive pod njim bio bi samo veličanstvena planina. Bohinj bez života oko jezera bio bi samo prekrasna voda. Gastronomija bez lokalnog proizvoda mogla bi postojati bilo gdje. Vino bez Goriških Brda izgubilo bi dio svoje priče.

Kada se sve to spoji, nastaje nešto što je puno teže staviti u turistički slogan.

Nastaje osjećaj zemlje.

Upravo zato Slovenija ne mora biti velika da bi nudila velika putovanja. Njezina prednost je u promjenama. Ujutro možete gledati planinu, nekoliko sati kasnije sjediti među vinogradima, a između toga prijeći kroz gradove, sela i krajolike koji kao da pripadaju različitim državama.

Za putnika iz Beča to ima još jednu prednost: sve je dovoljno blizu da ne morate birati samo jedan svijet.

Najbolje prezentacije ne prodaju putovanje – probude znatiželju

Turističke večeri mogu biti savršeno organizirane. Mogu imati prekrasne fotografije, odličan video, dobru hranu i vina. A nekoliko dana kasnije od svega ostane tek promotivna vrećica ili brošura na stolu.

Najbolje naprave nešto drugo.

Ostave vam pitanje.

Kako Bohinj izgleda rano ujutro kada još nema ljudi uz jezero? Kakav je pogled kada se visoko u Julijskim Alpama okrenete prema dolini? Kako mirišu vinogradi Brda pred berbu? Kako izgleda večera u Bohinju kada tanjur više nije degustacijski zalogaj u Beču nego dio mjesta u kojem je nastao?

Kada nakon turističke prezentacije počnete postavljati takva pitanja, onda je ona napravila svoj posao.

Iz Weltmuseuma ponijeli smo jednu misao

Te večeri u Weltmuseumu nije bilo moguće prenijeti tišinu jutra uz Bohinjsko jezero. Nije bilo moguće prenijeti vjetar visoko pod Triglavom, miris vinograda Goriških Brda ili osjećaj kada sjednete za stol nekoliko kilometara od mjesta na kojem je nastala namirnica koju upravo kušate.

Ali bilo je moguće napraviti nešto drugo.

Podsjetiti nas, ovdje u Beču, koliko nam je sve to zapravo blizu.

Med Triglavom in Jadranom je Slovenija majhna na zemljevidu, a velika v doživetjih.

Kada se svjetla u Weltmuseumu ponovno vrate na Beč, Triglav naravno ostaje u Sloveniji. Bohinjsko jezero također. Vinogradi Brda ne sele se nikamo.

Ali dobra priča učini nešto drugo.

Ostavi vam razlog da krenete prema njima.

A Slovenija ima jednu veliku prednost: iz Beča taj put nije dalek.

Možda zato nakon ove večeri nije ostalo pitanje vrijedi li otići, nego samo – kamo prvo?

Bohinj? Brda? Soča?

Mi već imamo nekoliko ideja.

Se vidimo, Slovenija.

Zoran / TV Wien


Discover more from TV Wien / TV Beč

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

This website uses cookies. By continuing to use this site, you accept our use of cookies.