
VJERA · DRUŠTVO · ISTRAŽUJEMO
Austrija ima sve manje katolika: Zašto ljudi napuštaju Crkvu, a neki joj se ponovno vraćaju?
U Austriji je krajem 2025. godine bilo 4.488.101 katolika, odnosno gotovo 70 tisuća manje nego godinu prije. Istodobno je zabilježeno 66.930 istupa iz Katoličke crkve, što je manje nego 2024., kada je istu
U Austriji je krajem 2025. godine bilo 4.488.101 katolika, odnosno gotovo 70 tisuća manje nego godinu prije. Istodobno je zabilježeno 66.930 istupa iz Katoličke crkve, što je manje nego 2024., kada je istupila 71.531 osoba. Ove brojke, koje je Austrijska biskupska konferencija predstavila u rujnu 2026., na prvi pogled nude proturječnu sliku: ukupno članstvo se smanjuje, ali i broj onih koji svjesno odlaze iz institucije pada. To nije razlog za proglašavanje pobjede ili propasti, nego za ozbiljnije pitanje o mjestu vjere u današnjem društvu.
Broj članova pada, ali podaci otkrivaju složeniju priču
U Austriji je krajem 2025. godine bilo 4.488.101 katolika, odnosno gotovo 70 tisuća manje nego godinu prije. Istodobno je zabilježeno 66.930 istupa iz Katoličke crkve, što je manje nego 2024., kada je istupila 71.531 osoba. Ove brojke, koje je Austrijska biskupska konferencija predstavila u rujnu 2026., na prvi pogled nude proturječnu sliku: ukupno članstvo se smanjuje, ali i broj onih koji svjesno odlaze iz institucije pada. To nije razlog za proglašavanje pobjede ili propasti, nego za ozbiljnije pitanje o mjestu vjere u današnjem društvu.
Broj katolika ne mijenja se samo zbog istupa. Na njega utječu i krštenja, smrti, doseljavanja i iseljavanja te primanja novih ili povratak ranijih članova. U 2025. zabilježeno je 5.449 novih ili ponovnih primanja u Crkvu te 359 krštenja odraslih. Te se kategorije ne smiju jednostavno zbrojiti s istupima i proglasiti konačnim demografskim rezultatom, jer se radi o različitim tokovima unutar ukupne statistike.
U isto vrijeme broj redovitih sudionika bogoslužja ostao je približno stabilan, dok su brojna tradicionalna vjerska obilježavanja poput crkvenih vjenčanja i krštenja nastavila bilježiti pad. Za župe to znači vrlo stvarnu promjenu: zajednica na papiru i zajednica koja se redovito okuplja nisu iste stvari. Čovjek može ostati formalni član, a godinama ne doći na misu. Drugi može istupiti iz institucije, a nastaviti se osobno smatrati vjernikom.
Katolici u Austriji krajem 2025. godine
Istupa iz Katoličke crkve tijekom 2025.
Zašto ljudi odlaze? Ne postoji samo jedan odgovor
Za neke je Austrijance odlučujuće financijsko pitanje crkvenoga doprinosa, poznatog kao Kirchenbeitrag. Drugi se udaljavaju zbog razočaranja institucijom, odnosa prema skandalima zlostavljanja, ulozi žena, seksualnoj etici ili načinu donošenja odluka. Dio građana jednostavno ne osjeća povezanost s vjerskim životom, iako je kršten u djetinjstvu. Važno je pritom ne pripisivati svim ljudima jedinstven motiv: službena brojka istupa ne sadrži objašnjenje za svaku pojedinačnu odluku.
Urednički je jednako važno pitati kako Crkva odgovara na nepovjerenje. Nije dovoljno reći da ljudi postaju manje religiozni ako se ne razgovara i o vlastitoj odgovornosti institucije. Tamo gdje je povjerenje narušeno, transparentno postupanje, spremnost na kritiku i dosljedna zaštita djece važniji su od marketinških kampanja. Za dio građana odnos prema župi možda će ponovno postati pozitivan tek kada vide da se o teškim pitanjima može govoriti bez obrambenog stava.
No postoje i drugačije priče. Nekima povratak vjeri započinje nakon bolesti, gubitka bliske osobe ili susreta sa zajednicom koja im je u teškom trenutku pružila pomoć. Povezanost s vjerom nije nužno ravna crta. Osoba može godinama biti udaljena od crkvenoga života, a zatim se ponovno zainteresirati za molitvu, teologiju ili sudjelovanje u zajednici. Zato rast broja primanja u Crkvu zaslužuje pozornost, iako je apsolutno mnogo manji od broja istupa.
