Tijekom jučerašnjeg dana vođen je pravi „politički rat“ priopćenjima između Ukrajine i Rumunjske. Naime, ruska vojska već duže vrijeme napada ukrajinsku lučku infrastrukturu, poglavito nakon povlačenja Moskve iz Crnomorskog sporazuma o žitu i posljedične najave Ukrajine da će ga izvoziti preko dunavskih luka u rumunjske teritorijalne vode i dalje Crnim morem.
Problem, naime, po Kijev predstavlja, kako činjenica da je Bruxelles odbio subvencionirati izvoz ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda tako i poljska blokada uvoza ukrajinskog žita nakon isteka sporazuma s EU-om koji završava ovoga mjeseca, piše analitičar portala Geopolitika.news Zoran Meter.
Poljska oko toga nije usamljena unutar EU, jer se i druge, s Ukrajinom granične zemlje poput Slovačke, Mađarske i Rumunjske, kao i Bugarske, protive produljenju istog ugovora bojeći se konkurencije ukrajinskih jeftinih poljoprivrednih proizvoda u odnosu na proizvode domaćih poljoprivrednika. Ali vratimo se temi.
Rusi se “igraju vatrom” na granici s Rumunjskom
U spomenutim zračnim napadima, osim krstarećih i drugih raketa Rusi koriste i dronove. Tako je bilo i u nedavnim velikim napadima na ukrajinsku pograničnu lučku infrastrukturu na Dunavu, kao i u gradu Izmailu, kada je, prema navodima službenog Kijeva, i osobno šef diplomacije Dmitro Kuleba, ruski dron pao na rumunjski teritorij.
Na te navode promptno jučer je reagirao rumunjski državni vrh – i MVP i MO i osobno predsjednik države Klaus Johannis. Najprije su tvrdili kako rumunjski teritorij nije povrijeđen i da se on stalno nadzire od strane nadležnih vojno-sigurnosnih struktura, nakon čega su dužnosnici Kijeva opet reagirali tvrdeći suprotno tj. ustrajavajući na svojim prvotnim navodima. Nakon toga je rumunjski ministar obrane, istoga dana, potvrdio da su u okrugu Tulcea, u regiji Plauru na granici s Ukrajinom, “pronađeni dijelovi koji bi mogli biti dronovi”.
Međutim, nije tu uopće stvar jesu li ili ne pali ostaci ruskih dronova ne rumunjski teritorij, o čemu nešto više kasnije u tekstu. Prije toga podsjetimo na slični događaj od prošle godine.
Analogija s „ruskom“ raketom S-300 koja je pala na poljski teritorij
Zapravo, čitava ova čudna situacija podsjeća na prošlogodišnji incident s padom ukrajinske rakete iz sustava protuzračne obrane S-300 na poljski pogranični teritorij. Tada je službeni Kijev, i osobno ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba, tvrdio kako se radi o ruskoj raketi i zatražio aktiviranje NATO saveza odnosno sazivanje izvanrednog sastanka temeljem čl. 5 njegovog statuta, a čitavu je konstrukciju odmah prihvatio i poljski predsjednik Andrzej Duda, bez da su obavljene bilo kakve ozbiljnije istražne radnje.
Rusija je, pak, odmah opovrgnula da je riječ o njenoj raketi ali u to je malo tko želio vjerovati. Strasti su se zapalile, zapadni su mediji, kako američki tako i europski, „gorili“ cijelu noć, pišući o ruskom napadu na članicu NATO saveza – Poljsku, pa je sve skupa izgledalo krajnje dramatično. Na kraju je, slijedeće jutro, sve primirio američki predsjednik Joe Biden svojom izjavom upućenom sa summita G20 na Baliju, kazavši da se ipak čini kako je riječ o ukrajinskoj raketi koja je greškom ispaljena na poljski teritorij. Nakon toga sve je „kriza“ završila u roku odmah, a mediji su, kao dirigentskom palicom, odmah u isti glas počeli „plesati po novim notama“.
Ulogu suca sada je dobio Stoltenberg
Slično će, čini se, završiti i ova jučerašnja politička svađa između Ukrajine i Rumunjske – posredničkom intervencijom. Samo što će u ulozi „suca“ ovoga će puta vjerojatno biti glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg. Naime, on je danas pred članovima Odbora za vanjske poslove i Pododbora za sigurnost i obranu Europskog parlamenta kazao kako NATO nema informacija da bi incident s olupinom bespilotne letjelice u Rumunjskoj mogao biti namjerni napad Rusije.
“Rumunjske vlasti su potvrdile da je pronađena olupina bespilotne letjelice. Jučer su izvijestili NATO saveznike, istraga je u tijeku. Nemamo informacija o namjernom napadu Rusije”, – kazao je glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza. A kada je to tako, nema razloga za uzbunu unutar NATO saveza, složit će se lako svi.
Ukrajina više ne želi sama ratovati
Međutim, postaje uočljiv jedan problem: Ukrajina svojim inzistiranjima na navodnim ruskim napadima na dvije članice NATO saveza, kako je vidljivo iz gornjeg dijela teksta, zapravo pokušava eskalirati sam rat tj. u njega uvući ako ne već čitav NATO, a ono barem njoj susjedne zemlje članice.
