Iranski predsjednik objavio uvjete za kraj rata: Traži odštetu i jamstva da Iran više neće biti napadnut

Iran je prvi put javno preciznije iznio što smatra temeljem za završetak rata. Predsjednik Masud Pezeškijan poručio je da sukob sa Sjedinjenim Državama i Izraelom može završiti samo ako Teheran dobije ratnu odštetu i čvrsta međunarodna jamstva da se napadi više neće ponoviti.

Ova poruka dolazi u trenutku kada rat ulazi u novu, izrazito neizvjesnu fazu. Reuters i AP posljednjih dana bilježe nastavak američko-izraelskih udara na Iran, iranske napade na Izrael i ciljeve povezane sa SAD-om te ozbiljne poremećaje na energetskim i sigurnosnim pravcima u regiji. U takvom okruženju Pezeškijanova izjava nije samo diplomatska formula, nego pokušaj da Iran javno postavi vlastite crvene linije za bilo kakav završetak sukoba.

U samoj formulaciji iranskog predsjednika posebno odjekuje zahtjev za ratnom odštetom. To znači da Teheran ne želi samo prekid vatre ili privremeno smirivanje bojišta, nego političko i financijsko priznanje štete koja je nastala u ratu. Takav zahtjev ujedno šalje poruku domaćoj javnosti da Iran ne želi izići iz sukoba u poziciji strane koja samo traži predah, nego u ulozi države koja traži nadoknadu i formalna jamstva. Ovaj zaključak je analiza izravno izvedena iz postavljenih uvjeta.

Iran ne govori o kratkom primirju, nego o uvjetima za stvarni završetak rata

AP je prethodnih dana izvijestio da Iran želi kraj rata, a ne tek kratkotrajni prekid vatre. To je važna razlika. Privremeno primirje moglo bi samo zamrznuti bojište i ostaviti prostor za novu eskalaciju, dok zahtjev za odštetom i međunarodnim jamstvima pokazuje da Teheran pokušava oblikovati dugoročniji politički ishod.

Upravo tu leži i težina Pezeškijanove poruke. On ne govori samo o vojnoj deeskalaciji, nego pokušava definirati uvjete pod kojima bi Iran pristao zatvoriti poglavlje ovog rata. U diplomatskom smislu to je znatno tvrđa pozicija od puke spremnosti na razgovor, jer od druge strane traži konkretne ustupke i pravno-političku garanciju za budućnost. Ovaj zaključak je analiza sadržaja objavljenih uvjeta.

Jamstva protiv novih napada postaju središte iranske strategije

Drugi ključni element iranskih uvjeta odnosi se na međunarodna jamstva da Iran ubuduće neće biti napadnut. To je izravan odgovor na rat koji je, prema Reutersu, započeo krajem veljače američko-izraelskim udarima na iranske vojne i strateške ciljeve. U iranskoj perspektivi, bez takvih jamstava svaki sporazum mogao bi biti samo predah prije novog udara.

Takav zahtjev istodobno otkriva i duboko nepovjerenje koje sada definira cijeli sukob. Dok Washington i Tel Aviv govore o nastavku operacija sve dok ne procijene da su ostvarili ciljeve, Teheran poručuje da bez sigurnosnog okvira ne vidi smisao u završetku rata. Reuters je 10. ožujka prenio i izjavu izraelskog ministra vanjskih poslova da će rat završiti kada to odluče Izrael i SAD, što dodatno pokazuje koliko su početne pozicije još udaljene.

Upravo zato ova poruka iz Teherana ima i širu težinu od puke dnevne političke izjave. Ona dolazi u trenutku kada rat ne pogađa samo Iran, Izrael i američke ciljeve u regiji, nego i globalne tokove energije, sigurnost plovidbe i političku stabilnost cijelog Bliskog istoka. U takvim okolnostima uvjeti za kraj rata postaju pitanje koje daleko nadilazi granice jedne države.

Ostaje otvoreno pitanje mogu li se ovakvi iranski zahtjevi uopće uklopiti u trenutačnu ratnu logiku Washingtona i Tel Aviva. Za sada nema znakova da su Sjedinjene Države i Izrael spremni prihvatiti model koji uključuje odštetu i vanjska jamstva za Iran. Zbog toga Pezeškijanova izjava zasad više djeluje kao političko postavljanje iranske pregovaračke pozicije nego kao najava skorog sporazuma. Ta je procjena izvedena iz trenutačno objavljenih stavova svih strana.

Ipak, sama činjenica da Iran sada javno artikulira uvjete za završetak rata pokazuje da borba više nije samo vojna, nego sve otvorenije prelazi i u fazu oblikovanja poslijeratnog poretka. Tko će diktirati uvjete završetka, pod kojim cijenama i uz kakva jamstva, postaje jednako važno kao i ono što se događa na samom bojištu.

Zoran / TV Wien