Šest dana ranije ista je dvorana bila puna iščekivanja. Pista prazna, svjetla spremna, fotografi na svojim mjestima, a iza zastora kolekcije koje publika još nije vidjela. VIENNA FASHION WEEK.26 tada je tek počinjao.

U subotu navečer osjećaj je bio potpuno drukčiji. Ista Halle E. Ista duga pista. Isti zvuk zatvarača fotoaparata. Ali sada je svaki izlazak vodio prema posljednjem. Nitko uz pistu nije morao posebno govoriti da se bliži kraj. To se jednostavno osjećalo.

Fashion Week traje šest dana. Fotografija zaustavi djelić sekunde. A upravo od tih djelića na kraju ostane cijela priča.

MARINÁ – kada matematika postane modni jezik

Prvi naš kadar posljednjeg dana pripao je MARINÁ. Bratislavski label dizajnerice Marine Žiakove u Beč je donio kolekciju Growth, izgrađenu oko neobičnog polazišta za jednu modnu pistu: matematičkih odnosa Leonarda Fibonaccija.

Fibonaccijev niz, zlatni rez i spirala nisu ovdje ostali teorija. Pretvoreni su u odnos linija, proporcija i konstrukcije. Ono što na papiru izgleda kao formula, na tijelu dobiva volumen i pokret. Upravo u tome kolekcija pronalazi svoju zanimljivost: matematika ne guši odjeću pravilima, nego joj daje ritam.

MARINÁ svoj rukopis gradi na minimalizmu, transformabilnosti i mogućnosti da se odjevni predmeti međusobno mijenjaju i nadograđuju. U pozadini je i nastojanje da proizvodnja stvara minimalan ili nikakav tekstilni otpad. U Growthu se tim idejama pridružila geometrija kao još jedan način traženja ravnoteže između funkcije i vizualnog identiteta.

Bio je to gotovo simboličan početak našeg posljednjeg dana. Nakon tjedna u kojem smo modu gledali kao emociju, provokaciju, zanat, održivost i spektakl, sada smo je gledali kao odnos brojeva. A onda je model zakoračio pistom i brojevi su nestali. Ostala je odjeća.

Upravo je taj prijelaz iz koncepta u pokret najzanimljiviji dio kolekcije. Na fotografiji se može analizirati rez i geometrija, ali na pisti se vidi ono što nacrt ne može pokazati: kako se komad mijenja s hodom, gdje se volumen otvara i kako stroga ideja postaje mekša kada je preuzme tijelo. MARINÁ nije otvorila našu večer bukom, nego preciznošću – i time postavila ozbiljan ton za ono što je slijedilo.

ELKE FREYTAG – Beč koji nema potrebu vikati

Sat poslije potpuno drugačiji rukopis. Elke Freytag. Ali i ovdje postoji disciplina – samo se izražava drugim jezikom.

U njezinu bečkom ateljeu nastaju limitirani komadi definirani čistim linijama, kvalitetnim materijalima i preciznim krojem. Inspiracija arhitekturom i atmosferom Beča osjeća se upravo u toj kontroli forme: ništa ne mora biti glasnije nego što je potrebno.

Freytag polazi od ideje da odjeća ne bi trebala nadjačati ženu koja je nosi. Treba joj omogućiti kretanje, pratiti osobnost i ostati relevantna nakon što prođe sezona koja ju je proizvela. Modeli nastaju u bečkom ateljeu, a male serije realiziraju se s odabranim lokalnim partnerima.

Na Fashion Weeku takva suzdržanost može biti jednako snažna kao najdramatičnija haljina. Nakon nekoliko dana tijekom kojih smo vidjeli volumen, til, dekonstrukciju, jarke boje, futurizam i povratak tradiciji, čista linija ponovno privuče pogled upravo zato što ne pokušava osvojiti prostor silom.

Na pisti se ta filozofija čitala kroz mirniji odnos odjeće i tijela. Nije bilo potrebe da svaki izlazak proizvodi efekt iznenađenja. Umjesto toga, pažnja se zadržavala na proporciji, materijalu i načinu na koji se odjeća kreće. To je ona vrsta mode čija vrijednost ne završava trenutkom kada model nestane iza zastora – upravo zato što je zamišljena za život izvan piste.

KOKOKNIT i Grünschnabel & Gänseblümchen – ruke, vrijeme i uspomene

U 19 sati pista se ponovno promijenila. KOKOKNIT dizajnerice Gülnaz Karahan vratio nas je nečemu što suvremena moda često pokušava ubrzati – ljudskoj ruci.

Karahan svaki komad izrađuje sama, od prve ideje do posljednje očice. Tradicionalne tehnike heklanja i pletenja ne tretira kao nostalgični ostatak nekog drugog vremena, nego kao suvremeni modni jezik. Upravo zbog toga njezine kreacije na pisti nose nešto što industrijski proizvedena odjeća teško može imitirati: vidljivo vrijeme.

