Preokret oko pregovora s Iranom: Trump objavio znakovitu poruku o Izraelu, Teheran ponovno važe dolazak

Posljednjih dana činilo se da se prostor za novu rundu razgovora između Washingtona i Teherana gotovo zatvorio. Iranska strana slala je poruke da trenutačno nema planove za nastavak pregovora, dok je američka strana istodobno pokušavala održati diplomatski kanal otvorenim preko Pakistana. No sada se pojavljuje novi obrat: Teheran više ne odbacuje pregovore potpuno, nego ih ponovno razmatra, iako konačna odluka još nije donesena.

Upravo u tom osjetljivom trenutku Donald Trump dodatno je privukao pažnju objavom na Truth Socialu. U njoj tvrdi da ga Izrael nikada nije nagovorio na rat s Iranom, čime pokušava odbaciti tvrdnje da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu izvršio presudan pritisak na Washington za zajedničku vojnu akciju. Trump je svoj potez ponovno pokušao prikazati kao dio vlastitog dugogodišnjeg stava da Iran nikada ne smije doći do nuklearnog oružja.

Pregovori nisu propali, ali više nisu ni sigurni

Ono što se sada događa više nije klasična diplomatska blokada, nego stanje u kojem obje strane testiraju koliko još prostora imaju prije nego što sve ponovno sklizne u otvorenu eskalaciju. Iran očito želi pokazati da još nije zatvorio vrata razgovorima, ali istodobno ne želi ući u novu rundu dok traje američka pomorska blokada i dok se zapljene njegovih brodova predstavljaju kao legitimni sigurnosni potezi. S druge strane, Washington želi ostaviti dojam da i dalje kontrolira ritam procesa, iako ni sam više ne šalje potpuno jasne signale o tome tko točno ide na pregovore i kada.

Upravo zato i informacija da J.D. Vance još nije bio krenuo prema Pakistanu govori više nego što se na prvi pogled čini. To ne mora značiti da pregovori propadaju, ali pokazuje da američka strana još nije zaključila sve detalje i da se diplomacija i dalje odvija pod snažnim pritiskom događaja na terenu. U krizama ove vrste kašnjenje više nije samo logistika nego i politički signal.

Zapljena broda Touska dodatno podigla temperaturu

Novi val napetosti dodatno je pojačan nakon što su američke snage zaplijenile iranski brod Touska u Omanskom zaljevu. Američka strana sumnja da je prevozio robu dvostruke namjene, odnosno opremu koja može imati i civilnu i vojnu uporabu. Iranska strana taj je čin odmah označila kao oružano piratstvo i najavila odgovor, iako je pritom jasno dala do znanja da pazi na sigurnost posade i njihovih obitelji.

Ovakvi incidenti mijenjaju logiku pregovora. Dok god jedna strana vjeruje da je izložena pritisku ili poniženju na terenu, mnogo je teže stvoriti minimalno povjerenje za ozbiljan politički dogovor. U praksi to znači da se svaka nova zapljena, blokada ili vojna demonstracija odmah pretače u argument protiv daljnjih razgovora. I upravo zato je slučaj Touska postao više od pomorskog incidenta — postao je test hoće li diplomacija izdržati novi val militarizacije krize.

Trump pokušava zadržati kontrolu nad narativom

Trumpova poruka o Izraelu nije slučajna ni usputna. Ona dolazi u trenutku kada se u američkom i međunarodnom prostoru sve glasnije postavlja pitanje tko je zapravo gurao Washington prema ovom ratu i u kojoj je mjeri Bijela kuća djelovala samostalno, a u kojoj pod snažnim savezničkim pritiskom. Odbacujući tvrdnje da ga je Izrael nagovorio, Trump pokušava pokazati da je i rat i pregovore vodio kao vlastiti projekt, a ne kao izvršitelj tuđe strategije.

To je važno i za njegovu domaću publiku. Svaka percepcija da američki predsjednik vodi rat po tuđem scenariju politički je opasna, osobito u trenutku kada sukob već izaziva energetske šokove i nervozu na tržištima. Zato njegova objava nije samo poruka Iranu ili Izraelu, nego i pokušaj kontrole američke političke slike: Trump želi ostati jedini autor i rata i mogućeg mira.

Hormuški tjesnac i dalje ostaje središnja točka krize

Iza svega stoji isti strateški problem: Hormuški tjesnac. Dok god je prolaz kroz taj pomorski pravac nesiguran, pregovori ostaju opterećeni ne samo ratom nego i globalnim energetskim pritiskom. Svaki brod koji ne prolazi, svaki tanker koji čeka i svaki incident na moru odmah se pretaču u tržišne cijene, politički pritisak i novu međunarodnu nervozu. Zato današnji razgovori o miru nisu samo pitanje Irana i SAD-a, nego i pitanje svjetske trgovine energijom.

To također objašnjava zašto se u priču uključuju i Pakistan, i Kina, i zaljevske zemlje. Svatko tko ovisi o stabilnom pomorskom prometu kroz Hormuz ima razlog da gura prema smirivanju situacije. No problem je u tome što svaka nova vojna akcija odmah ruši politički prostor koji posrednici pokušavaju otvoriti. Zato ova kriza i izgleda tako nestabilno: diplomacija gradi mostove, a teren ih gotovo svakodnevno ruši.

Jedan status nije promijenio sve, ali je pokazao kamo Trump želi voditi priču

Trumpov status o Izraelu ne znači sam po sebi preokret, ali pokazuje smjer u kojem želi voditi javnu priču. On želi rat prikazati kao nužan, vlastit i opravdan, a pregovore kao nastavak iste strategije iz pozicije sile. Iran, s druge strane, želi pokazati da na stol neće sjesti pod svaku cijenu i dok traje osjećaj da mu se s puškom pritisnutom uz obalu diktiraju uvjeti. Između te dvije slike sada se pokušava ugurati Pakistan s nadom da ipak postoji prostor za novi sastanak.

Zato je pravi odgovor na pitanje postoji li preokret zasad samo djelomičan: da, postoji pomak, jer Iran više ne odbacuje kategorički pregovore. Ali ne, preokret još nije stvaran mir, nego samo povratak mogućnosti da se razgovara. A u ovakvoj krizi to je već dovoljno velika vijest.

Zoran / TV Wien