LJETO 2023
Odmor na hrvatskoj obali nikad nije bio skuplji. Inflacija je pojela velik dio mjesečnih primanja većine Hrvata, što se negativno odrazilo na potrošačku klimu – oprezno se troši svaki cent – a mnogi o ljetovanju mogu samo sanjati. Pored nikad većih troškova za hranu, prijevoz i usluge, ove godine osobito je skup smještaj. Istražili smo kakve su cijene apartmana i hotela u Hrvatskoj u odnosu na konkurentske mediteranske zemlje
Smještaj kao u Španjolskoj i Italiji, a za šest noćenja na Viru ili u Rovinju, platit ćete gotovo jednako kao hotel u Turskoj s doručkom, zaključak je naše analize ponude apartmana i hotela preko stranice Booking.com.
Treba uzeti u obzir to da smo analizirali cijene smještaja samo na jednoj online putničkoj agenciji, da one variraju iz tjedna u tjedan te da su oni koji su još u rano proljeće počeli planirati ljetovanje vjerojatno prošli jeftinije. A jeftinije bi mogli proći i oni koji čekaju last minute rezervacije.
Cijene kao u Španjolskoj i Italiji
Kad bi četveročlana obitelj s dvoje djece adolescentskog uzrasta u ovom trenutku htjela rezervirati šest noćenja u apartmanu u Vodicama u zadnjem tjednu srpnja, platila bi ih 620 eura, u Rovinju ili na Viru oko 930, dok bi oni koji žele ljetovati u Dubrovniku ili na Hvaru morali izdvojiti više od 1000 eura.
Pritom će oni koji žele odsjesti u Gradu Hvaru izdvojiti prosječno 1700, a u Jelsi i susjednim manjim mjestima na Hvaru proći će i sa 730 eura. Cijene se odnose na apartmane s pristojnom ocjenom na Bookingu, veličine 50-ak kvadratnih metara, koji nisu udaljeni od plaže više od kilometra (a nisu ni tik uz nju).
Slično ćete proći u Španjolskoj i Italiji. Ako vas put vodi u Malagu, apartman za šest noći platit ćete 830 eura, u Alicanteu 970, a u Valenciji 1100 eura, koliko će vas koštati i smještaj na talijanskom otoku Procidi uz obalu Napulja, dok će vas onaj u sicilijanskoj Taormini izaći 870 eura.
Grčka i Turska očekivano su puno povoljnije, pa će vas apartman na Krfu, Rodosu ili u Stavrosu stajati između 620 i 650 eura, a u turskoj Antaliji još manje, oko 530 eura, dok su Marmaris i Fethiye samo nešto skuplji.
Hotel u Turskoj kao apartman na Viru
Što se pak tiče cijena hotela s tri zvjezdice, u trenutku našeg pretraživanja sedmodnevni smještaj za četveročlanu obitelj s uključenim doručkom u Istri i na Makarskoj rivijeri koštao je prosječno 2300 eura dok je u okolici Splita i u Dubrovniku iznosio između 2800 i 3000 eura.
U španjolskim gradovima, u kojima smo analizirali i cijene apartmana, hotel u prosjeku košta oko 2200 eura, a oni u Italiji samo nešto manje. Hotelski smještaj na Krfu i Rodosu, opet očekivano, puno je jeftiniji s oko 1200 eura, dok ćete najjeftinije ipak proći u turskim gradovima Antaliji i Marmarisu, u kojima cijela obitelj može odsjesti u hotelu već za 1000 eura.
I dok neki smatraju da su visoke cijene smještaja na hrvatskoj obali isključivo stvar tržišta, odnosno da visoka cijena odražava samo veliku potražnju za Hrvatskom kao turističkom destinacijom, ima i onih koji misle da su ipak prenapuhane te da će se dugoročno negativno odraziti na hrvatski turizam.
Jesmo li (pre)skupi ili nema smisla razgovarati o tome?
O tome može li si prosječna hrvatska obitelj priuštiti ljetovanje u hrvatskom priobalju, hoće li nam se masovna apartmanizacija obiti o glavu i u kojem smjeru ide hrvatski turizam, porazgovarali smo s nekoliko hrvatskih stručnjaka.
Da su se hrvatske cijene smještaja izjednačile s onim u Španjolskoj i Italiji, potvrdili su i naši sugovornici Franco Palma, savjetnik Uprave Valamara, Boris Žgomba, predsjednik Uprave Uniline grupe, i Emanuel Tutek iz BlueRock Consultinga.
Palma naglašava da su cijene ove godine barem za 15 do 20 posto više nego što bi trebale biti jer nisu u skladu s kvalitetom turističkog proizvoda koji nudi Hrvatska.
‘Kupac će platiti veću cijenu da dobije nešto bolje, nešto novo, a ne zato što je potražnja ovakva ili onakva. Po mom mišljenju, pretjerali smo. I bez obzira na to što je u predsezoni smještaj po toj prenapuhanoj cijeni još uvijek imao svoje kupce, uvjeren sam da će se to negativno odraziti na rezervacije u nastavku godine, u sedmom i osmom mjesecu.
Potražnja u privatnom smještaju ove godine će biti lošija nego što se očekivalo’, smatra Palma, dodavši da previsoke cijene nisu strateški dobre za hrvatski turizam jer još uvijek nemamo proizvode koji bi ih dugoročno opravdali.
I dok je Palma mišljenja da smo preskupi, Žgomba opravdava cijene osnovnim tržišnim postulatima, ističući da će, unatoč tome što je popunjenost naših kapaciteta bolja nego 2019. u prvoj polovici godine, tek u sljedeća dva mjeseca biti jasno koliko će doista turistička sezona u ovoj godini biti uspješna, a već u drugom tjednu srpnja bit će razvidno idemo li u pravom ili krivom smjeru.
