Austrijski učenici i nastavnici sve se češće suočavaju s problemom koji prije nekoliko desetljeća nije bio ovako izražen: vrućina u učionicama stiže već u lipnju, često prije nego što školska godina završi. Temperature iznad 30 stupnjeva u razredima više nisu rijetkost, a djeca sjede u prostorima koji su građeni za neku drugu klimatsku stvarnost. Ipak, za razliku od onoga što mnogi roditelji očekuju, u Austriji ne postoji jednostavno pravilo “ako je toliko i toliko stupnjeva — škola se zatvara”.

Razlog je prije svega obveza nadzora djece. Škola nije samo mjesto nastave, nego i institucija koja tijekom školskog dana preuzima brigu za učenike. Kada bi se nastava automatski prekidala zbog vrućine, otvorilo bi se pitanje tko preuzima odgovornost za djecu, osobito mlađu, čiji roditelji rade i ne mogu ih jednostavno doći pokupiti usred dana. Upravo zato se “hitzefrei” u austrijskom sustavu ne tumači kao jednostavno rješenje.

Ministarstvo obrazovanja polazi od toga da se najprije moraju iskoristiti blaže mjere. To znači da škole trebaju pokušati organizirati nastavu na hladnijim mjestima, premjestiti razrede u podrume ili druge prostore s nižom temperaturom, smanjiti fizički zahtjevne aktivnosti, prilagoditi odmore i voditi računa o tome da učenici imaju dovoljno mogućnosti za pijenje vode.

Zakon je pisan za drugo vrijeme, a učionice se zagrijavaju danas

Austrijski Schulzeitgesetz nastao je u vremenu u kojem stalni lipanjski toplinski valovi nisu bili dio normalne školske stvarnosti. U zakonu se “hitzefrei” kao jasno pravilo ne pojavljuje. Umjesto toga, predviđeno je da se nastava može prekinuti ako je školska zgrada neupotrebljiva, u slučaju katastrofe ili zbog drugih nužnih i javno opravdanih razloga.

Upravo ta formulacija sada pokazuje svoje granice. Što znači “neupotrebljiva” zgrada u trenutku kada učionica nije tehnički oštećena, ali je u njoj 31 ili 32 stupnja? Može li se nastava smatrati razumnom ako djeca sjede umorna, pospana i dehidrirana? Je li škola funkcionalna samo zato što zidovi stoje, ili treba gledati i stvarne uvjete u kojima djeca uče?

Ministarstvo zasad ne tumači samu vrućinu kao automatsku osnovu za proglašenje “hitzefrei”. Umjesto toga naglasak je na prilagodbi nastave. To je pravno razumljivo, ali u praksi stvara veliki pritisak na ravnatelje, učitelje, roditelje i učenike. Jer svaka škola nema iste uvjete. Jedna ima hladnije prostore, druga nema. Jedna ima dvorište s hladom, druga samo asfalt. Jedna je novija i bolje izolirana, druga je stari objekt koji se danima ne može rashladiti.

Škole se snalaze različito: podrumi, hladnije prostorije i raniji odlazak kući

U praksi se austrijske škole s vrućinom nose vrlo različito. Neke razrede premještaju u podrume ili hladnije dijelove zgrade. Neke više vremena provode izvan klasične učionice, ako postoji hlad i ako je to organizacijski izvedivo. Neke prilagođavaju nastavu tako da se zahtjevniji rad obavi ranije, a ostatak dana uspori.

U Beču su se već pojavili primjeri škola koje roditeljima dopuštaju da djecu, zbog vrućine u zgradi, preuzmu ranije ako to žele. To nije formalno “hitzefrei”, nego praktično rješenje koje pokušava pomiriti dvije stvari: činjenicu da je nastava u pregrijanim prostorima sve teža i činjenicu da škola ne može jednostavno pustiti svu djecu bez plana.

Takva rješenja pokazuju koliko se sustav trenutno oslanja na snalažljivost pojedinih škola. No to nije dugoročno dovoljno. Ako se toplinski valovi budu sve češće pojavljivali prije ljetnih praznika, svaka škola neće moći izmišljati svoj model iz godine u godinu. Trebat će jasniji okvir, bolja infrastruktura i ozbiljniji planovi zaštite od vrućine.

Djeca ne mogu učiti normalno ako ih vrućina iscrpljuje

Pitanje vrućine u školama nije samo pitanje komfora. Visoke temperature izravno utječu na koncentraciju, pamćenje, raspoloženje i sposobnost učenja. Kada je učionica pregrijana, djeca postaju umornija, razdražljivija i manje usredotočena. Učitelji tada ne vode samo nastavu, nego pokušavaju održati minimalne uvjete za rad.