A zatim je priča o vremenu postala priča o sjećanju. Grünschnabel & Gänseblümchen kolekcijom Reminiscence polazi od ostavštine baka i dragocjenih ručno izrađenih čipki sačuvanih kroz generacije. Stara čipka nije prazan materijal. Netko ju je izrađivao, držao u rukama i odlučio da je neće baciti. Desetljećima poslije završila je pod svjetlima Vienna Fashion Weeka.

Label Claudije Hochmüller već godinama spaja tradiciju i suvremenu modu, a prepoznatljiv dio njegova rada čine i „nosive uspomene“ – osobne fotografije prenesene na pregače ili stražnje dijelove prsluka. U Reminiscenceu sjećanje ide još dublje: polazi od naslijeđene ručno rađene čipke, dok suradnja s dizajnericom nakita Irene Hiebl iz Atelier Bombardi proširuje istu ideju i izvan same odjeće.

Zato blok u 19 sati nije djelovao kao dvije slučajno spojene revije. KOKOKNIT je pokazao vrijeme uloženo u nastanak predmeta, a Grünschnabel & Gänseblümchen vrijeme koje predmet može preživjeti. Jedno govori o rukama koje danas stvaraju, drugo o rukama kojih možda više nema – ali njihov rad i dalje izlazi na pistu.

Jedna kolekcija čuva vrijeme potrebno da nastane. Druga čuva vrijeme koje je već prošlo.

KIKI KORSETT – prije finala, moda ponovno postaje drama

U 20 sati intimnost uspomene zamijenila je konstrukcija. KIKI KORSETT vratio je fokus na tijelo, siluetu i zanat koji se više ne skriva ispod odjeće nego postaje njezin glavni događaj.

Nakon pletiva, čipke i obiteljske memorije vizualna temperatura piste ponovno je porasla. Konstrukcija je postala vidljiva. Materijal je ponovno tražio svjetlo. Moda je ponovno postala predstava.

I to je bilo potrebno, jer nakon toga više nije slijedila obična revija. Slijedilo je finale.

KIKI KORSETT pritom je poslužio kao idealan dramaturški most. Nakon kolekcija koje su tražile tišinu i čitanje detalja, korzet ponovno usmjerava pogled prema konstrukciji tijela. Linije su jasnije, odnos čvrstog i mekog izraženiji, a sama silueta dobiva scenski karakter. To nije bila moda koja se povlači pred prostorom, nego moda koja ga svjesno zauzima.

U posljednjem satu prije velikog finala upravo je takva energija promijenila ritam dvorane. Publika je već znala da se večer približava završnici, ali pista još nije bila spremna na tišinu. KIKI KORSETT dao joj je posljednju dozu drame prije nego što se na ekranu pojavio LOOK! Fashion Night.

LOOK! Fashion Night powered by Suzuki – četiri potpisa za posljednji sat

U 21 sat na velikom ekranu pojavio se znak LOOK! Fashion Night powered by Suzuki. Prije prvog modnog izlaska završnica je dobila svoj službeni uvod na pozornici pod velikim znakom Suzukija. Bio je to jasan prijelaz iz redovitog subotnjeg programa u posljednji sat cijelog Fashion Weeka: više nije riječ o još jednom terminu u rasporedu, nego o finalu šest dana mode u Halle E.

Sophiaron. Kathrin Schlager. Nicole Plender. Atıl Kutoğlu.

Četiri imena. Četiri različita svijeta. I posljednji metri piste ovogodišnjeg Fashion Weeka.

Sophiaron – Nora Szarka otvara modni dio finala

Prvi modni potpis finala pripao je Sophiaronu i Nori Szarka. Već je taj prvi izlazak pokazao da završnica neće pokušavati šest dana mode sažeti u jednu estetiku. Upravo suprotno – još jednom je otvorila prostor različitostima.

Za reportersko oko to je važan trenutak: nakon službenog uvoda svjetla se ponovno vraćaju isključivo na model, hod i odjeću. Sophiaron je imao nezahvalnu, ali važnu poziciju – prvi pretvoriti najavljeni spektakl u stvarnu modnu reviju. Nije trebalo glumiti završetak; trebalo je otvoriti posljednje poglavlje.

Upravo zato ova dionica finala funkcionira kao reset. Publika je dobila novo polazište, fotografi novi ritam, a večer jasnu poruku da će se četiri potpisa čitati odvojeno, a ne kao jedna zajednička kolekcija.

Kathrin Schlager – crno, bijelo i grad na haljini

Zatim se na ekranu pojavio monogram KS. Kathrin Schlager. Jedan od lookova ostao nam je kao gotovo savršena vizualna razglednica iz Beča: crno-bijela silueta i grafički, arhitektonski motiv pri dnu odjeće.