S jedne je strane to ljudski shvatljivo, jer ona ratuje s nuklearnom velesilom (uvjetno rečeno) sama. A kako vidimo, nakon više od godinu i pol dana tom se ratu ne nazire kraj, pri čemu je stanje po Ukrajinu sve složenije kako na bojnom polju, tako i u ekonomiji i društvenom životu općenito.
Međutim, Zapad joj pomaže koliko može, pri čemu Biden pažljivo dozira vojnu pomoć Ukrajini kako ne bi eskalirao vojni sukob NATO saveza s Rusijom. Upravo o tome ovih dana pišu utjecajni američki mediji poput New York Timesa i The Wall Street Journala. Drugim riječima Ukrajinu održava na površini, ali joj ne omogućuje vojnu pobjedu nad Rusijom za što bi ipak trebalo modernije naoružanje koje on ne želi isporučiti. Upravo zbog takvog ponašanja Bidena on trpi sve veće kritike, prije svega od republikanaca koji mu spočitavaju nepostojanje američke strategije prema ukrajinskom ratu i jasnih ciljeva ili pak izlaznih strategija.
Sve to Kijev pozorno prati, jasno vidi i zna, ali ne može ništa javno u smislu oštrije kritike reći jer potpuno ovisi o zapadnoj vojnoj ali i financijskoj pomoći. U njenom ga nastavku, osim toga, i dalje uvjeravaju visoki američki dužnosnici poput jučer državnog tajnika Antonyja Blinkena koji je stigao u Kijev i pritom kazao kako vidi napredak u ukrajinskoj protuofenzivi.
Međutim, netko od Ukrajinaca ipak je javno progovorio – i to prilično oštro. Tako je jučer tajnik ukrajinskog Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost Oleksij Danilov na međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Kijevu, sjedeći kraj bivšeg visokog američkog vojnog dužnosnika u Iraku i Afganistanu, bivšeg vrhovnog zapovjednika Središnjeg zapovjedništva CENTCOM i bivšeg čelnika CIA-e generala Davida Petraeusa, kazao kako se Europa boji reagirati oštro na iranske i ruske dronove koji padaju po teritorijima NATO članica.
Ali nije stao samo na tome. Izjavio je kako Zapad ne želi shvatiti da je Treći svjetski rat već započeo i da je prešao iz hibridne faze u klasičnu. Pritom je dodao kako se varaju svi koji misle da je ovo rat samo između Ukrajine i Rusije.
Iako je Danilov u određenom smislu u pravu, jer rat je već tu i u njega je, samo na strani Ukrajine kao sponzori, uključeno 50 zemalja svijeta – taj se rat ipak još teško može nazvati Trećim svjetskim. Da bi to i bio trebali bi biti pokrenuti svi mogući vojni potencijali i ekonomski resursi kojima u njega uključene zemlje raspolažu, a to još nikako nije slučaj. Međutim, nikako ne znači da to toga i ne može doći.
Naime, upravo je danas, na jednom drugom sigurnosnom forumu, u Biškeku, ruski zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov otvoreno kazao kao se „siloviti pritisak Zapada na Rusiju sada opasno ljulja na rubu izravnog oružanog sukoba između nuklearnih sila,”. I to ne samo u Euroatlantskoj, već i u Azijsko-pacifičkoj regiji.
Zaključak
Ukrajina je u krajnje teškoj situaciji iz gore navedenih razloga na bojnom polju i ekonomiji. Osim toga, ne zna se još sa sigurnošću, usprkos donedavnim najavama, hoće li uopće i biti pokretanja nove protuofenzive na proljeće iduće godine kada bi Ukrajini već trebali stići i zrakoplovi F-16 i američki tenkovi M1 Abrams (ovi već do listopada ove godine).
Naime sve je više američkih analitičara i medija koji se pozivaju na visoke izvore unutar Bidenove administracije koji upozoravaju kako Zapad više nije u stanju Kijevu isporučiti ni približno istu količini oružja i vojne tehnike koja mu je isporučena od početka ove godine za ljetnu ofenzivu koja je još u tijeku. Zato se vrši pritisak da ukrajinska vojska ostvari barem neke ciljeve operativnog značaja koji bi mogli u konačnici opravdati sva uložena politička, vojna i financijska Zapada koja je u nju uložio, i da bi se s takve pozicije onda moglo krenuti u pregovore s Rusijom o zaustavljanju rata.
S druge strane riječi Oleksija Danilova, kao i potezi uvjeravanja da Rusi napadaju ukrajinske zapadne susjede, očito imaju za cilj aktivnije uvlačenje i drugih zemalja u ukrajinski ratni vrtlog – jer teško je ratovati sam. Za sada su izgledi za to relativno mali, jer eskalaciju trenutačno ne žele ni Washington ni Moskva, a teško je vjerovati da u izravni sukob s Rusijom žele i Rumunjska i Poljska neovisno o krajnje oštroj proturuskoj političkoj retorici i svesrdnoj pomoći Ukrajini.
Što će biti kasnije nitko ne zna.
*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije”
Foto : by Алесь Усцінаў