Mađarski premijer Viktor Orban redovito gura EU na rub litice, ali diplomati su u panici da će njegovo neprijateljstvo prema Ukrajini sada konačno gurnuti blok u provaliju, pisao je 1. prosinca medij POLITICO, tvrdeći kako bi se politička kriza trebala zakuhati na summitu sredinom prosinca kada bi čelnici EU-a trebali donijeti povijesnu odluku o uvođenju Ukrajine u klub 27 zemalja i zapečatiti ključni proračunski dogovor kako bi Kijevu bacili slamku spasa od 50 milijardi eura.
Sastanak bi također trebao signalizirati SAD-u da je, usprkos političkoj smetnji oko rata na Bliskom istoku, EU u potpunosti predana Ukrajini, piše Zoran Meter, analitičar portala Geopolitika.news.
Zabrinutost oko provedbe navedenih ambicioznih planova, o kojim je pisao POLITICO, očito je bila opravdana pa bi od svega ovog entuzijazma i ambicioznih planova, koji su navedeni, na kraju moglo ostati veliko ništa. Zakuhati političku kašu na skorom summitu mogao bi stvarno, a tko drugi doli Viktor Orban, ovog puta dodatno osnažen novim premijerom Mađarskoj susjedne Slovačke – Robertom Ficom, s kojim dijeli slične političke stavove po Ukrajini i ne samo njoj.
Dakle, Orban bi vrlo lako mogao postati Grinch, koji će Ukrajincima ukrasti Božić. Da je to tako, potvrđuje i današnja vijest prema kojoj je Orban kazao kako na dnevnom redu prosinačkog EUCO-a nema mjesta prijedlogu Europske komisije o pristupanju Ukrajine EU-i. “Jasno je da je prijedlog Komisije o pristupanju Ukrajine EU neutemeljen i loše pripremljen”, napisao je mađarski premijer kasno sinoć na X-u (bivšem Twitteru).
Kako pak piše utjecajni britanski medij Financial Times (FT), mađarski premijer Viktor Orban ponovno je u petak obećao staviti veto na pregovore o pristupanju Ukrajine EU-u, rekavši da je to “u suprotnosti s interesima niza država članica” i da će se Kijev moći pridružiti bloku samo “nakon mnogo godina.” “Odlučni smo to reći, bez obzira na to koliki je pritisak na nas”, kazao je Orban.
Podsjećam da se Orban odlučno protivio otvaranju pristupnih pregovora za Ukrajinu od samog početka, nakon što je Europska komisija u studenom dala zeleno svjetlo za početak pregovora Kijeva o članstvu. U pismu poslanom predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu u studenom, Orban je zahtijevao reviziju politike EU-a prema Ukrajini i zaprijetio da će iskoristiti pravo veta Mađarske kako bi blokirao isplatu planiranih 50 milijardi eura pomoći Ukrajini. Zbog toga je Michel žurno morao u Budimpeštu u pokušaju da spasi prosinački summit.
Mađarska nije usamljena!
Međutim, malo je toga mogao učiniti. Budimpešta, osim što u vanjskoj i energetskoj politici razmišlja sojom glavom, itekako ima i neriješenih osobnih problema s Bruxellesom. Dovoljno je podsjetiti na njihov spor oko 13 milijardi eura iz fondova EU iz kojeg joj Bruxelles blokira isplatiti obećana sredstva zbog zabrinutosti da Budimpešta krši europske standarde vladavine prava.
Nije to, naravno, prvi put da EU mudraci “režu granu na kojoj sjede” – nekoga kazne, a onda od njega traže bespogovornu poslušnost.
Vječno gledanje na sve druge svisoka, a da za to često nemaju ni podlogu ni racionalno opravdanje već se najviše rukovode svojim egom – EU mudraci prečesto donose nepromišljene odluke u kojima ispred realnih (geo)političkih i ekonomskih interesa stavljaju nekakva humana načela tipa ljudskih prava (koliko god bila važna nisu nikada ispred strateških tema), kojih se, što je pritom najžalosnije – i sami često ne pridržavaju. Dovoljno je pogledati komu se sve u svijetu iz EU izvozi oružje, ili koliko Bruxelles zatvara oči po pitanju flagrantnih kršenja ljudskih prava i humanitarnog prava od strane Izraela u Pojasu Gaze danas.
Ovdje bih dodao kako Mađarska nije jedina koja se protivi članstvu Ukrajine u EU. Orban je samo onaj koji to iznosi jasno i glasno, navlačeći na sebe bijes eurobirokrata iz Bruxellesa. Kada bi se samo malo dublje zagrebalo u pozadini čitave ove priče, prije svega u prijestolnicama ključnih i velikih članica EU-a, vidjeli bismo kako slično Orbanu razmišljanju i mnoge tamošnje političke silnice, neposredno ili posredno povezane s vladajućim strukturama.
Veliki rizici za mršave dividende
Svi su oni svjesni da prijam Ukrajine u EU sa sobom ne nosi samo geopolitičke dividende u smislu proširenja Unije dalje na istok, već i povećane rizike sigurnosne konfrontacije s Rusijom, a još više i obveze koje bi EU na sebe morala preuzeti u obnovi Ukrajine. Tim više što rat još uvijek traje, a niti mu se kraja vidi, niti se može dokučiti na koji će način završiti i kako će Ukrajina na kraju te svoje tragične epopeje uopće izgledati na geografskoj karti Europe i svijeta.
