Stoljećima je “Jednorogova špilja” (njem. Einhornhöhle) u središnjoj Njemačkoj bila poznata po tisućama kostiju za koje su ljudi u srednjem vijeku vjerovali da potječu od jednoroga. Međutim, u srpnju 2021. tim njemačkih arheologa koji su iskapali špilju otkrio je neobičan predmet – kost nožnog prsta divovskog jelena.
Iako se to na prvu uopće ne čini značajnim, poanta je u tome što su te životinje živjele mnogo sjevernije, što ukazuje na to da je ta kost donesena izdaleka. Usto, jasno se razlikovala od ostalih kostiju u špilji.
Nekoliko velikih utora bilo je urezano pod kutovima u njezinu gornju površinu, stvarajući uzorak nalik na ševron. No još je neobičnija bila njezina starost. Radiougljično datiranje kosti pokazalo je da je jelen živio prije 51.000 godina, kada su Jednorogovu špilju naseljavali neandertalci, naši izumrli rođaci.
‘Jednostavno ne znamo’
“Značenje simbolike izgubljeno je u vremenu, ali možda je to bio predmet namijenjen komunikaciji s drugim članovima grupe, strancima, duhovima ili sličnim… Jednostavno, ne znamo”, kaže Dirk Leder, arheolog iz pokrajinske vlade Donje Saske.
Upravo ta kost osporava titulu “najstarijeg poznatog umjetničkog izražavanja na Zemlji”. U svom fokusu na ljude (Homo sapiens), zaboravili smo na srodne nam izumrle vrste.
“U posljednjih petnaestak godina naišli smo na mnogo dokaza da se umjetničko izražavanje pojavilo mnogo ranije u ljudskoj evoluciji nego što su znanstvenici nekoć mislili, što ujedno mijenja naše razumijevanje kognitivnih sposobnosti neandertalaca i drugih ranih hominina. Primjerice, postoje arheološki dokazi da su neandertalci izrađivali apstraktne crteže na zidovima špilja mnogo prije nego što je Homo sapiens stigao u Europu te da su možda izrađivali privjeske od orlovskih kandži prije čak 130.000 godina”, piše britanski novinar Tom Metcalfe, suradnik popularnog portala Live Science, u svom članku objavljenom 2. veljače.
Oblici simbolizma
Leder pak u svojoj objavi za medije zaključuje: “Kognitivno, čini se da su neandertalci bili jednako sposobni postati umjetnici kao i naša vrsta.”
Budući da arheolozi nisu povjesničari umjetnosti, njihove su rasprave izbjegle definiranje pojma “umjetnost“. Umjesto toga, mnogi su se usredotočili na rane oblike simbolizma – objekte koji su jasno trebali prikazivati nešto, poput medvjeda nacrtanog na zidu, kao i objekte u kojima je simbolizam nejasan, poput izrezbarene kosti iz Jednorogove špilje.
Leder stoga izbjegava pojam “umjetnost” pa spominje “predumjetnost”, pojam koji znanstvenici koriste za opisivanje vrlo ranih oblika umjetničkog izražavanja.
No čak i ako je tako, valja napomenuti da je artefakt iz Jednorogove špilje daleko od toga da bi se mogao nazvati “najstarijim mogućim primjerom predumjetnosti”.
Naime, mnoge od tih ranih primjera predumjetnosti izradili su neandertalci. U njih ubrajamo: 75.000 godina stare špiljske crteže u Francuskoj koji izgledaju kao nejasne ogrebotine, špiljske slike u Španjolskoj stare oko 64.000 godina te 57.000 godina stare gravure na zidu špilje u Francuskoj. To su najraniji “nedvosmisleni” dokazi apstraktnog dizajna neandertalaca, iako arheolozi ne znaju koje je njihovo značenje.
“Drugi drevni hominini možda su koristili simboliku čak i prije nego što su se pojavili neandertalci. Sve je više dokaza za ukrase i razne simbolične prikaze stare oko 120.000 godina u Africi i Europi”, tvrdi pak arheolog Thomas Terberger sa Sveučilišta u Göttingenu (Njemačka). No ima i starijih primjeraka. Mnogo starijih.
Arheolozi su na Bliskom istoku pronašli stotine kamenih kugli, promjera nekoliko centimetara, na mjestima gdje su se izrađivali kameni alati. Najraniji primjerci stari su oko dva milijuna godina, što znači milijun godina prije pojave kako ljudi tako i neandertalaca. Dok neki stručnjaci smatraju da su kugle bile “kameni čekići” ili “jezgre kamenih alata”, nije jasno koja je bila njihova funkcija, pa čak ni jesu li je imale.
Stručnjaci obično kugle ne smatraju “umjetnošću”, ali analiza sugerira da su namjerno oblikovane da budu što je moguće sferičnije, možda u potrazi za “simetrijom”, nešto što se također vidi u nekim paleolitskim ručnim sjekirama.
Postoje i pretpovijesna udubljenja ili oznake u obliku šalice zvane “kupule”, pronađene diljem Afrike, Europe, Azije i Amerike, a najranije poznate stare su oko 1,7 milijuna godina.
Intelektualni razvoj
Pretpostavlja se da su kupule možda korištene za mljevenje sjemena, no mnogi arheolozi misle da one nisu imale nikakvu drugu funkciju osim da ukrašavaju površinu stijene.
