U srijedu i petak, 18. i 20. srpnja, kontinentalnu su Hrvatsku pogodile dvije snažne superćelijske oluje s naročito strašnim posljedicama na širem zagrebačkom području. Kao što znate, bilo je i mrtvih. S obzirom na iznimnu rijetkost takvih pojava, koje više podsjećaju na vremenske prilike u Oklahomi i Kansasu, zbunjeni su ostali ne samo laici nego i mnogi stručnjaci. Klimatolog Branko Grisogono sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u četvrtak, 19. srpnja, rekao je za medije: “Jučerašnje nevrijeme bilo je presedan za Slavoniju i središnju Hrvatsku… U Hrvatskoj možemo očekivati tornado.” Već sljedećeg dana tornado se formirao u sjevernoj Italiji.
Sve ekstremnije vremenske nepogode: suše, poplave, el niño, superćelijske oluje, toplinski valovi, otapanje polarnog leda, usporavanje morskih struja, obaranje temperaturnih rekorda i sl. jasni su pokazatelji klimatskih promjena do kojih dolazi zbog globalnog zagrijavanja, tj. porasta prosječne temperature planeta, što je posljedica ispuštanja u atmosferu oko 40 milijardi tona ugljikova dioksida, kao i drugih stakleničkih plinova, na godišnjoj razini. Svi znanstveni pokazatelji, studije i instituti diljem svijeta u tome su suglasni.
Očekivano, nekima to nije dovoljno. Kao i kod drugih svjetskih problema, poput ratova, pandemija, potresa i sl., spominju se “tajni krivac”, “tajni vladini programi”, “urota tzv. novog svjetskog poretka”… Izraz je to neznanja, straha, paranoje i izbjegavanja suočavanja s krivnjom. U komentarima na društvenim mrežama, u slučaju navedenih snažnih oluja, kao glavni krivac označen je “misteriozni HAARP”. O čemu je zapravo riječ?
Ključna otkrića
Program aktivnog auroralnog istraživanja visoke frekvencije (eng. High Frequency Active Auroral Research Program, HAARP) znanstveni je program Sveučilišta u Fairbanksu (Aljaska, SAD) pri kojem se emitiraju visokofrekventni radiovalovi za istraživanje gornjih dijelova Zemljine atmosfere, osobito ionosfere. Projekt se neprekidno odvija od 1993. godine.
Najistaknutiji instrument programa je instrument za istraživanje ionosfere (Ionospheric Research Instrument, IRI), radiofrekvencijski odašiljač velike snage koji radi u visokofrekventnom (HF) pojasu i koristi se za privremeno pobuđivanje ograničenog područja ionosfere, a nalazi se u Gakoni na zapadu Aljaske. Drugi instrumenti, kao što su radari vrlo visoke (VHF) i ultravisoke (UHF) frekvencije, troosni (fluxgate) magnetometar, digisonda i indukcijski magnetometar, koriste se za proučavanje fizičkih procesa koji se odvijaju u pobuđenom području.
U osnovi, HAARP je izgrađen kako bi se proučavalo ponašanje ionosfere: njezin utjecaj na Zemljinu komunikacijsku infrastrukturu, odgovor na solarnu aktivnost i utjecaj na Zemljine vremenske uzorke. Imao je i vojne primjene, poput poboljšanja komunikacije i navigacije na polarnim područjima te otkrivanja podzemnih struktura.
Da objasnimo, ionosfera je električni vodljivi sloj Zemljine atmosfere na visini od oko 50 do 1000 km u kojem su plinovi ionizirani pod djelovanjem Sunčeva ultraljubičastog i kozmičkog zračenja. Položaj i svojstva ionosfere mijenjaju se ovisno o dobu dana, godišnjem dobu i Sunčevoj aktivnosti. Ionizacija atmosferskih plinova najjača je kada je najjače Sunčevo zračenje, u podne, dok tijekom noći prevladava rekombinacija, tj. spontano spajanje elektrona i pozitivnih iona u neutralne atome i molekule. U radiodifuziji i radiokomunikacijama utjecaj se ionosfere rabi na širenje prostornih radiovalova. HAARP-ova istraživanja dovela su do nekoliko ključnih otkrića koja su značajno pridonijela našem razumijevanju ionosfere i njezina utjecaja na atmosferu.
‘Zagrijavanje atmosfere’
Prvo, istraživanja su otkrila fenomen poznat kao “zagrijavanje ionosfere”. Kada se radiovalovi usmjere prema ionosferi, stvaraju se područja visokoenergetskih čestica koje zatim zagrijavaju okolnu atmosferu. To je otkriće iznimno važno jer pruža uvid u mehanizme interakcije između ionosfere i atmosfere, što ima značajne implikacije na razumijevanje klimatskog sustava Zemlje. Ionosfera igra ključnu ulogu u regulaciji protoka energije između Zemlje i svemira pa nam razumijevanje njezina zagrijavanja može pomoći u boljem razumijevanju klimatskih promjena i utjecaja iz svemira na naš planet.
