Amerikanci objavili kraj operacije “Epski bijes”: Hormuški tjesnac ostaje krizna točka koja trese svjetsku ekonomiju

WASHINGTON / HORMUŠKI TJESNAC · 6. svibnja 2026.

Sjedinjene Američke Države objavile su da je ofenzivna faza rata s Iranom, poznata kao operacija “Epski bijes”, završena, ali kriza u Hormuškom tjesnacu nije nestala. Američki državni tajnik Marco Rubio poručio je da su ciljevi operacije ostvareni, dok Washington istodobno nastavlja pritisak na Teheran zbog blokade jednog od najvažnijih pomorskih prolaza za svjetsku trgovinu naftom.

“Epski bijes” završen, ali kriza nije završena

Marco Rubio objavio je da je operacija “Epski bijes” završena, navodeći da su ciljevi te američke operacije ostvareni. Time Washington pokušava poslati poruku da je ofenzivna faza sukoba s Iranom privedena kraju, ali da američki pritisak na Teheran ostaje.

U političkom smislu, ta formulacija je važna. Američka administracija sada pokušava razlikovati ratnu fazu od nastavka vojnih aktivnosti kojima se, prema Washingtonu, želi osigurati sloboda plovidbe, zaštititi komercijalne brodove i spriječiti Iran da Hormuški tjesnac koristi kao instrument ucjene.

Hormuški tjesnac nije samo regionalni problem. Kroz taj uski pomorski prolaz prolazi velik dio svjetske trgovine energentima. Svaka blokada, napad, prijetnja ili ometanje plovidbe odmah se prelijeva na cijene nafte, goriva, transporta i globalne inflacije.

Project Freedom: vojna pratnja trgovačkih brodova

Američko Središnje zapovjedništvo, CENTCOM, pokrenulo je operaciju “Project Freedom” kako bi se trgovačkim brodovima omogućio siguran prolaz kroz Hormuški tjesnac. Cilj je, prema američkim tvrdnjama, obnoviti slobodu plovidbe i izvući komercijalne brodove koji su zbog iranskih prijetnji i napada ostali zarobljeni u Perzijskom zaljevu.

Rubio je operaciju opisao kao pokušaj spašavanja tisuća civila, navodeći da se radi o pomorcima iz brojnih zemalja koji su ostali blokirani na moru. Američka strana tvrdi da Iran koristi tjesnac kao sredstvo pritiska na svjetsku ekonomiju i dopušta prolaz samo onima koji odgovaraju njegovim interesima.

Rubio: Iran je pod ogromnim gospodarskim pritiskom

Američki državni tajnik posebno je istaknuo gospodarsko stanje u Iranu. Prema njegovim riječima, inflacija je dosegnula oko 70 posto, iranska valuta nalazi se u slobodnom padu, a američke mjere Teheranu svakodnevno nanose velike financijske gubitke.

Washington time pokušava pokazati da se rat protiv Irana ne vodi samo vojnim sredstvima, nego i ekonomskim pritiskom. Sankcije, blokada pomorskih ruta i ograničavanje prihoda od izvoza energenata trebali bi, prema američkoj strategiji, prisiliti Teheran na povratak pregovorima.

No takav pritisak nosi i rizike. Ako Iran procijeni da se nalazi u kutu, mogao bi nastaviti s provokacijama u Hormuškom tjesnacu, napadima na brodove ili pritiskom na američke saveznike u regiji. Upravo zato je situacija i nakon završetka “Epskog bijesa” daleko od stabilne.

Trump prijeti, ali istodobno traži dogovor

Američki predsjednik Donald Trump poslao je Teheranu izravno upozorenje da će SAD odgovoriti krajnje oštro na napade na američke brodove i snage u regiji. Retorika iz Bijele kuće posljednjih dana izrazito je tvrda, ali istodobno Washington pokušava otvoriti prostor za dogovor o ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca.

Prema dostupnim informacijama, Trump želi postići sporazum s Iranom koji bi uključivao sigurnosni okvir za prolazak brodova, smanjenje napetosti i povratak trgovine kroz tjesnac. No Iran zasad ne pokazuje spremnost prihvatiti američke uvjete.

Američka odluka da privremeno pauzira dio operacije “Project Freedom” tumači se kao pokušaj davanja prostora diplomaciji, ali ne i kao povlačenje. Blokada i vojni pritisak ostaju dio američke strategije.

Iran odbacuje američke tvrdnje

Teheran odbacuje američke optužbe i tvrdi da njegove akcije predstavljaju odgovor na američko vojno prisustvo i pritisak u regiji. Iranski dužnosnici američke izjave opisuju kao propagandu, dok napade na zemlje u regiji pokušavaju prikazati kao samoobranu.

Posebno je osjetljivo pitanje Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nakon napada na energetsko postrojenje u Fujairahu i izvješća o novim raketnim prijetnjama, UAE se našao izravno u kriznoj zoni. To dodatno komplicira odnose u Zaljevu jer svaki napad na infrastrukturu u Emiratima odmah utječe na energetska tržišta i regionalnu sigurnost.

Iran, s druge strane, pokušava prebaciti odgovornost na SAD, tvrdeći da američke operacije u tjesnacu stvaraju uvjete za nove incidente. Takva retorika pokazuje da obje strane pokušavaju zadržati vojni pritisak, ali i izbjeći dojam da su one odgovorne za širu eskalaciju.