Posebno je zanimljiv podatak o krštenjima odraslih. Iza broja 359 nalaze se ljudi koji su u zrelijoj dobi donijeli osobnu odluku o pristupanju Katoličkoj crkvi. Njihove motivacije mogu biti različite, od osobnog duhovnog iskustva do obiteljskih i životnih promjena. Statistika nam govori koliko ih je, ali ne i čitavu njihovu priču. Upravo je to prostor za novinarstvo koje, uz brojke, traži razgovor s ljudima.
Crkva nije samo ustanova, ali ne može pobjeći od odgovornosti
Austrijska Katolička crkva vodi škole, karitativne i socijalne projekte te kulturne ustanove, a mnoge župe funkcioniraju zahvaljujući volonterima. To je važan društveni doprinos koji se ne može svesti na broj članova. Istodobno, dobro djelovanje pojedinaca ne može zamijeniti odgovornost institucije za probleme koji su izazvali kritike. O tome je moguće i potrebno govoriti bez pojednostavljenog sukoba između vjernika i nevjernika.
Za hrvatsku zajednicu u Austriji to je osobito zanimljivo pitanje. U hrvatskim katoličkim misijama ljudi se ne okupljaju samo na misi. Susreću se na vlastitom jeziku, održavaju običaje, pomažu jedni drugima i prenose kulturni identitet djeci. No zajedništvo se ne stvara automatski zato što netko dijeli podrijetlo ili vjeru. Treba ga njegovati, otvoreno govoriti o problemima i dati prostora mladima koji imaju drukčija pitanja od prethodnih generacija.
Može li se iz smanjenja istupa zaključiti da se povjerenje vraća? Takav bi zaključak bio prebrz. Istupi jesu manji nego prethodnih godina, ali ukupni broj katolika i dalje pada. Ni rast krštenja odraslih sam po sebi ne znači opći vjerski preporod. Za razumijevanje promjena trebaju dugoročni podaci, razgovori s različitim generacijama i pozornost prema razlikama između religijske pripadnosti, osobnog vjerovanja i aktivnog sudjelovanja.
Na kraju iza svake statistike stoji osobna odluka. Netko će u crkvi pronaći utjehu i zajednicu. Drugi će zaključiti da više ne želi pripadati ustanovi. Ozbiljna rasprava počinje kada obje odluke možemo razumjeti i istražiti bez omalovažavanja. Crkva koja želi biti važna društvu neće odgovor pronaći samo u brojenju članova, nego u pitanju što ljudi doživljavaju kada pokucaju na njezina vrata.
Zoran / TV Wien
GLAUBE · GESELLSCHAFT · HINTERGRUND
Österreich verliert Katholiken: Warum Menschen austreten und andere zurückkehren
Ende 2025 lebten in Österreich 4.488.101 Katholikinnen und Katholiken. Das waren fast 70.000 weniger als ein Jahr zuvor. Gleichzeitig registrierte die Kirche 66.930 Austritte, nach 71.531 im Jahr 2024. Die
Ende 2025 lebten in Österreich 4.488.101 Katholikinnen und Katholiken. Das waren fast 70.000 weniger als ein Jahr zuvor. Gleichzeitig registrierte die Kirche 66.930 Austritte, nach 71.531 im Jahr 2024. Die von der Bischofskonferenz im September 2026 veröffentlichten Zahlen zeigen eine Entwicklung, die sich nicht mit einer einfachen Schlagzeile erklären lässt: Die Mitgliedschaft sinkt weiterhin, die Austrittszahlen gehen jedoch ebenfalls zurück.
Weniger Mitglieder, aber auch weniger Austritte
Ende 2025 lebten in Österreich 4.488.101 Katholikinnen und Katholiken. Das waren fast 70.000 weniger als ein Jahr zuvor. Gleichzeitig registrierte die Kirche 66.930 Austritte, nach 71.531 im Jahr 2024. Die von der Bischofskonferenz im September 2026 veröffentlichten Zahlen zeigen eine Entwicklung, die sich nicht mit einer einfachen Schlagzeile erklären lässt: Die Mitgliedschaft sinkt weiterhin, die Austrittszahlen gehen jedoch ebenfalls zurück.
Die Größe einer Religionsgemeinschaft verändert sich nicht nur durch Austritte. Auch Taufen, Todesfälle, Zu- und Wegzüge sowie Aufnahmen und Rückkehr spielen eine Rolle. 2025 wurden 5.449 Menschen neu oder wieder aufgenommen, hinzu kamen 359 Erwachsenentaufen. Aus den verschiedenen Angaben lässt sich nicht ohne Berücksichtigung der gesamten Bevölkerungsbewegungen eine einfache Bilanz ableiten.