Drugo, istraživanja su otkrila novu vrstu polarne svjetlosti nazvanu “radioinducirana aurora”. Usmjeravanjem radiovalova prema ionosferi znanstvenici su stvorili umjetne aurore koje se razlikuju od prirodnih koje se vide na polarnim područjima. To otkriće ima značajne posljedice na naše razumijevanje procesā koji stvaraju polarnu svjetlost i utjecajā svemirskog vremena na Zemljinu atmosferu. Te radioinducirane aurore mogu nam pružiti dragocjene informacije o interakciji elektromagnetskih valova iz svemira s našom atmosferom, što će nam pomoći u razvoju svemirske meteorologije i komunikacija.
No HAARP je postao predmetom mnogih teorija urote koje tvrde da se on koristi u vojne svrhe te da ima sposobnost izazivanja prirodnih katastrofa poput uragana, potresa i poplava. Optužbe su se počele pojavljivati čim je projekt započeo s radom, a proširile su se početkom 21. st. s porastom internetskog aktivizma.
Brojne i raznolike teorije urote o HAARP-u nisu samo protivne znanstvenim činjenicama nego često i bizarne. One dolaze iz raznih izvora, od tzv. neovisnih istraživača do medija. Neki od glavnih razloga za širenje tih teorija kriju se u ograničenoj transparentnosti programa te nerazumijevanju tehnologije koja se koristi.
‘Kontrola misli’
Prva stavka teorija urote o HAARP-u kaže da se njime mogu kontrolirati vremenske prilike pa posljedično i izazivati jake oluje, uragani, tornada i sl.
Druga stavka kaže da se HAARP-om mogu izazvati i potresi, i to “s pomoću usmjeravanja elektromagnetskih zraka prema Zemljinoj kori”. Takve su tvrdnje posve suprotne znanstvenim činjenicama i fizikalnim svojstvima atmosfere.
Treća stavka kaže da mijenjanjem ionosferskih uvjeta HAARP može utjecati na ljudsku svijest i kontrolirati naše misli.
Četvrta kaže da HAARP koristi elektromagnetske zrake kako bi komunicirao s izvanzemaljskim civilizacijama.
Peta govori o vojnim operacijama i destabilizaciji drugih zemalja putem elektromagnetskih zraka, a šesta čak i o “vremenskom oružju”.
Sedma pak kaže da HAARP može stvarati kontroliranu ionosfersku plazmu koja može biti usmjerena prema određenim ciljevima.
Sve te ideje dovele su i do nekih neočekivanih incidenata. Primjerice, dva muškarca iz američke savezne države Georgije, uhićena zbog droge u studenome 2016., navodno su smišljala unutarnji terorizam temeljen na teorijama urote o HAARP-u. Ured šerifa okruga Coffee rekao je da su muškarci posjedovali ogroman arsenal koji uključuje puške AR-15, pištolje Glock, pušku Remington i tisuće metaka. Prema policiji, muškarci su željeli uništiti HAARP jer su vjerovali da postrojenje manipulira vremenom, kontrolira umove i čak zarobljava duše ljudi. Policija tvrdi da su muškarci izjavili da im je Bog rekao da idu i unište taj stroj koji je zarobio duše kako bi one mogle biti oslobođene.
Znanstvenici diljem svijeta oštro opovrgavaju sve te tvrdnje, nazivajući ih pseudoznanošću, lažima i besmislicama. Prema objašnjenjima stručnjaka, HAARP koristi iznimno niske razine snage u usporedbi s prirodnim procesima u atmosferi, što znači da nema dovoljno energije da uzrokuje bilo kakve značajne promjene u vremenskim uvjetima ili prirodne katastrofe. Također, HAARP je podvrgnut strogoj međunarodnoj kontroli, a pristup mu je ograničen na civilnu znanstvenu svrhu.
Veća transparentnost
Profesor Umran Inan sa Sveučilišta Stanford rekao je da su teorije urote o kontroli vremena “potpuno neutemeljene”, objasnivši: “Ne postoji apsolutno ništa što možemo učiniti da poremetimo Zemljine vremenske sustave. Iako je snaga koju HAARP zrači vrlo velika, ona je beznačajna u usporedbi sa snagom bljeska munje, a na Zemlji ima 50 do 100 bljeskova munje svake sekunde. Intenzitet HAARP-a je veoma malen.”
Računalni znanstvenik David Naiditch opisuje HAARP kao “magnet za teoretičare urote”, govoreći kako taj program privlači njihovu pozornost jer “njegova svrha izgleda duboko tajanstvena neinformiranim laicima”.
Austin Baird u članku za Alaska Dispatch rekao je: “Ono što HAARP čini ranjivim na kritike teorija urote je jednostavno. Objekt ne otvara vrata na isti način kao drugi istraživački objekti financirani od vlade diljem zemlje niti se posebno trudi objasniti važnost svojih istraživanja javnosti.”
Kao odgovor na te tvrdnje, Geofizički institut Sveučilišta u Aljasci, koji upravlja objektom, najavio je da će HAARP organizirati godišnji “dan otvorenih vrata” u kolovozu, koji će posjetiteljima omogućiti obilazak kompleksa.
Da su se toga sjetili ranije, možda cijela teorija nikada ne bi ni nastala. Sada je kasno. Njihova netransparentnost trebala bi biti pouka svim znanstvenicima i političarima. Samo s podizanjem transparentnosti rada svih javnih i vladinih organizacija možemo spriječiti širenje neznanja i nepotrebne panike.