Omiljenom glumcu na pogrebu bila samo supruga, svećenik je znao samo jedno, doznalo se zašto

Jedan od najboljih i najomiljenijih glumaca bivše Jugoslavije, Pavle Vuisić, poznat po brojnim ulogama u filmovima poput “Maratonci trče počasni krug”, “Ko to tamo pjeva”, “Otac na službenom putu”, te serije “Kamiondžije”, nakon više od 35 godina od smrti ne prestaje intrigirati javnost.

 

Rođen je 10. lipnja 1926. godine u Beogradu, gdje je živio do smrti 1. listopada 1988. godine, no malo tko zna kako mu na pogreb nije došao gotovo nitko, baš kao što nitko, osim njegove supruge Mirjane i liječnika, nije niti znao da je preminuo.

Naime, prije smrti glumac je izrazio želju da bude sahranjen daleko od očiju javnosti, bez velike pompe i u krugu najuže obitelji.  “Molim da se smrt objavi tri dana poslije sprovoda”, stajalo je u oporuci kao posljednja želja Pavla Vuisića, piše Kurir.

YouTube player

“Samo sam rekla da se zove Pavle”

Na sprovodu nije bilo nikoga, osim supruge Mirjane. Nije bilo smrtovnice, ni slike, a jedan svećenik kojeg je gospođa Mirjana dovela, nije niti znao tko je pokojnik. “Samo sam rekla da se zove Pavle…”, navela je njegova udovica.

Mirjana i Pavle bili su u braku 32 godine, a prije nekoliko godina ona je za Telegraf progovorila o glumcu i otkrila neke detalje iz njegovog života.

“Volio je društvo, birtiju, rijeku, da se uvijek nešto događa. Ujutro nikad nije znao gdje će završiti i kamo će ga vjetar odnijeti taj dan. Znao je samo gdje će ići kad imao je snimanja, a to mu je bilo teško. Volio je graditi i zidati, imao je smisla za detalje. Volio je brodove, Adu Ciganliju. Imao je splav i čamce, ne znam ni sama koliko ih je promijenio, prodao ili poklonio. Više je brodova poklonio nego prodao, pa napravio duge i tako dalje”, prisjetila se gospođa Mirjana.

“Govorio je što misli. Zaista nije imao obzira ni prema kome. Zanimljivo je, međutim, da nikada nije htio otići u inozemstvo. Mnogi su mu nudili da radi u koprodukcijama, on nije htio ni čuti. A ja sam ga molila da ode u Englesku. Naravno, bez uspjeha. Režim ga je, naprotiv, volio. Bio je tražen u svakom filmu, dobio je mnoge nagrade, htjeli su mu dati čak i nagradu Avnoj, ali je on pobjegao od toga. Na kraju je sjeo i napisao da ne želi nagradu. Kad je dobio Slavicu, današnju nagradu Pavle Vuisić, koja se tradicionalno dodjeljuje na festivalu u Nišu, nije htio uzeti. Kod Tita je bio samo jednom, nakon premijere filma Bitka na Neretvi”, dodala je udovica Pavla Vuisića.

Dnevno.hr

 

Leave a Reply

This website uses cookies. By continuing to use this site, you accept our use of cookies.