U crno-bijelom odnosu nema mnogo mjesta za skrivanje. Kada boja prestane biti glavni alat, linija, kontrast i grafika moraju nositi kadar. Upravo se zato ovaj izlazak snažno razlikovao od onoga prije njega. Na fotografiji ostaje gotovo ilustrativna jasnoća, dok pokret modela grafičkom motivu daje ono što papir nema – promjenu perspektive iz sekunde u sekundu.

U finalu koje je namjerno okupljalo različite rukopise Schlager je donijela vizualni rez: manje teatralnosti, više grafičke discipline. I baš zato njezin dio nije nestao između većih volumena koji su tek slijedili.

Nicole Plender – pista ponovno postaje pozornica

Treći potpis bio je Nicole Plender. I s njom se promijenila atmosfera. Volumen, transparentnost i slojevi ponovno su podsjetili zašto runway moda ne mora uvijek odgovarati na pitanje gdje ćemo nešto odjenuti sutra. Ponekad je njezin posao upravo suprotan – na nekoliko sekundi promijeniti cijelu prostoriju.

Na našim fotografijama posebno se vidi koliko takav pristup ovisi o pokretu. Slojevi se ne čitaju odjednom; otvaraju se hodom. Ružičasti ton, prozračnost i volumen hvataju svjetlo drukčije u svakom koraku, pa fotograf zapravo bira koji će djelić te promjene zadržati.

Nakon grafičke discipline Kathrin Schlager, Plender je finalu vratila osjećaj scenskog viška. Silueta više nije samo linija tijela nego prostor oko njega. Time je treći dio LOOK! Fashion Nighta prirodno podigao temperaturu neposredno prije posljednjeg imena večeri.

ATIL KUTOĞLU – posljednji izlazak

ATIL KUTOGLU.

Ime se pojavilo velikim slovima na ekranu. U tom trenutku više nije trebalo objašnjavati da se večer približila kraju. Kutoğlu nije bio samo još jedno ime unutar Fashion Nighta. Njegov nastup bio je posljednji modni čin VIENNA FASHION WEEK.26.

Na jednoj od naših fotografija dva modela prolaze jedan pokraj drugoga – jedan prema publici, drugi već natrag prema zastoru. Fotografija koja je nastala u djeliću sekunde gotovo slučajno hvata cijelu ideju posljednje večeri: jedan look još dolazi, drugi već odlazi, a nakon njih više nema sljedeće revije.

Kutoğlu je u završnicu donio iskustvo dizajnera čiji se rad već desetljećima kreće između različitih gradova, publika i kulturnih kodova. U kontekstu ove večeri to je bilo važnije od same etikete „closing show“. Nakon mladih i novih potpisa, ručnog rada, lokalnih ateljea i eksperimenta, finale je završilo imenom koje je u bečkom modnom prostoru odavno poznato.

Pod svjetlima piste izmjenjivali su se sjaj, transparentni dijelovi, izražene površine i siluete koje su tražile veliki prostor. Ali posljednja revija nije funkcionirala samo zbog pojedinačnih lookova. Funkcionirala je zbog svijesti publike da se približava trenutak nakon kojeg više neće biti novog imena na ekranu.

I kada su se modeli posljednji put vratili, osjećaj nije bio isti kao nakon prethodnih revija. Nije se gledalo prema rasporedu. Nije se računalo koliko minuta ostaje do idućeg početka. Šestodnevni ritam, na koji smo se već gotovo navikli, jednostavno je stao.

Šest dana kasnije – prvi put nema sljedećeg termina

Danima gledaš na sat. Provjeravaš baterije, memorijske kartice, objektiv i mjesto uz pistu. Revija još traje, a dio glave već razmišlja o sljedećoj. Šest dana isti je prostor živio u intervalima: nova glazba, nova svjetla, novo ime na ekranu, novi modeli iza zastora.

A onda jednoga trenutka nema sljedećeg.

Gledali smo modu koja nastaje od novih materijala i modu koja spašava stare. Odjeću koja želi biti gotovo nevidljiva uz osobu koja je nosi i odjeću koja želi zauzeti cijelu prostoriju. Vidjeli smo bakinu čipku, ručno heklanje, matematičku formulu, korzet, til, metal i konstrukcije koje su imale smisla tek kada su se počele kretati.

Nema jednog looka koji može objasniti cijeli Fashion Week. Nema jedne fotografije. Nema jednog dizajnera. Postoji niz trenutaka koji tek kada ih spojimo postaju priča.

U rasporedu više nije bilo sljedećeg termina.

Na ekranu više nije bilo imena sljedećeg dizajnera.

Ostala je pista na kojoj smo šest dana gledali kako ideja postaje odjeća, a odjeća na nekoliko minuta postaje predstava.

Fotoaparati su se spustili. Svjetla su se ugasila.

VIENNA FASHION WEEK.26 bio je gotov.

Fotografije nisu.