Milan Babić, prvi predsjednik samoprozvane Republike Srpske Krajine i ratni gradonačelnik Knina bio je prvi optuženik u Haagu koji je priznao krivnju i izrazio kajanje, a to je učinio u svom poznatom govoru pred tribunalom.
Babić je na Haškom sudu osuđen na 13 godina zatvora zbog progona na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao i za zločin protiv čovječnosti počinjen protiv civila na okupiranim područjima Hrvatske. Nakon priznanja u kojem poziva Hrvate i Srbe na suživot nazivajući ih braćom, Babić si je u pritvoru oduzeo život.
Tijekom suđenja Babić je izjavio kako je na početku političke karijere 1989. bio zaveden od srpske propagande koja je tvrdila kako se sprema genocid Srba u Hrvatskoj i kako je pod utjecajem te propagande sudjelovao u stvaranju atmosfere mržnje prema Hrvatima koja će rezultirati nasiljem protiv Hrvata i drugih nesrba.
Na suđenju Milanu Martiću, Babić je izjavio kako su prema njegovim saznanjima Srbi u Hrvatskoj prvi upotrijebili silu tijekom Domovinskog rata.
Njegov pokajnički govor prenosimo u cijelosti.
“Šutio sam o tome”
“Hvala časni sude, izlazim pred ovaj tribunal sa visokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da sudjelujem u progonu, onom najgore vrste, protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini ljudi bili su proganjani, nevini ljudi su nasilno istjerani iz svojih kuća i nevini ljudi su ubijani. Čak i nakon što sam saznao što se dogodilo, šutio sam o tome. Još gore, nastavio sam sa službom i kroz moje vlastite aktivnosti postajao osobno odgovoran za postupke koji su pogodili nevine ljude.
Žaljenje koje zbog toga osjećam je bol s kojim moram živjeti ostatak života. Ovi zločini i moje sudjelovanje u njima nikada ne mogu biti opravdani. Ostajem bez riječi kada trebam izraziti dubinu mog kajanja zbog onoga što sam učinio i za utjecaj mog grijeha na druge. Mogu se samo nadati da iznoseći istinu i priznavanjem krivice i izražavanjem mog kajanja mogu poslužiti kao primjer onima koji još pogrešno vjeruju da takva nečovječna postupanja mogu ikada biti opravdana. Samo istina može dati mogućnost srpskom narodu da se rastereti kolektivne sramote.”
“Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost”
Samo priznanjem krivnje ja mogu preuzeti odgovornost za sve pogrešno što sam učinio. Ja se nadam da svojim kajanjem mogu olakšati patnju onima koji su patili. Shvatio sam da nam neprijateljstvo i podijeljenost nikada ne mogu poslužiti da bolje živimo. Shvatio sam da je naša istoj ljudskoj vrsti značajnija od bile koje razlike između nas. Shvatio sam da samo kroz naše međusobno razumijevanje i pomirenje možemo imati šansu da živimo kao ljudi u miru i tako osiguramo bolju budućnost za našu djecu i generacije koje dolaze. Molio sam Boga da mi pomogne da se pokajem i zahvaljujem Bogu na mogućnost koju mi je pružio da izrazim svoje kajanje. Molim moju braću Hrvate da oproste svojoj braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojem sam i sam sudjelovao. Na kraju, bezrezervno stavljam sebe na raspolaganje ovom tribunalu i međunarodnom pravu.
Priznao niz zločina
Neki od zločina koje je priznao pred Haaškim sudom su sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu kako bi se prisilno trajno odstranila većina hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva s otprilike trećine Hrvatske, sudjelovanje u reorganizaciji snaga Teritorijalne Obrane kako bi sudjelovale u zločinima, sudjelovanje u financijskoj, materijalnoj, logističkoj i političkoj potpori za vojno preuzimanje teritorija od kojih će se formirati tzv. SAO Krajina, zatražio je pomoć i sudjelovanje snaga JNA u uspostavljanju i održavanju tzv. SAO Krajine, sudjelovanje u propagandi koja je dovela do eskalacije nasilje protiv Hrvata distribucija oružja Srbima radi širenja kampanje progona
