Otkako je kao premijer u prošlom mandatu zavladao svojom vladom, Andrej Plenković ne prestaje se boriti s različitim krizama, bilo da je riječ o prosvjedu i štrajku prosvjetara ili o krizama u Agrokoru i Uljaniku, ili pak o aferama zbog kojih njegovi ministri napuštaju svoje pozicije. Sve te krize teško se mogu mjeriti i usporediti s onom koju je zdravstvu i gospodarstvu donijela pandemija koronavirusa.
No, bez obzira na sve, moglo bi se reći kako predsjednik Vlade prilično uspješno manevrira svime što ga je snašlo. Bez puno muke i truda ispija kave s Angelom Merkel, na liniji ima niz europskih lidera i svi oni s respektom progovaraju o hrvatskom premijeru. No dok mu u tom dijelu političkog djelovanja stvari teku glatko, Plenković od početka mandata muku muči s kadrovima u svojem HDZ-u. Najprije je problema imao s kadrovima svojeg nekadašnjeg zamjenika Milijana Brkića, a kada je nakon održanih stranačkih izbora u vrh stranke progurao svoje kadrove te uveo svoju hijerarhiju u lokalnim organizacijama HDZ-a, učinilo se kako bi to za vladajuću stranku mogla biti odlična uvertira u svibanjske lokalne izbore. Pritom valja imati na umu Plenkovićev davno najavljeni plan o osvajanju četiri velika grada.
Međutim, vidljivo je već i sada, tjednima prije lokalnih izbora, da Plenković HDZ nije uspio u cijelosti pomladiti, a osim toga, evidentno je da osvajanje velikih gradova ne ide po planu. Jasno je to i većini HDZ-ovaca. Oni smatraju da je Plenkovićeva ideja još u srpnju, na parlamentarnim izborima, zvučala nerealno, a što vrijeme više odmiče, to su i šanse za realizaciju takvih ideja sve skromnije. Upitno je kako će pored ostalih manjih, ali ozbiljnih, kandidata HDZ generalno proći na lokalnim izborima, dok je još upitnije hoće li zadržati i jedini veliki grad koji trenutačno ima – Split.
Kerumov povratak
Nije tajna da je kandidat HDZ-a u gradu pod Marjanom Vice Mihanović te da je već ozbiljno zakoračio u kampanju. No Mihanović nije Plenkovićev kadar, već kadar Ante Sanadera, kojemu je Plenković između redaka najavio političku eliminaciju u Dalmaciji u slučaju da izgubi izbore u Splitu. A da bi izbore uistinu mogao izgubiti, daje naslutiti sve veći broj Mihanovićevih protukandidata.
Na samu najavu kandidature, rejting Željka Keruma naglo je porastao te ovaj osebujni poduzetnik ima ozbiljnih šansi za ulazak u drugi krug. U drugi bi krug sasvim sigurno mogao i poznati poduzetnik Tomislav Mamić, vlasnik trgovačkog lanca Tommy i jedan od najimućnijih Splićana koji je prije nekoliko dana objavom kandidature iznenadio svoje sugrađane koji ga opisuju kao samozatajnog i nenametljivog poduzetnika. Sada kada se već eksponirao, brojni Splićani u njemu već vide gradonačelnika, a osim njega, u gradonačelničkoj fotelji rado bi se vidjela i profesorica Branka Ramljak, koja prema tvrdnjama upućenih nema prevelikih šansi, iako je mnogi vide kao rezervnu igračicu HDZ-a koja je ideološki bliža kako aktualnom gradonačelniku Krstuloviću Opari, tako i premijeru Plenkoviću.
Nimalo blizak Plenkoviću nije Siniša Vuco. Međutim, ovaj neobični glazbenik nedavno je preuzeo kormilo splitskog HSS-a te je najavio mogućnost kandidature na lokalnim izborima. U skladu s time, izbori u Splitu uz Vucu i Keruma uistinu bi mogli biti najživlji i najzanimljiviji u zemlji. Ipak, dio Splićana sumnja kako su njih dvojica u gradonačelničku utrku ušla kako bi pomogli HDZ-ovu kandidatu Mihanoviću, koji će se morati sučeliti i s ozbiljnim kandidatom Centra Ivicom Puljkom, ali i s poznatim splitskim aktivistom Bojanom Ivoševićem.
Kandidat HSLS-a u Splitu je poznati ginekolog Zdeslav Benzon, koji se ujedno smatra jedinim ozbiljnim kandidatom te nekoć uspješne stranke, dok će SDP predstavljati poznati dermatolog Tonći Stipić, koji prema upućenima nije bez šansi te slovi kao ozbiljan kandidat koji uz to za sobom ne vuče stigmu Baldasarova kadra. No, bez obzira na sva zvučna imena, ono Mamićevo daleko najglasnije odjekuje splitskom političkom scenom. Uz to što je najveći poslodavac u Dalmaciji, on se smatra uglednim poduzetnikom za kojim se ne vuku repovi. Prema tvrdnjama upućenih, Mamić je ionako svoj uhodani biznis počeo prepuštati sinu, a iako u politici nema iskustva, on vrlo dobro zna što znači iz ničega stvoriti nešto adekvatnim rukovodstvom.
