Na današnji dan 1991. nakon ulaska Novosadskog korpusa tzv. JNA u Istočnu Slavoniju započelo je jedno od najvećih etničkih čišćenja nesrba (najviše Hrvati pa Mađari) u Domovinskom ratu i okupaciji. Na mjesto Dalj je 1. kolovoza 1991. iz Srbije preko erdutskog mosta iz Srbije krenula 51. motorizirana brigada JNA, a pridružili su im se i Srbi iz Hrvatske, poglavito iz susjednih sela Vere, Trpinje i Borova Sela.
Ova agresorska akcija praćena je brojnim zločinima od kojih su ona u Dalju, odakle se puno naroda nije uspjelo spasiti, trajala mjesecima, a po bestijalnostima se rijetko s čime mogu mjeriti.
Zapovjednik JNA Enes Taso još je u srpnju naredio: „Zarobljavanja ne smije biti!“ Ono što je uslijedilo poznato je kao jedan od najtragičnijih dana u Domovinskom ratu.
U općem pokolju, Srbi su šestoricu hrvatskih gardista prisili su da se skinu goli i sjednu na klupu u hodniku škole te ih potom smaknuli iz mitraljeza.
Dalj, mjesto na istoku Hrvatske sa 5500 stanovnika, živilo je svoj pitomi život slavonske ravnice i voljenog Dunava sve dok Srbi nisu odlučili Dalj i okolna mjesta Aljmaš, Erdut i druga pridružiti Velikoj Srbiji. Tada je počeo pakao na zemlji za sve one koji se nisu htjeli pridružiti toj patološkoj ideji, koju i danas otvoreno podržava čelni čovjek Srbije predsjednik Tomislav Nikolić.
Najžešća bitka vođena je za Policijsku postaju Dalj gdje su izginuli skoro svi branitelji. Malobrojni i slabo naoružani branitelji nisu imali šanse protiv združenih JNA, pobunjeničkih i četničkih snaga. Ona je napadnuta u ranim jutarnjim satima.
Nakon gotovo desetosatne opsade – pucanja po okruženoj zgradi, čak i iz tenkova – postaja je zauzeta i svi koji nisu ubijeni u opsadi, likvidirani su odmah potom, i to 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri člana Civilne zaštite, koji su i izmasakrirani (ukupno 39 zarobljenih branitelja).
Tisuće hrvatskih civila iz Aljmaša, Dalja i Erduta pobjegle su pred srpskim paravojnim postrojbama u Osijek spašavaju živu glavu. Stariji osobito pamte zbjeg brodom na Dunavu koji je pun civila – žena, djece i starac – bio pod minobacačkom i puščanom paljbom.
U napadu na Dalj i ostala podunavska mjesta sudjelovale su i jedinice zloglasnog Željka Ražnjatovića Arkana.
Te postrojbe Željka počinile su brojne zločine u Dalju i okolici. Jedan od većih zločina dogodio se 4. listopada 1991. godine kada su arkanovci ušli su u zatočenički objekt u zgradi policije u Dalju i vatrenim oružjem ubili 28 zatočenika, hrvatskih civila. Tijela žrtava odnijeta su iz zgrade i bačena u obližnji Dunav.
Kroz brojne logore u Dalju od 1991.-1995. prošlo je na tisuće branitelja i civila iz istočne Slavonije. Preživjeli iz logora u Dalju svjedoče o stravičnim zločinima. Iz logora u Dalju je nestalo na stotine Hrvata i nesrba koji se i danas vode kao nestali.
Narod iz Erduta, Aljmaša i Dalja je, uz pomoć branitelja, spas najvećim dijelom našao vodenim putem, Dunavom i Dravom do Osijeka jer su kopneni putovi bio pod nadzorom agresora.
Izvor : braniteljski portal
