Tradicionalnim unošenjem i paljenjem badnjaka, liturgijama u hramovima i obiteljskim okupljanjem oko posne trpeze pravoslavni vjernici obilježavaju Badnji dan uoči najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića kojim se slavi rođenje Isusa Krista.
Božić počinje rano i traje do kasno. Ujutro, prije izlaska sunca, domaćin odlazi u šumu po badnjak, koji se tek s prvim mrakom unosi u kuću. Uz stablo se daje i žito da iduća godina bude rodna. Obavezno je i unošenje slame te se na taj način prinosi žrtva Kristovom duhu rođenom na slami.
Badnjak potječe iz čudesne betlehemske noći, kada su pastiri rezali i donosili grane da zapale vatru pokraj Novorođenčeta i njegove majke. I slama koja se unosi u kuću s grančicama drijena podsjeća na noć kad se rodio sin Božji, i kad je položen u jasle na slamu.
Narod je te običaje naslijedio od svojih predaka i još uvijek ih održava. Tako se večeras badnjak stavlja na ognjište, posipa žitom, medom i vinom, uz niz obrednih radnji koje bi trebale osigurati zdravlje i napredak cijele kuće i obitelji.
U gradskim uvjetima, na siguran način, spali se samo nekoliko papirića.
Na Badnjak se ne spava, nego se bdije i očekuje svečani trenutak Kristova rođenja. Badnjak je noć mira i iščekivanja radosti.
Prema uobičajenom kalendaru danas se ništa ne iznosi iz kuće.
Tko se tijekom godine s nekim posvađao, trebao bi se na Božić pomiriti, kako bi Kristov rođendan proveo u miru i ljubavi. To je također podsjetnik da je oprost Božji dar i jedna od najtežih kršćanskih vrlina.
Božić je blagdan cijele obitelji i zato se očekuje da će tijekom blagdana biti na okupu, a zatim slijedi dugačak niz narodnih običaja, poput lomljenja kolača.
Običaj nalaže da ukućani prvog gosta na Božić, dužnosnika, daruju i ugoste što bolje znaju, jer on simbolizira božanstvo.
Zoran / TV Wien