Arheolozi su dugo smatrali da je samo H. sapiens dovoljno intelektualno razvijen da stvara, koristi i cijeni umjetnost koju je poistovjećivao sa simbolizmom. Tu sposobnost iskazuju stotine zadivljujućih životinja na zidovima špilje Chauvet u Francuskoj, koju se često naziva “pretpovijesnom Sikstinskom kapelom”. Crteže vunastih nosoroga, mamuta, bizona i špiljskih medvjeda skicirali su ljudi zapanjujućih umjetničkih sposobnosti još prije 35.000 godina.
No za Ledera i druge, artefakti na više arheoloških nalazišta dokaz su da su i hominini poput neandertalaca imali rudimentaran osjećaj za umjetnost. Iako je od njih ostalo samo nekoliko artefakata, moguće je da su postojali i impresivniji radovi koji su u međuvremenu izgubljeni.
Naime, mnogi neandertalski umjetnički predmeti mogli su biti izrađeni od kvarljivih materijala kao što su drvo ili životinjska koža.
“Odsutnost dokaza nije dokaz odsutnosti”, zaključuje paleoantropolog Bruce Hardy s Kenyon Collegea (Ohio, SAD). Dakle, ono što je ostalo u arheološkim zapisima moglo bi biti samo ono što je preživjelo, a ne točan prikaz raspona umjetničkih sposobnosti neandertalaca.
Metcalfe tvrdi da se, u osnovi, svaka rasprava o najstarijoj umjetnosti na svijetu temelji na teorijama o svrsi umjetnosti i onome što ona govori o ljudskoj spoznaji.
Arheolog i psiholog Derek Hodgson, stručnjak za pretpovijesnu špiljsku umjetnost sa Sveučilišta u Yorku (Engleska, UK), smatra da se evolucija umjetničkog osjećaja kod hominina – bilo koje vrste – razvila s njihovim sposobnostima izrade kamenih alata i korištenja drugih predmeta za modificiranje njihova staništa.
Drevne kugle
“Čini se da je ta osjetljivost dosegla stupanj u kojem se, umjesto da se primjenjuje samo na izradu alata, postupno odvojila od tih alata”, smatra Hodgson i dodaje: “Slučajni tragovi napravljeni tijekom izrade kamenog oruđa mogli su biti zapaženi kao nešto značajno samo po sebi, bilo da je izvorno ili kopirano. S druge strane, takve oznake mogle su rezonirati unutar neuralnih mreža ljudskog mozga, što je moglo izazvati osjećaj zadovoljstva kada su se opažali takvi ponavljajući obrasci.”
Štoviše, u svojoj studiji iz 2019. Hodgson tvrdi da skeniranja pokazuju da brojne regije mozga reagiraju kada moderni ljudi cijene ili stvaraju vizualnu umjetnost, iako je nemoguće reći jesu li se i u kojoj mjeri slični procesi događali kod naših izumrlih ljudskih rođaka i predaka.
Kao primjere takvih uzoraka on nabraja dizajn nalik na ljestve ili hashtag (#) koji je H. sapiens nacrtao oker bojom u špilji Blombos u Južnoj Africi te cik-cak uzorak koji je H. erectus ugravirao na školjku prije otprilike 540.000 godina u Indoneziji.
Drevne kamene kugle također mogu biti znak da se zanimanje za geometriju razvijalo kada su rani hominini eksperimentirali sa simetrijom kako bi procijenili njezinu vrijednost. No iako je taj osjećaj simetrije vidljiv kod prvih ljudi, čini se da ga nema kod nekih od naših najbližih živućih rođaka.
“Nedavna istraživanja na neljudskim primatima, kao što su pavijani, pokazala su da oni nisu mogli identificirati simetrične uzorke, za razliku od modernih ljudi koji su taj zadatak smatrali lakim”, zaključuje Hodgson.
Terberger pak smatra da se simbolizam, umjesto da bude vezan uz jednu vrstu, pojavio kada su uvjeti za njegovu proizvodnju postali pogodni. Ti su uvjeti možda uključivali razvoj u organizaciji prapovijesnih društava koji je doveo do većih skupina pojedinaca i komunikacije među različitim skupinama.
Skeptični arheolog
“Ne trebate samo osobu koja će to napraviti nego i grupu ljudi koja će to podijeliti i s kojima ćete komunicirati preko tih ukrasa”, tvrdi njemački arheolog.
Neki stručnjaci, međutim, ne pridaju veliku važnost kognitivnim implikacijama nekih od tih veoma ranih artefakata.
Jedan od tih skeptika jest arheolog Adam Brumm sa Sveučilišta Griffith (Australija). On je vodio tim istraživača koji su otkrili bradavičastu svinju nacrtanu u špilji na indonezijskom otoku Sulawesiju. Datiranje izotopima urana i torija pokazuje da je crtež star oko 45.500 godina. Crtež, koji su vjerojatno izradili rani ljudi, najstarije je poznato reprezentativno umjetničko djelo u arheološkim zapisima.
Za Brumma, crtež bradavičaste svinje iz Sulawesija zahtijeva drukčiji skup kognitivnih procesa od dvosmislenih dizajna i tragova ogrebotina koji se pripisuju našim izumrlim ljudskim rođacima.
“Možda postoje naznake da su neki neandertalci proizvodili oznake raznih vrsta koje bismo uvrstili u rubriku ‘umjetnost’, ali dokazi zasad upućuju na to da je ipak samo naša vrsta sposobna proizvesti reprezentativnu umjetnost”, zaključuje Brumm.
Foto : Peter de Vink
