Putin je preko Lukašenka zaustavio marš na Moskvu, a šef Wagnera seli se u Bjelorusiju – epilog je to burnih događaja u Rusiji. O tome što se to jučer dogodilo u Rusiji u Studiju 4 je govorio vanjskopolitički analitičar Marinko Ogorec.
‘Kada govorimo o ovoj jednodnevnoj pobuni mora se priznati da je ona više pitanja otvorila nego što je dala odgovore na neka dosadašnja pitanja. Puno toga je još uvijek nepoznato i tek su se sad otvorile neke nove nepoznanice. Rusija kroz povijest ima puno iskustava s različitim oblicima pobune. Konkretno, možemo ovu pobunu u početku usporediti s možda pobunom Pugačova, koja je u određenim povijesnim trenucima imala vrlo slične konotacije, vrlo slična ishodišta. Recimo, Pugačovljeva pobuna je isto tako nastupila u trenutku kada je Rusija bila u intenzivnom ratnom stanju s Turskom, kada je na neki način već pobijedila Tursku, tada je došlo do pobune Kozaka na čelu s Pugačovim. Isto tako može se usporediti činjenicu da je ta pobuna nastala na jugu, slično kao što se sada i ovdje događa. I tu sve druge priče i sve druge usporedbe prestaju. Pugačovljeva pobuna ugušena je u rijekama krvi, ova je za manje od 24 sata prestala. Zaustavili su je oni koji su pobunu i započeli. Što je isto tako jedno od pitanja na koje bi trebalo dati odgovor. Kako to je da čovjek koji pokreće jednu takvu pobunu, koji ide na sve ili ništa, koji barem na izgled prelazi Rubikon apsolutno najbrutalnije što je to moguće, na jedanput donosi odluku da se sve to završi, preko noći. Da li je ovo stvarno bila pobuna, da li je ovo samo određena predstava koja je trebala dati neke odgovore ruskom čelništvu, to se treba vidjeti’, objasnio je za HRT Marinko Ogorec.
Kako to da je Wagner uspio na neki način iznenaditi Rusku vojsku? Kako je moguće da su skoro u jednom danu došli na nekakvih dvjestotinjak km od glavnog grada?
‘Da li je iznenadio Rusku vojsku? Opet kažem, ako je u pitanju bio scenario, ako je u pitanju bila predstava, onda je svatko dobro odigrao svoju ulogu u svemu tome. Mi to ne možemo znati. Što se time željelo postići? Što je time Prigožin želio postići? Da li je nešto želio postići? Govorilo se da bi želio smijeniti vlast u Kremlju, što bi, isto tako bilo opravdano, barem po retorici koja je bila. Međutim, u ovom trenutku se otvorilo daleko više pitanja nego što se dalo odgovora’, ponovio je Ogorec.
Što novonastala situacija znači za Prigožina osobno? Kakva mu je sudbina? Trenutno se čini da će biti pošteđen od svega, ukinuti su i nekakvi procesi, međutim, znamo da su u Rusiji se gubile glave zbog puno manjih prijestupa od ovoga.
‘Točno. Što se tiče Prigožina, njegova sudbina je vrlo neizvjesna. Ako Putin želi ostati na vlasti, barem po onoj retorici koju smo imali prilike jučer slušati, onda Prigožinu nema mjesta na ovome svijetu, kratko rečeno. Jednostavno, to apsolutno ne dolazi u obzir. A vidimo da ga na neki način zbrinjava Putinov, neću reći suradnik, nego bolje reći vazal, Lukašenko. Drugim riječima, ono što Lukašenko radi, to je ono što Putin misli, što Putin traži od njega. Lukašenko nije više u poziciji da bi samostalno odlučio po bilo kojem pitanju. A sada se pojavljuje kao svojevrsni medijator koji na neki način rješava ovu situaciju. Opet, i to na neki način govori u tom kontekstu kakvi su odnosi i dalje. Opet govori o nekim neodgovorenim pitanjima. Rusi i dalje trebaju skupinu kao što je Wagner. Drugim riječima, skupina ljudi koja će biti na neki način angažirana u okviru ruskih strateških interesa na onim prostorima izvan Rusije, bliže ili dalje, naravno. Vidimo da su u Africi, vidimo da su u Ukrajini, hoće li se to nastaviti dalje? Vjerojatno da. Prema tome, Rusi i takva skupina i dalje je treba. Ali da li im je potreban Prigožin, mislim da bi to bila vrlo upitna stvar’, objašnjava vanjskopolitički komentator.
