Za ili protiv obveze cijepljenja? Politika je podijeljena, a ni znanost ne daje jasne odgovore

Što dulje traje rasprava o uvođenju obveze cijepljenja u Njemačkoj, to je nesigurniji stav onih koji ovu obvezu zagovaraju. Još pred sam kraj godine je sve ukazivalo na to da u društvu, ali i među političarima vlada jedinstvo oko toga da je uvođenje obveze cijepljenja jedini mehanizam za pobjedu protiv pandemije koronavirusa

S izuzetkom Alternative za Njemačku (AfD) sve političke stranke su zagovarale obvezu čime su zapravo prekršile svoje prijašnja obećanja da obveze u Njemačkoj nikada neće biti, piše Deutsche Welle.

Njemačko etičko vijeće, čiji glas je uvijek tražen kada su u pitanju ovako osjetljiva pitanja, je tražilo proširenja obveze cijepljenja na zaposlene u zdravstvenom sektoru, ali je istodobno zahtijevalo stvaranje okvira za ovaj proces poput široke i nekomplicirane ponude cjepiva i uvođenja nacionalnog registra cijepljenih.

I javnost je, s obzirom na munjevit porast broja novozaraženih, snažno podržavala ideju o uvođenju obveze.

No upravo ovaj novi, četvrti val potiče oživljavanje rasprave i do ponude novih rješenja. Od početka godine omikron val prelazi preko zemlje i širi se i među onima koji su primili na samo osnovno nego i dodatno cjepivo.

Razlog više za saveznu vladu, to jest socijaldemokratsko-zeleni dio vlade, da više toliko ne „gura” ideju o obaveznom cijepljenju između ostalog kako ne bi pomutila slogu unutar koalicije. Jer prije svega Liberalno-demokratska stranka (FDP) pokazuje visoku dozu skepse naspram obveze cijepljenja.

„Opća obveza cijepljenja je teško zadiranje u temeljna prava građana i stoga se ničim ne može opravdati”, argumentira grupa zastupnika okupljena oko FDP političara i potpredsjednika Bundestaga Wolfganga Kubickog. Kao neku vrstu kompromisa, liberalni zastupnik Christian Dürr je predložio uvođenje obveze cijepljenja na rok od jedne godine, nešto kao obveza cijepljenja na probno razdoblje.

Njemački kancelar Olaf Scholz i ministar zdravstva Karl Lauterbach, obojica socijaldemokrati, se otvoreno zalažu za obvezu cijepljenja. No ni oni ne žele sami progurati zakon o obvezi nego se zalažu za odluku na razini parlamenta koju bi podržala većina zastupničkih klubova.

Isto tako vrijedi konsenzus o tome da je odluka o obvezi etička odluka i zato prilikom glasovanja ne bi smjelo biti stranačke stege. Krajem siječnja bi zastupnici kroz „orijentacijsku raspravu” trebali razmijeniti stavove, tek tada bi se podnosili prijedlozi oko kojih bi se u Bundestagu glasalo javnim putem. Time prvobitni plan da zakon o obvezi cijepljenja do kraja prvog kvartala prođe kroz parlamentarnu proceduru praktički pada u vodu, piše Deutsche Welle.

No što kažu stručnjaci: medicinari, fizičari, statističari?

Za sve njih je jedna stvar jasna: cijepljenje štiti, to nije u pitanju i to ne samo od epidemije Covida 19. Povijest uspjeha cijepljenja seže daleko u prošlost: boginje su istrijebljene, dječja paraliza, tetanus, difterija se drže pod kontrolom. No ni ovdje ne postoji obveza cijepljenja. To je u Njemačkoj jedino slučaj s ospicama za koje postoji obveza cijepljenja za djecu u školama i vrtićima i na snazi je od 2020.

Kad je u pitanju cijepljenje protiv koronavirusa, virologinja Melanie Brinkmann jasno ukazuje na prednost cijepljenja: kod starijih od 60 godina u slučaju zaraze oni koji nisu cijepljeni su prisiljeni dva puta češće biti bolnički stacionirani nego oni koji su primili cjepivo.

No o pitanju obveze cijepljenja se razilaze mišljenja. Razloga za i protiv ima mnogo. No koji znanstveni razlozi govore u korist obveze cijepljenja? Strogo gledano: niti jedan.

Poznati virolog Christian Drosten kaže: „obveza cijepljenja je jednostavno politički instrument“. Ali samo jedan od mnogih: politika može punom snagom posegnuti za informativnom kampanjom, poticati motivaciju ili stimulaciju, smatra Drosten.

Neki njegovi kolege poput Martina Scherera, predsjednika Njemačke udruge za opću i obiteljsku medicinu smatra da tako složena pitanja poput obveze cijepljenja ne mogu biti svedena na jednostavno „za” ili „protiv”. Pogotovo ako se ta tema medijski pojednostavljuje.

Scherer je mišljenja da je nužno potrebno razdvajanje pojmova vezanih uz ovu tematsku cjelinu. „Netko može biti za cijepljenja ali protiv obveze cijepljenja. To što je netko protiv obveze cijepljenja ne znači da je protiv cijepljenja“, kaže ovaj medicinar.

No koji dokaz govori u korist cijepljenja? Tu je prije svega medicinsko-epidemiološki argument po kojem da se cjelokupno stanovništvo cijepi više ne bi bilo mnogo teško oboljelih od koronavirusa na stanicama intenzivne njege. Dakle obveza cijepljenja je dobar argument ako želimo izbjeći komplicirane tijekove bolesti i rasteretiti bolničke kapacitete.

No protuargument iz sfere biheviorizma, dakle znanosti o ponašanju, govori o tome da obim psiholoških popratnih pojava koju bi sa sobom donijela obveza cijepljenja, tj. prisila, nije predvidiva. To se prije svega odnosi na porast otpora: oni koji su do sada bili samo skeptični prema cijepljenju bi se sada mogli pretvoriti u žestoke protivnike. Skeptici bi pak obvezu mogli dočekati kao olakšanje jer im je time olakšana odluka.

I Martin Scherer naglašava kako obveza cijepljenja ne smije biti jedini instrument nego mora biti popraćena ostalim mjerama za povećanje prihvatljivosti. Uvođenja obveze cijepljenja ne oslobađa od obveze obrazovanja i edukacije.

I, možda najpoznatiji virolog Njemačke, Christian Drosten, se odbija izjasniti za ili protiv obveze jer smatra da je to „političko pitanje”. No on istodobno kaže kako će biti vrlo teško „s velikim brojem imunološko naivnih osoba” pripremati se na sljedeću zimu, piše Deutsche Welle.

Tportal.hr

Leave a Reply

This website uses cookies. By continuing to use this site, you accept our use of cookies.