Istraživanje Austrian Institute of Technologya i Tehničkog sveučilišta u Beču pokazalo je koliko je problem već prepoznat. Prema istraživanju, 88 posto ispitanih visoke temperature u školama vidi kao opterećenje, a tri četvrtine navode koncentracijske poteškoće, umor i iscrpljenost. U sklopu istraživanja već su krajem svibnja u pojedinim razredima izmjerene temperature iznad 30 stupnjeva.

To su brojke koje se ne mogu ignorirati. Ako se učionice zagrijavaju prije kraja školske godine, onda se ne radi samo o zadnjih nekoliko dana “laganije nastave”. Radi se o realnom zdravstvenom i pedagoškom problemu. Djeca ne mogu kvalitetno učiti u prostoru koji im stalno šalje signal da tijelo mora trošiti energiju na preživljavanje vrućine.

Nove škole se grade drukčije, stare zgrade treba hitno prilagoditi

Ministarstvo navodi da se kod novih školskih zgrada već duže pazi na to da se prostori ne pregrijavaju. To uključuje bolju izolaciju, zaštitu od sunca, promišljenije materijale i tehnička rješenja koja smanjuju toplinsko opterećenje. No veliki dio austrijskih škola nalazi se u starijim objektima. Upravo su oni najveći problem.

Stare školske zgrade često imaju debele zidove, ali ne uvijek i dobru zaštitu od modernih toplinskih valova. Veliki prozori, nedostatak vanjskog zasjenjenja, asfaltirana dvorišta i slaba mogućnost noćnog hlađenja stvaraju uvjete u kojima se zgrada tijekom nekoliko vrućih dana jednostavno napuni toplinom. Kada se to dogodi, jutarnji početak nastave više ne kreće iz “svježeg” prostora, nego iz već zagrijane učionice.

Zato prilagodba ne može značiti samo kupnju ventilatora. Ventilatori pomažu, ali ne rješavaju uzrok. Trebat će više sjenila, zelenila, fasadnih i prozorskih rješenja, boljeg noćnog provjetravanja, hladnijih školskih dvorišta i jasnih protokola za ekstremne dane. Klima uređaji mogu biti dio rješenja u nekim prostorima, ali nisu jedina ni uvijek najbolja opcija, posebno zbog troškova energije i velikog broja školskih zgrada.

Roditelji žele jasnoću, škole trebaju pravila, a djeca trebaju zaštitu

Roditelji u ovakvim danima često imaju jednostavno pitanje: zašto dijete mora sjediti u učionici ako je unutra prevruće? Škole, s druge strane, imaju jednako stvaran problem: ne mogu same prekinuti nastavu bez odgovornosti, osobito kod mlađe djece. Učitelji i ravnatelji nalaze se između roditeljskih očekivanja, pravnih obveza i stvarnih uvjeta u zgradi.

Upravo zato Austriji treba jasniji sustav. Ne nužno automatsko “hitzefrei” pri jednoj brojci na termometru, jer uvjeti nisu svugdje isti, nego kombinacija mjerljivih kriterija i fleksibilnih rješenja. Primjerice, temperatura u učionici, dob učenika, mogućnost premještanja u hladnije prostore, trajanje toplinskog vala i obveza nadzora mogli bi zajedno odlučivati o tome što škola treba učiniti.

Bez takvog okvira svaka škola sama nosi pritisak. Jedna će biti stroža, druga fleksibilnija, treća će čekati upute, četvrta će se osloniti na roditelje. To stvara nejednakost, a ne sustav.

Toplinski valovi su stigli prije praznika — i neće nestati

Najvažnija promjena je vremenska. Nekada se velika školska vrućina povezivala s posljednjim danima nastave, kada su ocjene već zaključene i ritam je bio laganiji. Danas toplinski valovi dolaze ranije, traju dulje i pogađaju nastavu dok školska godina još uvijek normalno traje. To znači da problem više nije rubni, nego sustavni.

Ako se lipanjske temperature iznad 30 stupnjeva budu ponavljale iz godine u godinu, škole će morati postati dio šire klimatske prilagodbe. Kao što gradovi moraju saditi više drveća i uređivati hladnije javne prostore, tako i škole moraju postati zgrade u kojima je moguće učiti i tijekom ekstremnih dana.

Austrijski odgovor zasad glasi: nema automatskog “hitzefrei”, ali škole trebaju provoditi mjere ublažavanja. To je trenutačno pravilo. No dugoročno pitanje ostaje otvoreno. Jer ako se klima mijenja, a školski zakon ostaje isti, teret promjene pada na djecu, učitelje i ravnatelje. A to nije održivo rješenje.

Vrućina u školama više nije tema za kraj školske godine i nekoliko umornih dana prije praznika. To je pitanje zdravlja, jednakosti, obrazovanja i odgovornosti države prema djeci. Ako učionica više ne može osigurati osnovne uvjete za koncentraciju, onda se ne smije govoriti samo o tome zašto nema “hitzefrei”. Treba govoriti o tome kako škole pripremiti za ljeta koja su već stigla.

Zoran / TV Wien