Može li se onda pretpostaviti tko bi mogao doći na čelo Wagnera sad kad to Prigožin više nije, s obzirom na to da Wagner igra prilično važnu ulogu u nekim zemljama upravo u ime Rusije.
‘Prigožin još uvijek je na čelu Wagnera. Koliko dugo će ostati, na koji način će se to razriješiti, to ćemo tek vidjeti u budućnosti i u vrlo doglednoj budućnosti. Hoće li on uopće ostati ili opet kažem, ako je ovo scenarij, ako je ovo nekakva dogovorena predstava, onda definitivno Prigožin ima i dalje svoje mjesto i ulogu u svemu tome. Vidjet ćemo, kratko rečeno vidjet ćemo. Kako će se sve to završiti, na koji način, u kojem kontekstu jednostavno kažem, Lukašenko se sad tu se pojavio i postavio kao medijator. S druge strane, nigdje se ne priča o generalu Surovikinu, čovjeku koji vjerojatno jedini od najvišeg vojnog rukovodstva uživa ugled u Wagneru. Da li je njegova uloga ovdje vidljiva? Da li je to čovjek koji je nešto pokrenuo? To se isto tako teško sada može reći’, kaže Ogorec.
Je li u ovome trenutku Kadirov ušao na ovu poziciju na kojoj je donedavno bio pri Prigožinu, s obzirom na cijelu situaciju? S obzirom na to da je Kadirov sa svojim postrojavanjem poprilično promptno reagirao.
‘Kadirov je priča za sebe. Ne bih ga miješao u kontekst s Wagnerom, niti ga se može vidjeti kao budućeg šefa Wagnera. Daleko od toga. On jednostavno ima svoju određenu strukturu. On je na čelu te strukture, radi se o čečenskim borcima i definitivno se neće maknuti iz te strukture. Oni su se na neki način integrirali u ruske oružane snage, on priznaje ruske oružane snage za razliku od Prigožina, bar ono što je javno. Drugo je što Prigožin misli, što Prigožin radi u pozadini, ali javno se suprotstavlja vojnom vrhu, Kadirov ne. Što je tu u igri to ćemo tek vidjeti. Kadirova ne vidim nigdje u blizini Wagnera. To je čovjek koji ima svoju vlastitu vojnu strukturu, potpuno drugačije koncipirano, drugačije uređeno, ali isto tako u funkciji ruskih oružanih snaga, kao što je i Wagner’, rekao je.
Koliko cijela ova situacija ide u prilog Ukrajini i kako bi se zapravo sad sve to moglo reflektirati na stanje na bojišnici?
‘To se sada opet pokreće set drugih neodgovorenih pitanja. Drugim riječima, opet nekakvih nejasnih pitanja. Prvo je temeljno pitanje, kada je došlo do takve jedne pobune. Kako je to da Ukrajinci nisu odmah reagirali gotovo trenutno i krenuli sa znatno većim snagama probiti ruske obrambene polože, ako je takva bila situacija, ako su procijenili da su Rusi destabilizirani, oslabljeni itd. Zašto nisu sa svojim strateškim pričuvama krenuli direktno, probili obranu i nastavili svoju protuofenzivu daleko brže nego što je sada provode. Drugo pitanje je da li je dobro da Ukrajinci nisu nasjeli na nekakvu varku koju su Rusi pripremili. Opet kažem, jako puno toga ima što se ovdje treba odgovoriti’, objašnjava Ogorec.
Što je ova pobuna pokazala svijetu o Vladimiru Putinu i njegovoj moći? Kako se sve to zapravo na njega reflektiralo?
‘To bi trebali na neki način postaviti set različitih pitanja, različitih odgovora. Tu bi se trebali i uključiti i psiholozi. Imali smo prilike vidjeti kako Putin vrlo žestoko govori. Ima izuzetno oštru retoriku, ali on osobno, kao osoba, bar na videu, je miran i apsolutno nije, ni po čemu ne vidi se da je uopće uzbuđen, a kamoli suspaničen. Tako da i to može govoriti u prilog da je sve ovo inscenirano. Ali ne mora, tko zna što se iza toga skriva. Činjenica je da ovakva situacija, bar je ono što smo vidjeli i barem ono kako se započelo, jednostavno je mogla i te kako ugroziti Putina i njegovu vlast. Očigledno nije, jer je to sve trajalo gotovo manje od 24 sata. Što se iza toga svega skriva, mislim da će to tek budućnost pokazati’, poručio je Ogorec.
Foto : Алиса Степанцова / 161.ru