Najvažnije je odmah razjasniti jednu stvar koju dramatični naslovi lako zamagle: austrijska država nije svakom građaninu uvela obveznu naknadu od 2,40 eura za svaku internetsku kupnju. Zakon propisuje porez od dva eura po paketu, uz mogućnost obračuna po narudžbi, a obveznik je trgovac na daljinu odnosno platforma koja ispunjava zakonske uvjete.

Ako tvrtka odluči tih dva eura platiti iz vlastite marže, račun kupca ne mora se promijeniti. Ako trošak ugradi u cijene, kupac ga možda neće ni vidjeti kao posebnu stavku. Ako ga pak otvoreno prenese na kupca, tada nastaje upravo ono što se od jutros vidi na Amazonu.

Austrijski kupci koji na Amazonu završe narudžbu dobivaju novu stavku pod nazivom „Paketsteuer in Österreich”. Amazon navodi da Austrija naplaćuje pristojbu od 2 eura i da se na iznos dodaje 20 posto PDV-a, što konačni trošak za kupca podiže na 2,40 eura po narudžbi.

To znači da je kupnja nekog sitnog proizvoda od pet ili deset eura relativno puno pogođenija od narudžbe vrijedne nekoliko stotina eura. Kod proizvoda od deset eura dodatnih 2,40 eura predstavlja povećanje ukupnog izdatka od gotovo četvrtine vrijednosti same robe, dok je kod narudžbe od 500 eura efekt znatno manji.

Upravo je zato nova pristojba posebno zanimljiva kod modela internetske trgovine koji se temelji na velikom broju malih i čestih narudžbi. Potrošač koji je navikao nekoliko puta mjesečno zasebno naručivati sitne proizvode može sada imati dodatni motiv da ih objedini u manji broj većih narudžbi.

Zakonski porezni obveznik nije kupac. Ali ako velika platforma odluči porez izravno prebaciti na kupca, razlika između pravne konstrukcije i stvarnog računa na kraju postaje vrlo mala.

MediaMarkt podigao dostavu za točno 2,40 eura

Amazon nije jedini. Heute je jutros usporedio cijene dostave kod MediaMarkta i utvrdio da je dotadašnjih 3,99 eura povećano na 6,39 eura. Razlika je upravo 2,40 eura.

U tom slučaju kupac ne mora nužno vidjeti posebnu poreznu stavku poput one na Amazonu. Dovoljno je da trgovac promijeni cijenu usluge dostave i praktični učinak je jednak.

Zalando je također ranije najavio da trošak namjerava proslijediti kupcima, iako jutros u prvim satima primjene nova stavka još nije svugdje bila aktivna.

Prema austrijskom Handelsverbandu prag od 100 milijuna eura obuhvaća ograničen broj najvećih igrača. Na popisu koji prenosi Heute nalaze se među ostalima Amazon, Temu, Zalando, Otto, Shop-Apotheke, eBay, AliExpress, MediaMarkt, Apple, Ikea, Shein, XXXLutz i Refurbed.

To je još jedan razlog zbog kojeg nije točno reći da će baš svaka internetska kupnja u Austriji automatski biti 2,40 eura skuplja. Manji trgovci ispod zakonskog praga uopće nisu obveznici te pristojbe.

Važna je i razlika između klasične dostave i određenih oblika preuzimanja robe. Ministarstvo financija u službenom FAQ-u navodi da kupnja putem interneta koju kupac preuzme u samoj poslovnici trgovca odnosno neposredno pripadajućoj pickup lokaciji može biti izvan definicije prodaje na daljinu na koju se ovaj porez primjenjuje.

Prvi dan pokazuje ono što se tijekom rasprave o zakonu tek nagađalo

Vlada je paketnu pristojbu predstavila kao instrument kojim bi veliki internetski trgovci trebali više sudjelovati u troškovima koje masovna dostava stvara u prometu, okolišu i maloprodajnom sektoru. Prihod bi istodobno trebao sudjelovati u financiranju smanjenja PDV-a na odabrane osnovne prehrambene proizvode.

Kritičari su još tijekom donošenja zakona upozoravali na jednostavan problem: kompanija kojoj država uvede novu obvezu ne mora sama snositi konačni ekonomski trošak. Može povećati cijene, dostavu ili uvesti novu naknadu.

Prvi sati primjene sada pokazuju da je barem dio najvećih trgovaca odabrao upravo tu mogućnost.

Dugoročni učinak ipak tek treba vidjeti. Neke kompanije mogu promijeniti politiku, dio će možda pristojbu uključiti u programe članstva ili besplatne dostave, a potrošači mogu promijeniti način naručivanja.

Austrijski online kupac zato od 1. listopada mora gledati nešto više od cijene proizvoda. Dostava, porezna stavka i način preuzimanja robe sada mogu odlučiti hoće li proizvod koji na ekranu izgleda jeftino takav ostati i kada dođe vrijeme za završni klik na narudžbu.

Zoran / TV Wien