Film će biti premijerno prikazan u Beču 17.11.2023 u organizaciji Adria filma
Premda se mogu povući paralele između priče ovogodišnjeg ljetnog hita Christophera Nolana i najnovijeg Bjelogrlićevog filma, ‘Čuvari formule’ mnogo je topliji film od ‘Oppenheimera’. U njemu, naime, glavnu ulogu ne igra ni jedan ni drugi genijalni znanstvenik koji se susreću u francuskoj bolnici 1958., nego hrabrost nekolicine običnih ljudi koji su sve to omogućili.
Mnogo je dirljivih i potresnih scena u filmu ‘Čuvari formule’. Dirljive trenutke, iskreno rečeno, nisam očekivala od filma koji govori o posljedicama malo poznatog incidenta u institutu za nuklearne nauke Vinča iz 1958. Potresne – da. Eksperiment u kojem je troje (u stvarnosti šestoro) mladih ljudi zbog egomanijačkih ambicija svojeg profesora smrtonosno ozračeno pa zatim liječeno u Francuskoj potresan je već sam po sebi, a filmska priča o njemu priziva i priču o Černobilu i priču o Oppenheimeru. Pred kraj filma, kada vidimo jedan moment i postupak profesora Dragoslava Popovića (Radivoje Bukvić), to nas mora udariti ravno u trbuh i potresti nas do kostiju. Zbog TOGA su, dakle, nastradali…
Navikli smo od Dragana Bjelogrlića da pomjera standarde srpskih filmova i serija, pa su i ”Čuvari formule”, ostvarenje koje se bavi nuklearnim akcidentom u Vinči 1958. godine, još jedan plus u njegovoj filmografiji. Osim što posjeduje natruhe i zanimljivu osnovu političko-tehnološkog trilera, kada pogledamo naučnike koji su ozračeni imamo jednu podjednako bolnu i toplu ljudsku priču o humanosti koja premašuje svaku razliku, uz funkcionalno emotivno doziranje.
Svečana premijera filma “ČUVARI FORMULE” u Beču, 17. novembra
”Čuvari formule” spretno i diskretno opisuju političku klimu u svetu na prelasku iz pedesetih u šezdesete, hladni rat koji postaje, paradoksalno ”garant mira”, neko čudo gdje se Jugoslavija, kao neka vrsta ”Zapada na Istoku”, u smislu da je imala Tita koji se u nekom trenutku odupro Staljinu i uspostavljao kontakte sa Zapadom (nastavljajući nakon otopljenja u relacijama bliskost i sa SSSR), odjednom i sama nameće kao zemlja koja teži ozbiljnom nuklearnom potencijalu.
Produkcijski film odiše bogatstvom i funkcionalnošću i odaje utisak jednog ozbiljnog srednjoeuropskog proizvoda, serioznog sagledavanja teme i estetskih dometa. Odavno je jasno da je u 21. stoljeću, ne samo u Srbiji nego i u regionu, upravo Bjelogrlić taj koji profesionalno približava naš film moćnim europskim kinematografijama. Istančan osjećaj za biranje atraktivnih sadržaja, dobro prostudirana epoha i zeitgeist, odličan balans između nostalgično-emotivnih pasaža i razvoja karaktera pred izazovima sudbine ili povijesti, scenaristički timovi sastavljeni od znalaca, i Bjelina rafinirana redateljska ruka donijeli su velike benefite filmskoj umjetnosti kroz čitav niz ostvarenja.