Tihi poduzetnik
Intrigantan je Mamiću Split zbog uloge koju je imao u Hajduku. Splićani jako dobro znaju da je Mamić prije nekoliko godina otkupio i preprodao upravljački paket dionica kluba udruzi Naš Hajduk, a njegova tvrtka godinama sponzorira taj nogometni klub, što je u gradu pod Marjanom jedna od važnijih referenci za dolazak na vlast. Jedna od najvećih Mamićevih neostvarenih želja izgradnja je upravne zgrade Tommyja u Trsteniku, četvrti smještenoj tik do mora. Te svoje planove Mamić nastoji realizirati cijelo desetljeće, ali mu na ruku ne idu trome izmjene GUP-a koje se protežu još od Kerumove gradonačelničke ere.
Vjeruje se stoga kako je njegova kandidatura svojevrsna borba protiv spore administracije, a upućeni također kažu kako je on Kerumov najveći rival te kako bi se u Splitu mogla voditi najveća borba među ovom dvojicom poduzetnika, čime HDZ-ov kandidat ispada iz igre.
Ništa bolja situacija za Plenkovića nije ni u Zagrebu. Izbori u metropoli pod posebnim su povećalom javnosti, a premda se od premijera očekivalo da ponudi kandidata koji će biti sposoban suprotstaviti se aktualnom gradonačelniku Milanu Bandiću, od toga, kako zasad stvari stoje, nema ništa. Pregovori s iskusnim menadžerom Damirom Vanđelićem izjalovili su se pa je vladajuća stranka prisiljena u bitku za Zagreb poslati mladog Sarajliju Davora Filipovića, u čiji uspjeh u zagrebačkoj organizaciji ne vjeruju ni oni najoptimističniji.
Vjeruje se zato na krajnjoj ljevici u uspjeh njihova kandidata Tomislava Tomaševića koji bi Bandiću i HDZ-u uistinu ozbiljno mogao pomrsiti račune, što se ne može reći za Milanovićeva kuma i SDP-ova kandidata Joška Klisovića, kojega mnogi smatraju Grbinovim žrtvenim janjetom te napominju kako nije imalo smisla na ove izbore slati stručnjaka za vanjsku politiku koji nikada nije ni pokazao interes za gradske teme. Kako bilo, zagrebačka borba mogla bi se svesti na okršaj između Tomaševića i Bandića, a to je poražavajuće za Plenkovićevu stranku koja je na srpanjskim izborima u Zagrebu osvojila respektabilan rezultat. Da je situacija u zagrebačkoj organizaciji izvan kontrole, potvrđuje i to što se sve više članova što javno, što ispod stola, priklanja bivšoj ministrici Vesni Škare-Ožbolt, prema čijim su šansama izvori bliski Plenkoviću skeptični. A kandidaturu najavljuje i bivši predsjednik i još uvijek član HDZ-a Tomislav Karamarko…
Problemi u Osijeku
Skepsa u HDZ-u vlada i u vezi s kandidatom za Osijek, iako se donedavno činilo kako njihov mlađahni kandidat Ivan Radić uz podršku župana Ivana Anušića bez puno muke osvaja izbore u svojem rodnom gradu. U kampanju je ušao iskusni liječnik i bivši župan Vladimir Šišljagić, koji je mladom HDZ-ovcu pomrsio račune. Prema internim HDZ-ovim anketama, Šišljagić s Radićem ulazi u drugi krug osječkih izbora, i to s nešto većim brojem osvojenih glasova, a nakon toga moguće je da ovog bivšeg Glavaševa suradnika podrže stranke centra i ljevice te da Šišljagić kao povratnik u političku arenu zavlada gradom na Dravi.
Kada je riječ o osječkim izborima, valja napomenuti da su sve oči uprte i u Škorin Domovinski pokret. Očekuje se kako će on u svojem rodnom gradu imati jakog kandidata, koji bi mogao dovesti u pitanje i Šišljagićev, ali i Radićev rezultat. S druge strane, nitko u Zagrebu ne strahuje od Škorine eventualne kandidature za gradonačelnika, a zasad ne otkrivaju ni svoje adute za Split, gdje bi se mogao povesti intrigantan obračun između njegova kandidata, ali i kandidata Mosta koji je također još enigma. Ozbiljnih izgleda u Osijeku ima i SDP-ov potencijalni kandidat Goran Kušec, profesor na ondašnjem Poljoprivrednom fakultetu, bivši roker, stručnjak za kulen i, ono najvažnije, jedan od osnivača tamošnje navijačke skupine Kohorta.