Nafta pala, ali cijene ostaju visoke

Nakon američkih poteza usmjerenih na ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca zabilježen je pad cijena nafte na svjetskim tržištima. No taj pad ne znači povratak na normalu. Cijene i dalje ostaju visoke, iznad razina koje bi tržište smatralo stabilnima, jer se rizik od nove eskalacije nije uklonio.

Za Europu, pa tako i za Austriju i Hrvatsku, ova kriza nije daleka. Svaki rast cijena nafte vrlo brzo se osjeti kroz cijene goriva, prijevoza, hrane, logistike i inflacije. Ako Hormuz ostane nesiguran, pritisak na kućne budžete mogao bi se nastaviti i tijekom sljedećih mjeseci.

Američko tržište već bilježi snažan rast cijena benzina. Prema američkim podacima koje prenose mediji, cijene goriva porasle su znatno od početka sukoba, a analitičari ne isključuju nastavak rasta ako se plovidba kroz Hormuški tjesnac ne stabilizira.

GPS ometanja dodatno povećavaju kaos

Jedan od opasnijih elemenata krize su ometanja GPS-a i AIS podataka o lokaciji brodova. Pomorski promet u blizini Hormuškog tjesnaca posljednjih je dana bilježio neobične anomalije: brodovi su na digitalnim kartama “skakali” s jedne lokacije na drugu ili se pojavljivali grupirani na mjestima gdje se fizički nisu nalazili.

Takvo ometanje može biti izuzetno opasno. U prostoru kroz koji prolaze tankeri, trgovački brodovi, ratni brodovi, helikopteri i bespilotne letjelice, pogrešni podaci o lokaciji mogu dovesti do sudara, pogrešnih procjena i novih incidenata.

Još nije potpuno jasno tko stoji iza ometanja. Kao najvjerojatniji izvor spominje se Iran, ali u ratnim uvjetima ne može se isključiti ni mogućnost da više aktera koristi elektroničko ratovanje kako bi prikrili vlastite položaje ili zbunili protivnika.

Kina postaje ključni faktor

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Aragči najavio je put u Peking na razgovore s kineskim dužnosnicima. Kina je najveći kupac iranske nafte i jedna od zemalja koje imaju najviše interesa da Hormuški tjesnac ostane otvoren.

Za Peking je stabilnost tjesnaca pitanje energetske sigurnosti. Ako se prolaz zatvori ili postane preopasan, Kina se suočava s višim cijenama energenata i rizikom za vlastitu industriju. Zbog toga Washington pokušava uključiti Peking u pritisak na Teheran.

Trumpov najavljeni posjet Kini dodatno pojačava važnost ovog trenutka. Ako američko-iranski sukob nastavi eskalirati, Trump će u Peking doći s oslabljenom pregovaračkom pozicijom. Ako pak uspije otvoriti prostor za dogovor, to bi mogao predstaviti kao diplomatski uspjeh.

Libanon, Hezbolah i šira slika Bliskog istoka

Rubio se u svom obraćanju osvrnuo i na Libanon, naglašavajući da problem nije između Izraela i Libanona kao država, nego u djelovanju Hezbolaha. Washington želi ojačati libanonsku vladu kako bi mogla preuzeti kontrolu nad teritorijem i dugoročno razoružati Hezbolah.

To pokazuje koliko je kriza s Iranom povezana sa širim regionalnim pitanjima. Iran nije samo država koja se sukobljava sa SAD-om u Hormuškom tjesnacu. Teheran ima mrežu saveznika i proiranskih skupina u regiji, od Libanona do Jemena i Iraka, što svaku eskalaciju čini opasnijom.

Ako se Hormuški tjesnac pretvori u dugotrajnu zonu sukoba, posljedice bi se mogle preliti na cijeli Bliski istok, uključujući Izrael, Libanon, zemlje Zaljeva i globalna energetska tržišta.

Zaključak: rat je možda promijenio fazu, ali svijet i dalje drži dah

Objava da je operacija “Epski bijes” završena važna je politička poruka Washingtona. SAD želi pokazati da je ostvario vojne ciljeve, da ne želi beskonačan rat i da sada traži dogovor kojim bi se ponovno otvorio Hormuški tjesnac.

No realnost na terenu ostaje opasna. Tisuće pomoraca i dalje ovise o sigurnosti prolaza, Iran i dalje prijeti, američke snage patroliraju, UAE je pod raketnim pritiskom, cijene nafte ostaju visoke, a Kina se sve snažnije uvlači u diplomatsku jednadžbu.

Rubio tvrdi da je Iran gospodarski oslabljen, s inflacijom od 70 posto i valutom u slobodnom padu. Teheran tvrdi da se neće povući pred američkim pritiskom. Trump prijeti uništenjem ako se napadi nastave, ali istodobno traži sporazum.

To je najopasnija kombinacija: vojni uspjeh bez političkog rješenja. Ako diplomacija ne pronađe izlaz, Hormuški tjesnac mogao bi ostati mjesto gdje se odlučuje ne samo sudbina američko-iranskog sukoba, nego i cijena goriva, stabilnost Bliskog istoka i ritam svjetske ekonomije.

Zoran / TV Wien

Foto : YURI GRIPAS / POOL