Trump se opasno utišao nakon propasti pregovora u Islamabadu: tišina iz Washingtona postaje sve glasnija

Sama propast pregovora već je velika vijest. Reuters, AP i drugi veliki mediji potvrđuju da su razgovori u Pakistanu završili bez proboja i da je glavni kamen spoticanja ostalo američko traženje čvrste iranske obveze da neće razvijati nuklearno oružje. JD Vance je nakon sastanka rekao da se američka delegacija vraća bez sporazuma, dok je iranska strana američke zahtjeve opisala kao pretjerane i nerealan temelj za brz dogovor.

No jednako je zanimljivo ono što je uslijedilo poslije. Umjesto očekivane eksplozivne Trumpove reakcije, kakvu je javnost već više puta gledala u sličnim krizama, nastupila je neobična praznina. Trump nije odmah stao pred kamere s velikim govorom, nije otvorio novu rundu prijetnji i nije pokušao politički preuzeti neuspjeh ili ga pretvoriti u vlastitu pobjedu na način na koji to inače radi. Ta praznina sama po sebi sada djeluje kao politička poruka. To je posebno upadljivo zato što je samo nekoliko dana ranije koristio krajnje dramatičan ton prema Iranu.

Od apokaliptične retorike do gotovo potpune šutnje

Ta promjena tona ne može se ignorirati. Reuters je još prije nekoliko dana zabilježio papinu osudu Trumpove prijetnje Iranu nakon objave u kojoj je američki predsjednik upozoravao da će “čitava civilizacija umrijeti večeras”, što je izazvalo šok i kod saveznika i kod protivnika Washingtona. To nije bila obična politička izjava, nego retorika gotovo apokaliptične razine. Upravo zato je današnja suzdržanost toliko upadljiva. Kad netko prije nekoliko dana prijeti civilizacijskim kolapsom, a nakon diplomatskog neuspjeha gotovo nestane iz javnog prostora, onda to nužno izaziva pitanje: je li riječ o promjeni taktike, unutarnjem kolebanju ili političkom proračunu?

Ipak, potpuno točno ne bi bilo reći da se Trump baš nimalo nije oglasio. The Times i Guardian prenose da je u jednoj reakciji dao do znanja da neuspjeh pregovora za SAD navodno “ne čini razliku” i da smatra kako su Sjedinjene Države već pobijedile. To nije ton vođe koji slavi diplomatski uspjeh, nego ton političara koji pokušava umanjiti važnost nečega što nije završilo kako je želio. Drugim riječima, nije nastupila apsolutna tišina, ali je nestala vrsta javne dominacije i agresivnog narativa kakav je Trump ranije gradio oko ove krize.

Pregovori su propali, ali nijedna strana još ne zatvara vrata

Važno je i to da propast pregovora ne znači automatski povratak u otvoreni rat punog intenziteta. AP i Reuters navode da Pakistan i dalje pokušava održati primirje i sačuvati kanal za nastavak razgovora. Iran je poručio da nije bilo realno očekivati dogovor nakon jedne jedine runde, dok američka strana ostaje na poziciji da je ponudila dovoljno fleksibilan i završni prijedlog. Drugim riječima, iako je sastanak završio bez sporazuma, obje strane još ostavljaju prostor za novi pokušaj — barem formalno.

Problem je, međutim, što su otvorena pitanja i dalje gotovo ista kao i prije sastanka: nuklearni program, Hormuški tjesnac, iranska blokirana imovina, ratna odšteta, sankcije i regionalni paket koji uključuje Libanon. Kad se toliki broj tvrdih tema pokuša riješiti u jednom formatu, neuspjeh pregovora ne djeluje kao nesretan detalj, nego kao očekivan ishod. Upravo zato je Trumpova suzdržanost dodatno zanimljiva: možda i sam zna da u ovoj fazi više nema lakih rečenica koje mogu prikriti složenost problema.

Što Trumpova šutnja zapravo može značiti

Postoje barem tri moguća tumačenja. Prvo, Trump možda procjenjuje da bi nova eksplozivna izjava samo dodatno pogoršala situaciju i srušila ionako krhko primirje. Drugo, moguće je da Bijela kuća još pokušava procijeniti postoji li prostor za nastavak pregovora pa predsjednik ne želi rano spaliti politički most. Treće, nije isključeno ni da se radi o klasičnoj taktici: pustiti druge da govore, a onda se kasnije vratiti s porukom da je sve ionako bilo pod njegovom kontrolom. Nijedna od tih opcija ne zvuči umirujuće, ali sve su realne. Ta procjena je nužno interpretativna, no oslanja se na potvrđeni obrazac događaja i ton Trumpovih dosadašnjih javnih nastupa.

U svakom slučaju, njegova sadašnja šutnja ne djeluje kao smirenost, nego više kao zadržavanje daha prije moguće sljedeće odluke. To osobito vrijedi zato što se na terenu ništa bitno nije riješilo. Izrael nastavlja djelovati protiv Hezbollaha u Libanonu, Hormuz ostaje ograničen, a energetska i sigurnosna nervoza još nisu nestale. Kad se sve to spoji, predsjednička tišina više ne izgleda kao znak mira, nego kao praznina u kojoj svi čekaju što će doći sljedeće.

Svijet sada čeka više Washington nego Islamabad

Islamabad je odradio svoj dio: pregovori su održani, propali su i pokazali koliko su strane udaljene. Iran je rekao svoje, JD Vance je rekao svoje, Pakistan pokušava spasiti što se spasiti može. Sada je težište ponovno u Washingtonu. Upravo zato je Trumpova suzdržanost postala glavna politička vijest poslije pregovora. Nije više ključno samo zašto dogovor nije postignut, nego što će američki predsjednik učiniti s tim neuspjehom. Hoće li ga pokušati minimizirati, zaboraviti, iskoristiti za novu rundu pritiska ili ga pretvoriti u opravdanje za još tvrđi kurs? To je pitanje koje sada zanima i saveznike i protivnike SAD-a.

Zato ova priča više nije samo o propasti pregovora. Ona je sada i priča o neobičnoj praznini na vrhu američke politike. U trenucima kada se očekuje jasan predsjednički signal, Trumpova gotovo potpuna odsutnost iz javne scene ostavlja prostor za nervozu, nagađanja i strah da će sljedeća poruka — kad god došla — biti mnogo tvrđa od same današnje šutnje. Ako je prethodna faza krize bila obilježena prijetnjama, onda bi ova nova mogla biti obilježena neizvjesnošću. A to je ponekad jednako opasno.

Zoran / TV Wien