Pune dvorane u tuđini, prazna ognjišta kod kuće: priča koja se ponavlja od Livna do Slavonije
REGIJA · 2026.
Dok su dvorane diljem Europe pune, dok se traži karta više za koncerte i večeri dijaspore,
u mnogim krajevima Hrvatske i Bosne i Hercegovine kuće ostaju zaključane, dvorišta zarastaju u travu,
a dimnjaci više ne dime.
Jedna takva priča posljednjih dana dolazi iz Livna.
Večeri glazbe i zajedništva ondje okupljaju tisuće ljudi – ali ne kod kuće, nego u inozemstvu.
Sale su rasprodane, emocije jake, pjesme se pjevaju iz srca.
A u isto vrijeme, u rodnim krajevima ostaju prazna ognjišta.
Slične priče posljednjih godina dolaze i iz Slavonije, Dalmatinske zagore, Like i brojnih manjih mjesta
u Hrvatskoj i BiH – regija koje su nekad vrvjele životom, a danas broje zatvorene škole i prazne ulice.
Ljudi nisu otišli jer su to željeli.
Otišli su jer nisu imali izbora.
Austrija, Njemačka, Švicarska i Irska postale su novi dom desecima tisuća obitelji.
Ondje rade, školuju djecu, stvaraju sigurnost.
Ali srce često ostaje tamo gdje su odrasli – u selima, gradovima i kućama koje danas posjećuju tek ljeti.
Zato nije čudno što su upravo takva okupljanja u dijaspori puna emocija.
To nisu samo koncerti.
To su večeri sjećanja, nostalgije i pokušaja da se barem na nekoliko sati vrati osjećaj doma.
U publici se miješaju smijeh i suze.
Priča se o starim vremenima, o djetinjstvu, o ulicama koje su danas tihe.
I gotovo svatko ima istu rečenicu:
“Kod kuće više nema nikoga.”
Tiho pražnjenje koje traje godinama
Stručnjaci već godinama upozoravaju da iseljavanje nije samo ekonomski problem, već duboka društvena rana.
Kad odu mladi, s njima odlazi budućnost mjesta.
Za njima se gase obrti, škole, ambulante, pa na kraju i cijele zajednice.
Slavonija to osjeća možda i najteže.
Sela koja su nekad imala stotine djece danas imaju tek nekoliko učenika po razredu – ili nijednog.
Slična sudbina pogađa i dijelove Hercegovine, Dalmatinske zagore i unutrašnjosti Hrvatske.
To je kontrast koji najbolje opisuje stvarnost regije.
I dok političari govore o statistikama, ljudi na terenu vide stvarnost:
zaključane kuće, prodane njive, tišinu gdje je nekad bilo života.
Ono što ostaje jest nada da će se jednog dana uvjeti promijeniti.
Da povratak neće biti samo ljetni posjet, nego stvarna mogućnost.
Do tada – dvorane u inozemstvu bit će pune,
a ognjišta kod kuće čekat će one koji su morali otići.
Zoran / TV Wien
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