Raditi račun bez krčmara po ovom pitanju (a krčmar je tu, naravno, Rusija) krajnje je delikatno. Ako bi se na kraju sve ovo i provelo kako je najavljeno na predstojećem summitu EU sredinom prosinca, jasno je da bi se u ovom trenutku radilo isključivo o klasičnom PR potezu Bruxellesa s dva ključna cilja:
- Pokazati Washingtonu (i domaćoj javnosti) da EU i dalje čvrsto “ostaje na liniji” i da ne bježi od svojih obveza, preciznije – zahtjeva koje pred nju stavlja Bidenova administracija;
- Nakon sloma ukrajinske ljetne ofenzive i sve većih unutarnjih političkih dubioza, prije svega na relaciji predsjednik Volodimir Zelenski – načelnik GS OS Valerij Zalužnij, ova bi odluka trebala ponovo ojačati moral Ukrajinaca i borbeni duh njenih vojnika na bojišnicama s obzirom na sve češća postavljanja neugodnih pitanja političkom vrhu zemlje kuda sve ovo vodi?
Njemačka u problemu
Kako upravo piše Financial Times, “čelnici EU riskiraju da Ukrajinu ostave praznih ruku u ključnom trenutku sukoba s Rusijom”. “Kijev bi zbog proračunskih nesuglasica mogao izgubiti pojas spasa od 50 milijardi eura, a Budimpešta prijeti ometanjem pregovora o članstvu u EU.” – navodi FT. Ali britanski medij ide i dalje, te osim Orbana, vidi i druge probleme unutar EU po predmetnom pitanju. Tako piše slijedeće:
“Napori EU-a da postigne kompromis ometeni su pobjedom krajnje desne stranke na izborima u Nizozemskoj prošlog mjeseca i nedavnom odlukom njemačkog suda da ograniči zaduživanje vlade. Dogovor o proračunu bit će “vrlo, vrlo težak”, predvidio je jedan visoki dužnosnik.” Medij podsjeća i kako je Kongres blokirao Bidenovih 60 milijardi proračunskih dolara za pomoć Ukrajini.”
“Neuspjeh EU-a da odobri dugoročno financiranje kupnje oružja (odvojeni instrument vrijedan 20 milijardi eura) i da započne pristupne pregovore bio bi razoran udarac za Kijev, budući da je ljetna protuofenziva propala, a strahovi od slabljenja potpore Zapada samo rastu. Potpredsjednica ukrajinske vlade Olga Stefanishyna prošli je tjedan nazvala summit EU pitanjem opstanka za svoju zemlju.” – navodi FT i nastavlja konstatacijom da je “financiranje Kijeva postalo politički nogomet za Bruxelles usred šireg spora oko prioriteta proračuna EU-a…”.
Podsjetio bih i da je njemački ministar obrane Boris Pistorius tijekom nedavnog posjeta Ukrajini najavio je da će Berlin Kijevu pružiti vojnu pomoć u vrijednosti od 1,3 milijarde eura. Novi paket uključuje dodatne sustave protuzračne obrane IRIS-T SLM, topničko streljivo i protutenkovske mine.
Osim toga Njemačka vojno pomaže i Izrael u njegovoj ratnoj kampanji u Gazi. Sve to skupa iscrpljuje njemačke financije i slabi tamošnje gospodarstvo, pa su sve češći prosvjedi nezadovoljnih građana poput nedavnog u Berlinu protiv kontinuirane vojne pomoći Ukrajini. Jer gospodarstvo slabi, a industrija i kapital utočište pokušavaju pronaći u sigurnijim američkim “lukama” za nastavak svog poslovanja po znatno povoljnijim uvjetima od onih koji su trenutačno u Njemačkoj.
“Ovaj rat mora završiti”
I za sam kraj, koji itekako može biti poučan u svezi namjera EU da u svoje članstvo primi Ukrajinu, ukazujem na zanimljiv tekst utjecajnog američkog medija The Hill (svojevrsno glasilo američkog Kongresa). U njemu se navodi kako je senator Ron Johnson (R-Wis.) izjavio kako misli da će rat između Rusije i Ukrajine završiti “pregovorima”.
Kazao je da rat između Rusije i Ukrajine “nije poštena borba” s obzirom na rusko nuklearno oružje. “Jedini način na koji se ovaj rat završava je dogovoreno rješenje. Svaki dan koji prođe dok ovaj rat traje, umire sve više Ukrajinaca, građana i vojnika, sve više ruskih vojnih obveznika umire.”
Johnson je rekao kako misli da Rusija neće izgubiti rat protiv svog susjeda na jugoistoku. Senator iz Wisconsina rekao je da mu se “ne sviđa ta stvarnost, ali je istinita” – navodi dalje The Hill. Rekao je da gaji samo sućut za narod Ukrajine i “ništa osim prezira” za ruskog predsjednika Vladimira Putina, ali je rekao da misli da “Putin neće izgubiti ovaj rat”.
“Ovaj rat mora završiti”, rekao je Johnson u intervjuu. “Neće nam se svidjeti rezultat, ali svakim danom koji prolazi, rezultat će nam se sve manje sviđati.” Pametnom dosta.