Die Zahl der Gottesdienstbesucher blieb nach der offiziellen Statistik weitgehend stabil. Gleichzeitig gingen Taufen und kirchliche Trauungen zurück. Für die Pfarrgemeinden ist das eine wichtige Veränderung: Formelle Mitgliedschaft und tatsächlich gelebtes Gemeindeleben sind nicht dasselbe. Ein Mitglied kann seit Jahren keinen Gottesdienst besucht haben. Ein anderer Mensch kann aus der Institution ausgetreten sein und sich dennoch persönlich als gläubig verstehen.
Katholiken in Österreich Ende 2025
Kirchenaustritte im Jahr 2025
Warum Menschen gehen und warum einige zurückkommen
Für manche Menschen spielt der Kirchenbeitrag eine wesentliche Rolle. Andere nennen Enttäuschung über den Umgang mit Missbrauchsskandalen, Machtstrukturen, die Stellung von Frauen oder ethische Positionen der Kirche. Wieder andere haben schlicht keine religiöse Bindung mehr, obwohl sie als Kinder getauft wurden. Die offizielle Gesamtzahl der Austritte erlaubt allerdings keine eindeutige Zuordnung persönlicher Motive für jeden einzelnen Fall.
Für die Kirche stellt sich deshalb auch die Frage nach der eigenen Verantwortung. Wo Vertrauen verloren gegangen ist, braucht es nachvollziehbare Aufarbeitung, Offenheit gegenüber Kritik und konsequenten Schutz von Kindern. Öffentlichkeitsarbeit allein kann solche Probleme nicht beheben. Wer eine glaubwürdige Gemeinschaft sein möchte, muss unangenehme Fragen zulassen.
Zugleich gibt es Menschen, die nach Jahren wieder einen Zugang zum Glauben finden. Krankheit, ein Trauerfall oder die Erfahrung konkreter Hilfe können dabei eine Rolle spielen. Andere beschäftigen sich aus persönlichem Interesse neu mit Gebet oder christlicher Theologie. Lebensgeschichten sind selten geradlinig. Daher verdient die steigende Zahl von Aufnahmen Aufmerksamkeit, auch wenn sie wesentlich kleiner bleibt als die Zahl der Austritte.
Besonders interessant sind die 359 Erwachsenentaufen. Hinter jeder Zahl steht eine individuelle Entscheidung und häufig ein längerer Weg. Die Statistik beschreibt die Größenordnung, nicht die persönlichen Geschichten. Für journalistische Berichterstattung wäre es aufschlussreich, mit Menschen zu sprechen, die bewusst ausgetreten sind, und mit solchen, die neu zur Kirche gefunden haben.
Die Zukunft entscheidet sich im Umgang mit den Menschen
Die katholische Kirche trägt durch Schulen, karitative Arbeit und kulturelle Einrichtungen zum gesellschaftlichen Leben Österreichs bei. Viele Aktivitäten wären ohne ehrenamtliche Unterstützung kaum möglich. Diese Leistungen sind wichtig, können institutionelle Fehler jedoch nicht automatisch aufwiegen. Eine faire Debatte muss beides sehen: den Nutzen für andere und die Verantwortung gegenüber Menschen, die enttäuscht oder verletzt wurden.
Für Kroaten in Österreich haben katholische Gemeinden zudem eine kulturelle Funktion. Gottesdienste in der Muttersprache, gemeinsames Feiern und Begegnungen zwischen Generationen können ein Stück Heimat vermitteln. Das geschieht aber nicht von selbst. Junge Menschen stellen andere Fragen als ihre Eltern und erwarten, dass man ihnen zuhört.
Beweist die geringere Zahl der Austritte bereits eine neue religiöse Hinwendung? Eine solche Schlussfolgerung wäre voreilig. Die Zahl der Katholiken nimmt weiter ab. Auch mehr Erwachsenentaufen allein belegen keine allgemeine Wiederbelebung des Glaubens. Nötig sind langfristige Entwicklungen und eine klare Unterscheidung zwischen Kirchenmitgliedschaft, persönlichem Glauben und aktiver Teilnahme.
Hinter jeder Statistik steht ein Mensch. Manche finden in der Kirche Trost und Gemeinschaft. Andere haben entschieden, ihr nicht mehr anzugehören. Wer beide Wege ernst nimmt, kann die Ursachen besser verstehen. Die Zukunft einer Glaubensgemeinschaft entscheidet sich nicht nur in Mitgliederlisten, sondern auch darin, wie Menschen behandelt werden, die ihre Fragen und Sorgen mitbringen.
Zoran / TV Wien
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