‘Često se u javnosti govori o tome da smo skupi. Skupoću neke usluge može odrediti isključivo kupac, odnosno tržište. Manje je važno čini li se meni ili vama da je skupo, važan je onaj kupac koji se odlučio za neki proizvod ili uslugu’, smatra Žgomba, dodavši da je činjenica da interes za Hrvatskom postoji bez obzira na to smatramo li da je nešto skupo ili ne. Ipak, kaže, Hrvatska unatoč visokim cijenama prošle godine i u prvih šest mjeseci ove godine bilježi porast domaćih gostiju u odnosu na referentnu 2019.
Imamo najvišu sezonalnost na Mediteranu
Palma, koji je netom prije našeg razgovora proveo tjedan dana u Grčkoj, kaže da su tamošnje cijene niže nego u Hrvatskoj jer je turistički proizvod koji ta zemlja nudi barem za klasu lošiji od našeg. ‘O Turskoj da ne govorim’, kaže on, dodavši da je ipak realnije uspoređivati nas sa Španjolskom i Italijom. Na pitanje možemo li konkurirati potonjim zemljama kad je riječ o privlačenju bogatih stranih turista, Palma kaže da Hrvatska nije konkurentna Italiji u kulturnom i gradskom turizmu jer nema adute poput Rima i Firence, atraktivnih cijele godine.
Italija nam je konkurencija u ljetnom, odmorišnom turizmu, pri čemu Talijani imaju još većih problema s nedostatkom radne snage, a to, kaže Palma, dijelom utječe i na kvalitetu tamošnjeg turističkog proizvoda. Žgomba pak smatra da imamo destinacije kojima možemo privući bogate turiste, ali da većina njih još uvijek nije na toj razini.
A da je sezonalnost jedna od rak-raka hrvatskog turizma, smatra Emanuel Tutek iz BlueRock Consultinga. Prema podacima te konzultantske kuće, hrvatski turizam karakterizira izuzetno visoka sezonalnost, najviša na Mediteranu, gdje se od kraja svibnja do početka rujna ostvaruje oko 84 posto svih noćenja u godini.
Malen prihod po noćenju
Pritom je broj noćenja u sezoni od 2009. do 2019. porastao za 62 posto, odnosno za 29 milijuna. Tutek naglašava i da Hrvatska ima daleko manji prihod od turizma po noćenju stranih turista u odnosu na konkurentske zemlje Mediterana, a brojke stagniraju već godinama. Pritom je u usporedbi s Portugalom, Turskom i Slovenijom on bio čak upola manji. Uzrok tome je, kaže, loša ponuda, od smještaja do ostalih sadržaja, a posebno u segmentu visoke dodane vrijednosti.
Velik je problem, kaže, i smještajna struktura, a koja je u odnosu na Mediteran (Grčka, Italija, Španjolska, Turska i Portugal) izrazito nekonkurentna. Tako je rekordne 2019. godine 61 posto posjetitelja odsjelo u apartmanima, a u ostalim mediteranskim zemljama otprilike toliko je njih odsjelo u hotelima. Kod nas se u hotelima pak smjestilo samo 15 posto gostiju.
Tutek kaže da trenutačni zakonodavni okvir značajno potiče razvoj obiteljskoj smještaja u odnosu na hotelski, ako uzmemo u obzir višestruko veća davanja za javnu upravu u hotelskom smještaju. Tako hotelijeri imaju četiri puta veće porezno opterećenje u odnosu na privatne iznajmljivače, pa se ovi potonji koriste i kao alat za štednju.
Međutim treba uzeti u obzir i to da bi povećana porezna davanja iznajmljivača podrazumijevala povećanje cijena privatnog smještaja.
‘Čekaju nas neodrživ turizam i trajno zabetonirana obala’
Da Hrvatskoj pod hitno trebaju zaokret te odmak od masovne apartmanizacije i prevelikog broja turista, smatraju svi naši sugovornici. ‘Količina gostiju u određenim mjestima vjerojatno nije održiva. Imamo zastoje u prometu, probleme s infrastrukturom vode i struje te fekalnim odvodima’, kaže Žgomba.
Tutek pak kaže da je njihova analiza pokazala da turistički promet stvara neodrživ pritisak na ključne resurse. Broj noćenja po kvadratnom kilometru je 2019. bio 41 posto veći nego u konkurentskim mediteranskim zemljama, a po glavi stanovnika čak za 142 posto veći. ‘Čekaju nas neodrživ masovni turizam, trajno zabetonirana obala i zabetoniran imidž mass-market destinacije’, pesimistično će Tutek.
Na tragu toga Palma ističe da su nužne hitne i radikalne mjere na nacionalnoj razini jer se pribojava da smo na putu da nam se dogodi situacija s kojom se suočila Španjolska 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća.
‘Imamo bolji turistički proizvod od Turske i Grčke upravo zato što i dalje imamo dobro sačuvanu prirodu i okolinu. Na dobrom smo putu da broj gostiju prijeđe okvire koje okolina može podnijeti. Ako budemo nastavili s izgradnjom kuća za odmor i apartmanizacijom, uništit ćemo prednost koju danas imamo. Španjolska sada pokušava riješiti taj problem’, naglašava on.
Hrvatska je k tome 2019. već imala pritisak od milijuna kupača u danu, što rezultira niskim standardom doživljaja. Dok visoki standard doživljaja podrazumijeva 20 kvadratnih metara plaže po kupaču, u Hrvatskoj on ima samo njih 6,7, pokazuju podaci BlueRock Consultinga.