Turistička sezona, najveći adut domaćeg gospodarstva, u punom je jeku. Dok se stranci i nešto imućniji Hrvati izležavaju na našim divnim plažama, logično se kao i svake godine postavlja pitanje može li turizam zaživjeti i kad se ljeto poput oseke povuče s jadranske obale. O tome smo porazgovarali s Ljubom Jurčićem, ekonomistom, sveučilišnim profesorom i bivšim ministrom gospodarstva, koji nas je podsjetio na plan koji je osmislio još prije 15 godina, no nikad nije zaživio u praksi. Bila su to vremena, govori nam slikovito, kada je situacija bila puno “hrvatskija”.
“Naši ljudi tada su počeli odlaziti iz Hrvatske. Jedni nisu mogli pronaći posao nakon sezone, drugi nisu mogli podići kredit jer nisu bili stalno zaposleni, a trećima su plaće bile premale. Tada sam osmislio tzv. kružni tok ekonomije, plan kojim bi država i socijalni fond s hotelima sklopila dogovor koji bi tijekom cijele godine održao sezonu na životu.
Dakle, umirovljenicima bi se ponudile posebne povoljne cijene noćenja od nedjelje do petka, dok bi nešto skuplji vikend bio rezerviran za učenike, studente, team buildinge i ostala druženja. Hoteli bi tako radili punom parom cijele godine”, pojašnjava nam Jurčić i dodaje kako bi se Hrvatima koji ne naginju tom tipu turizma stvorila nova navika, što je društveno dobro.
‘Naši borci nisu ginuli za ovakvu Hrvatsku’
Ekonomsko dobro, naglašava bivši ministar, proizašlo bi iz činjenice da će konobari i kuhari kontinuirano usavršavati svoje vještine pa neće imati potrebu napustiti Lijepu našu, a s druge strane ovaj plan bi pomogao i našoj poljoprivredi i prehrambenoj industriji jer bi se hotelima dostavljala domaća hrana i proizvodi.
“Takav koncept nije stran u mnogim zemljama diljem svijeta. U doba kada sam ga osmišljavao, taj plan bi nas koštalo par milijardi kuna, što bi se u konačnici u najvećoj mjeri vratilo hrvatskim radnicima, proizvođačima i hotelima. Nažalost, mi smo to u ovih 15 godina uništili. Naši radnici iselili su iz domovine, a što se tiče poljoprivrede uvozimo tuđe voće, povrće i meso. Taj koncept danas ni ne bi mogao funkcionirati”, tužno će Jurčić pa nastavlja u istom tonu:
“Mi sad gradimo hotele u koje dolaze Nepalci i Filipinci. Naši borci nisu ginuli za Hrvatsku za Nepalce i Filipince. Čemu smo se tukli da naši ljudi odlaze raditi u inozemstvo, a mi radimo objekte za ljude protiv kojih ja nemam ništa, ali prioritet bi nam trebao biti da Hrvat može dobro raditi i živjeti u svojoj zemlji. A to je sve zbog nesposobnosti politike koja to ne razumije, već se cijelo vrijeme bavi PR-om i retorikom. Kad je situacija loša, oni nađu neku sitnicu koja je pozitivna i tu sitnicu digne iznad svega lošeg što je bitno. Kad pogledamo Hrvatska de facto najveći dio daje Europi, a naši ljudi se najviše iseljavaju.”
Kaos i anarhija
Na kraju svega, Jurčić postavlja pitanje što je u cijeloj turističkoj ponudi doista hrvatsko osim prirode.
“Strani radnici će u stranim hotelima servirati stranu hranu stranim ljudima! Koncept kako napraviti bolji turizam nije moguć uz toliko stranih elemenata zato što je svako od njih fokusiran na svoj dohodak, što je sasvim prirodno. No društveno korisni aspekt zadatak je države, koja u cijeloj toj priči ne postoji. Posljedično, sada imamo jedan kaos i anarhiju u turizmu, kao i u ostalim djelatnostima”, zaključuje za kraj Ljubo Jurčić.