Enigme nema s Mostovim kandidatom u Rijeci – od početka zastupničkog mandata kandidaturu za taj grad ističe njihov vjeroučitelj Marin Miletić. Ovaj mladi učitelj uživa velike simpatije svojih sugrađana, baš kao i Katarina Peović iz Radničke fronte. Peović će sigurno biti kandidatkinja na izborima, a to što je zahvaljujući preferencijskim glasovima u osmoj izbornoj jedinici ušla u parlament pokazuje da nije bez šansi u Rijeci.
Onaj koji uživa simpatije HDZ-ova ministra prometa Olega Butkovića mogao bi biti stranački kandidat za lokalne izbore u tom gradu, a baš oko Rijeke u vladajućoj stranci i traju ozbiljni, lokalni prijepori. Pita li se riječko članstvo, njihov kandidat treba biti nedavno izabrani šef gradske organizacije Josip Ostrogović, koji ne uživa simpatije premijera Plenkovića, ali ni kolege Butkovića. Govorilo se, stoga, da bi kandidat stranačke središnjice mogao biti Kristjan Staničić, no od toga se pravodobno odustalo jer je on kao kandidat na prošlim izborima ispao u prvome krugu izbora. Ostrogović, prema upućenima, ambicije za kandidaturu ne krije, a nije poznato zbog čega mu vrh stranke nije sklon.
Panika u Rijeci
HDZ je navodno kave ispijao i s kardiologom Alenom Ružićem s kojim dogovor nije postignut. Nadao se Plenković i dogovoru s doktorom Davorom Štimcem koji prema anketama pobjeđuje na izborima u Rijeci, no ovaj bivši ravnatelj riječke bolnice HDZ-u, po svemu sudeći, nije oprostio smjenu pa su se pregovori s njime izjalovili. U kojoj su fazi pregovori s Vedranom Devčićem, bivšim direktorom Luke Rijeka, podatak je o kojem HDZ-ovci također nemaju namjeru javno govoriti pa se naslućuje da je i ovdje riječ o dogovorima koji nisu bili plodonosni.
Rijeka, kao što je poznato, nikada nije ni bila sklona HDZ-u. Zato se Štimac i odlučio ići u utrku za gradonačelnika, ali bez podrške velike stranke iza sebe. Kao nezavisni kandidat i uz podršku lokalnih poduzetnika i kulturnih djelatnika nada se da će mu osvajanje mandata poći za rukom, ako zbog ničeg onda barem zato što je cijenjen, prepoznat, te ga smatraju jednim od najuspješnijih ravnatelja bolnice u tom gradu.
Na njega SDP šalje neiskusnog Marka Filipovića, donedavnog Obersnelova zamjenika koji se zapravo tijekom karijere skrivao u sjeni aktualnoga gradonačelnika. I sami SDP-ovci skeptični su prema svojem kandidatu, a to su nedavno potvrdile glasine koje su dale naslutiti da bi Obersnel ipak mogao odustati od umirovljenja te se upustiti u borbu za još jedan mandat, kako bi stranku spasio od debakla. Neopterećena prošlošću, kandidaturu za gradonačelnicu početkom veljače predstavila je kandidatkinja Liste za Rijeku, poznata odvjetnica Ana Blečić-Jelenović, u borbi opet sudjeluje i Hrvoje Burić, a postoji mogućnost da kandidatkinja Domovinskog pokreta u tom kraju bude Carla Konta, koja je na parlamentarnim izborima održanima prošle godine bila nositeljica liste u toj izbornoj jedinici.
Sve u svemu, kandidati za četiri velika grada ozbiljno se gomilaju, utrka će za sve njih biti kompleksna i neizvjesna, no do svibnja bi najviše neprospavanih noći mogao imati premijer Plenković, jer umjesto da dobije najavljena četiri grada, njemu sada nad glavom stoji prijetnja da izgubi i Split kojim je vladao njegov prijatelj Opara. Europi se Plenković uistinu lako može opravdati, no HDZ-ovcima će gubitak na lokalnim izborima teško argumentirati.
Ozbiljna kriza
Porazi su nešto što se u političkoj areni ne oprašta, a Plenković vrlo dobro zna da stranka ne može biti talac jednog čovjeka. Doda li se ovim gradovima mogućnost da HDZ prvi put u povijesti izgubi Zadar i ostane bez Vukovara, ali i županija kao što su Ličko-senjska i Splitsko-dalmatinska, u kojoj na Bobana ide mladi gradonačelnik Ante Pranić, te Dubrovačko-neretvanska u kojoj Dobroslavića izaziva Mostov šef Božo Petrov, može se zaključiti kako su svibanjski izbori prva ozbiljna Plenkovićeva osobna kriza i prijetnja njegovu opstanku na čelu stranke, kojom je nedavno nadmoćno ovladao.
Autor:Ivana Violić
